ŠOKANTNO/ POSLJEDICE ĆE BITI BROJNE

Spas tek u oktobru: Kako su tajlandski dječaci uopće preživjeli? I zašto ne izađu putem kojim su došli spasioci?!

Hronika04.07.18, 14:04h

Spas tek u oktobru: Kako su tajlandski dječaci uopće preživjeli? I zašto ne izađu putem kojim su došli spasioci?!
Dječaci su preživjeli zahvaljujući vodi, ali to je jako oslabilo njihov organizam, što je jedan od razloga zašto spasioci ne žele riskirati spašavanje koje bi uključivalo dugačak zaron. Neki od dječaka, uz to, ne znaju ni plivati

 

 

Dvanaest mladih nogometaša, starosti od 11 do 16 godina i njihov 25-godišnji trener, već danima su zarobljeni duboko u tajlandskoj špilji. Potraga za njima trajala je devet dana, a nađeni su živi i u relativno dobrom stanju. Svi su zdravi, osim što su umorni i pothranjeni.


S njima se trenutno nalazi sedam ronioca, uključujući liječnika i medicinsku sestru. Iako je potraga završila uspješno, pred spasiocima su novi veliki problemi koji se mogu svesti na, kako piše CNN, nekoliko glavnih pitanja, piše Index.hr.


Jesu li dječaci sigurni?


Ne još. Dječaci i njihov trener imaju samo lakše ozlijede, neki imaju i osip na koži. Kamolroj Ekwattanakij, glasnogovornik Thay Navy Sealsa, za CNN je kazao kako su ronioci dečkima odnijeli hranu, svinjetinu, rižu i mlijeko.


Oni su trenutno zarobljeni dva kilometra u unutrašnjosti spilje, od 800 do tisuću metara ispod površine. Jedan od većih problema je stalni porast razine vode. Oni se trenutno nalaze na maloj, vodom okruženoj uzvisini. Cijelo vrijeme bili su u mrklom mraku. Spasioci su im donijeli i reflektore.


U Tajlandu je upravo počela sezona monsuna i donosi snažne oborine. Spasioci velikim pumpama pokušavaju izbaciti što više vode iz špilje, ali vremenska prognoza im nije naklonjena.


Kako su uopće preživjeli?


Dječaci trenutno imaju hranu koju su im donijeli spasioci, a hrane će imati i ubuduće, koliko god spašavanje potrajalo. No potraga za njima trajala je devet dana, a oni u tada nisu jeli. Sura Jeetwatee, liječnik koji je dio spasilačke operacije, rekao je da dječaci mogu hodati, a da su preživjeli tako što su pili vodu iz stalaktita.   


Dječaci su preživjeli zahvaljujući vodi, ali to je jako oslabilo njihov organizam, što je jedan od razloga zašto spasioci ne žele riskirati spašavanje koje bi uključivalo dugačak zaron. Neki od dječaka, uz to, ne znaju ni plivati.


Zašto dječaci ne izađu istim putem kojim su spasioci došli?


Logično pitanje. No odgovor je jednostavan. Nisu u stanju. Naime, spasioci su došli uskim, mračnim i poplavljenim kanalima. Riječ je o teškom terenu, a koji uključuje borbu s bujicama vode. Također, ima jako puno blata, što još otežava putovanje. Ta opcija uključivala bi i dugačak zaron za kojeg dječaci nisu spremni. Riječ je o zaronu koji predstavlja izazov i za najiskusnije ronioce, a to izgladnjeli dječaci svakako nisu. Uz to, kako je spomenuto, ne znaju svi ni plivati.

 

Zašto su opće ušli u špilju?

Kako se u međuvremenu saznalo, mladi nogometaši vjerojatno su ušli u spilju, unatoč zabrani ulaska za vrijeme kišne sezone, u sklopu rituala inicijacije.
Kako je jedan od stranih spasilaca koji pomažu tajlandskim kolegama, Britanac Ben Reymenants, objasnio za Sky News, djeca i njihov trener su "ušli unutra i pokušali doći do kraja tunela, kao neka vrsta inicijacije za lokalne dječake kako bi se potpisali na zidu i potom se vratili natrag".

"Zaroni u spiljama su iznimno opasni za ljude koji nemaju iskustva u tome. A ovdje imate potpuno neiskusne ljude koje uz to stavljate u mrkli mrak", rekao je stručnjak za spašavanje i član američke Nacionalne komisije za spašavanje u spiljama Anmar Mirza za CNN.


Mirza smatra da je zasad najsigurnije ne raditi ništa, nego samo dječacima dostavljati hranu i čekati da se voda povuče ili da se otkrije neki novi put do njih.


Hoće li zaista biti tamo četiri mjeseca?


Akanand Surawan iz Royal Thai Navyja kazao je da će zarobljenim dječacima dostaviti hrane koja je dovoljna za četiri mjeseca. Dječaci će, naime, u spilji provesti toliko vremena, možda i više. Kišna sezona u Tajlandu završava u listopadu, a tada se i povlači voda. To će ujedno biti i najsigurniji trenutak za spašavanje.


No tako dugo čekanje možda u jednom trenutku prestane biti opcija. Prema nalazima sa stijena unutar spilje, stručnjaci su zaključili da je moguće da razina vode naraste do te mjere da dječaci više neće moći biti unutra.


"To je jedna velika spužva pa ako voda poraste bilo gdje, to se odrazi na cijelu spilju", kaže Tim Taylor, stručnjak za oceane i podvodnu robotiku.


On smatra da ih se može spasiti i puno ranije.


"Ne moraš znati plivati da bi ronio. Oprema to radi za tebe. Samo se moraš opustiti i prevladati strah. To će ih biti teško naučiti. Ali nije nemoguće. To se neće dogoditi za jedan dan. Vjerujem da će ih neko vrijeme trenirati", kaže za CNN Taylor.


U tom je Taylor zaista bio u pravu. Još jučer je dostavljeno 15 maski za manje uzraste, a danas su spasioci objavili kako dječake uče roniti.


"Vježbaju stavljanje maske i (podvodno) disanje", rekao je na konferenciji za novinare Narongsak Osotthanakorn, zapovjednik spasilačke misije i guverner pokrajine Chiang Rai gdje se špilja nalazi.


"Ali poplava u pećini još je prevelika da bi oni mogli roniti. Idealna situacija bila bi da je spilja potpuno suha, ali za to treba predugo čekati", kazao je.


Dakle, još je nejasno kako će ih spasiti, a roniti ih uče ako to zatreba u slučaju nužde.


Osim ronjenja do izlaza i čekanja da se voda povuče, gleda se još nekoliko opcija. Nagađalo se da bi se do dječaka moglo doći tako da se buši kamen. No ta opcija ima rizike jer je teško ustanoviti gdje se točno dječaci nalaze. Uz to, riječ je o bušenju nekoliko stotina metara kamena, a to je posao koji se ne može obaviti brzo.


Što je s nedostatkom svjetla i njihovim zdravljem?


Nedostatak danjeg svjetla jako je velik problem za zarobljene dječake. Njihov organizam navikava se na mrkli mrak koji su tek prije dva dana razbila svjetla reflektora koje su donijeli spasioci.


Manjak svjetla loš je za organizam i cirkulaciju. Potpuno će im poremetiti san, ali i raspoloženje. To je posebno problematično kad je više ljudi zarobljeno na jako malom prostoru.


Profesor Russell Foster s Oxforda u razgovoru za BBC je kazao kako vjeruje da će im spasioci instalirati svjetlo koje bi trebalo imitirati ciklus dana i noći, kao što se radilo u slučaju rudara u Čileu koji su 2010. godine bili zarobljeni više mjeseci.


Također, očekuje se da će posljedice ove traume ostati cijeli niz godina. Neke od posljedica mogle bi biti depresija, anksioznost i PTSP.

 

(Index.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

 



Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!