Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Ovoga puta riječ je o ljetu koje završava, ali ne samo ovogodišnjem, već odumire i sama predodžba ljeta kakvo smo do sada znali.

Dani postaju sve kraći, a djeca se nevoljko vuku natrag u školske klupe. Automatske poruke odsutnih kolega koji se hvale godišnjim odmorom više ne preplavljuju vaš pretinac. Na sjevernoj hemisferi ljeto završava, ali sve se više čini da ne završava samo ovogodišnje ljeto. Možda odumire i sama predodžba ljeta koju Zapad njeguje i slavi u pjesmama i filmovima. 

Uzbuđenje i osjećaj neograničenih mogućnosti prvoga toplog dana, magloviti dojam da usred bujnog ljeta bježimo od svakodnevice, te gomilamo uspomene kojima ćemo se vraćati u sumornim vremenima, poput energije pohranjene u solarnoj bateriji; takva verzija ljeta, dragocjena, prolazna i nabijena energijom, ozbiljno je ugrožena klimatskim promjenama. To su pokazali i protekli mjeseci nesnosnih vrućina.

Idealno je ljeto bilo nešto poput bezbrižnog predaha između obveza, koji se lijeno proteže poput Dustina Hoffmana na madracu u filmu „Diplomac”. Isprva se ne događa ništa, a zatim se stvari počinju kotrljati: upoznajete nove ljude ili sami postajete nova osoba, opraštate se od starih škola, poslova i prijatelja te uranjate u budućnost. Dani kao da traju zauvijek, pjevao je Bryan Adams, ali istovremeno cijelo godišnje doba ipak proleti u trenu.

Barem je nekad bilo tako. Kako se planet zagrijava, tako ljeto postaje sve dulje. Prema jednoj procjeni, do 2100. na sjevernoj hemisferi trajat će šest mjeseci. „Ljetu je vijek odviše kratak”, žalio se Shakespeare. Uskoro bi tekstopisci mogli čeznuti za njegovim krajem, poput Rusa koji očajnički iščekuju otapanje snijega. Neki bi bend budućnosti mogao pjevati: „Bilo je to dugo, vruće i zagušljivo ljeto. Konačno stiže snijeg.”

Ipak, dok se ljeto naizgled beskonačno produljuje, za neke bi školarce moglo postati kraće. Ekstremne temperature remete školski kalendar i prisiljavaju uprave da mijenjaju datume početka i završetka nastave. Neki bi učenici tako mogli imati dulje praznike u proljeće i jesen, kada je vrijeme dovoljno ugodno za boravak na otvorenom. Djeca bi u tom scenariju tijekom ljeta imala manje vremena za besciljno lunjanje, pražnjenje roditeljskih hladnjaka i manje bi tjedana provodila upadajući u bezazlene, slatke nevolje.

Promijenit će se i godišnji odmori. Mase europljana desetljećima su tijekom srpnja i kolovoza opsjedale južne dijelove Starog kontinenta. Zabavljale su se na Magalufu ili Mikonosu, razgledavale umjetnička djela u Italiji i Grčkoj te otkrivale antiku. ili, poput odvažne junakinje filma „Shirley Valentine”, lokalno stanovništvo i same sebe.

No ljeta postaju prevruća za prženje na plažama Baleara ili povlačenje djece po atenskoj Akropoli. Istraživanje provedeno za Europsku komisiju predviđa da će se takva putovanja postupno premještati u travanj i listopad. Ljetne pustolovine umjesto toga odvijat će se u Skandinaviji ili Walesu.

Sredozemlje neće biti jedina žrtva. Suše, šumski požari i bujične poplave, kao i krpelji i otrovne alge, prekrojit će turističku kartu i drugdje. Idiličnim otocima prijetit će erozija obale i sve snažniji uragani. Svježija odmarališta Nove Engleske bit će prepuna turista. Kada bi se film „Ralje” odvijao 2050. godine, otok Amity vrvio bi primamljivim plijenom.

Ljeto će se preseliti u zatvorene prostore. To će imati i jednu prednost: užarene ulice odvraćat će ljude od besciljnog zadržavanja, pa će biti manje prilika za rasplamsavanje sukoba. Ali mnogo će se toga izgubiti.

U Asbury Parku, pjeva Bruce Springsteen, mladići iz kockarnice plešu obalom raskopčanih košulja poput latinoameričkih ljubavnika. U budućnosti bi se mogli tiskati u klimatiziranim prostorijama. Opasnost od požara ograničit će paljenje logorskih vatri, a s njima i zajedničko pjevanje, pričanje strašnih priča te prisne razgovore uz plamen.

I romantika će zasigurno trpjeti.

Ljetne su romanse oduvijek bile kratke i intenzivne, poput ljubavi Dannyja i Sandy u filmu „Briljantin”. U budućnosti bi mogle trajati još kraće jer će nesnosne vrućine ljude sve do večeri zadržavati u zatvorenim prostorima. Zbog straha od opeklina i oštećenja kože tijelo će se sve više prekrivati, a čak bi i skrovita mjesta ispod šetnica uz more mogla postati prevruća za ljubavne susrete.

Tehnologija je već narušila ritam ljeta, zamagljujući granicu između rada i slobodnog vremena. No promjena koja slijedi bit će mnogo radikalnija.

Nekoć gotovo sveti ljetni običaji, glazbeni festivali i vrtne zabave, kampiranja te pečenje slastica uz logorsku vatru, bit će puki relikti prošlog vremena. Zbogom, ljeto. Bilo je lijepo dok je trajalo.