Milovan Mića Stojanović decenijama je bio jedan od rijetkih ljudi koji su imali neposredan pristup Josipu Brozu Titu. Kao njegov lični kuhar od 1956. godine pa sve do Titove smrti 1980, pripremao mu je obroke, putovao s njim širom svijeta i kuhao za više od 200 državnika i drugih uglednih gostiju.

Njegov životni put nije nagovještavao da će jednog dana raditi u neposrednoj blizini jednog od najmoćnijih političara svog vremena. Odrastao je kao siroče, a umalo je postao konobar. Umjesto toga, završio je u kuhinji, gdje ga je karijera na kraju dovela do Titove službe.

Da sve ovo stane u jednu karijeru bilo bi dovoljno, a on je uz to osmislio i više od 200 jela koja prije njega nisu postojala u domaćim restoranima. Mićin najuspješniji izum – „karađorđeva šnicla“.

- Došao je jedan gost i tražio je od mene kijevski kotlet, ja nisam imao ni pileće meso za kijevski kotlet nisam imao ni puter, ali sam rekao da ću napraviti nešto slično. Ja sam umjesto piletine napravio teletinu i umjesto putera upotrijebio kajmak. I bilo je odlično - sjeća se Milovan Mića Stojanović.

I tako je Vožd dobio svoju šniclu. Mića nam objašnjava i kako je dobila ime.

- Morao sam da budem oprezan, Komunistička partija je neke rezala, a neke nije. Ja sam morao da vodim računa šta će da kaže partija, da li je to to ili nije. Karađorđe je morao da bude priznat i zbog Karađorđeve zvezde. I onda sam to ubo, jer da sam neko drugo jelo koje nije išlo Komunističkoj partiji ne bi valjalo -  kaže kuhar Mića.

Na pitanje da li je očekivao da njegov kulinarski izum bude toliko popularan odgovara odrično.

- Iskren da budem, nisam očekivao. Ali sam vremenom znao da mora da dođe kako treba i da stvari legnu na svoje mjesto. Imao sam prilike kad sam putovao kroz svijet, pa pitaju za nacionalno jelo – 'karađorđeva šnicla', tako da ona je sada na svim kontinentima poznata po imenu, a to je velika stvar -  naglašava Stojanović čiju je kulinarsku karijeru obilježilo i to što je 25 godina kuhao za Tita.

Na pitanje da li je Tito bio ljubitelj Mićinog najpoznatijeg jela, Mića ističe: „Tito je bio veliki gurman, on ne da je volio 'karađorđevu', on je volio sve. Najviše je volio jela od tijesta – gibanice, pite, razne štrudle… Volio je jela od tijesta i nikada nije našao manu."

Mića je i autor i kum mnogih srpskih jela kao što su „oplenačke palačinke“, „rudnička gibanica“, „njeguški stek“... Sva ova jela su na meniju i u njegovom restoranu koji je prepustio sinu Milanu.

Milan nam otkriva da u porodični restoran gosti najčešće svraćaju namjenski kako bi probali ovu šniclu iako, kaže, imaju i drugih ukusnijih jela.

- Ali definitivno je najpopularnija i najtraženija 'karađorđeva šnicla', tik uz nju je 'njeguški stek', i 'medaljoni dobra rada' koji su moje omiljeno jelo - kaže Milan koji je krenuo očevim kulinarskim stopama, a dodaje da i Mićini unuci obožavaju kuhinju i da imaju nasljednike u ovom poslu.

Mića je otkrio i zapisao oko hiljadu zaboravljenih srpskih jela. Kako ih spremiti učio je 53 generacije đaka u kuharskoj školi. Ni u penziji ne miruje, povremeno kuha iz razonode i smišlja nove recepte

.

(RTS/DEPO PORTAL/af)