"Ja mogu otići bilo gdje, ali ja sam 100 % Herka (Hercegovka - op. red.) prije svega", kaže Martina Mlinarević, književnica i ambasadorica BiH u Češkoj Republici za LIMITless Deutsche Welle-a.

Od njenog dolaska u Prag prošlo je nešto više od godinu dana. Njena prva godina na diplomatskom parketu se nesretno poklopila sa pandemijom korona virusom. "Ni mnogo iskusnije diplomate od mene se nisu susrele sa nečim ovakvim i svi su improvizirali", kaže Mlinarević.

Zdravlje je pak bilo na njenoj strani i kada je riječ o onkološkim kontrolama, koje prolazi od kako joj je 2017. godine dijagnosticiran karcinom dojke, i kada je riječ o virusu korona, koji ju je zaobišao.

No na samom početku pandemije virus nije zaobišao bh. studente u Češkoj, kojima se Mlinarević, kao ambasadorica našla pri ruci. Ali ne samo njima: "Naši ljudi su preko noći ostajali bez krova nad glavom, bez posla; pokušavali smo da im budemo na usluzi svima, da im pomognemo svima".

Prag je daleko

Iz Praga, kako Mlinarević kaže u intervjuu za DW, žlibina – pojam koji ona koristi da opiše mentalni sklop, a ne geografski pojam - izgleda planetima daleko. "Otkako sam otišla više se ni jednom nisam vratila u Hercegovinu, a otišla sam na jako ružan način", dodaje Mlinarević.

"Ružan način" o kojem govori je kulminirao neposredno nakon njenog dolaska u Prag. U Mostaru je naime na karnevalu spaljena lutka sa likom Martine Mlinarević. Organizatori su saopćili kako su spalili "Bukaču Huzurpatora" koja asocira na njen lik. Još su dodali kako je tradicija karnevala i spaljivanje na lomači lika osobe koja se proglasi krivom za svako zlo tijekom godine. Kriva je dakle bila za sva zla u prethodnoj godini. Tako su to vidjeli organizatori karnevala.

Spaljivanju su prethodili žestoki napadi koji su počeli nakon što je član Predsjedništva BiH Željko Komšić predložio Mlinarević za mjesto amasadorice u Češkoj Republici:

"Bila sam spremna na to. Ono na što nisam bila spremna jest to da će se ljudi koji su bili protiv mog imenovanja ili imali neki antagonizam prema meni koristiti nekim najodvratnijim uvredama, a koje su se ticale moje bolesti, mog djeteta, mog braka. Dakle taj momenat je za mene bio najteži, a na ovo sve drugo ja sam navikla. To je za mene bila neka patologija s kojom se jednostavno do tada nisam bila susrela i vjerujem da je to bila kap koja je prelila čašu da definitivno dam potvrdan odgovor Komšiću u vrijeme kada sam još mislila da li prihvatiti ponudu ili ne", kaže Mlinarević.

"Ja nikada u životu nisam čula da smo mi Hrvati"

A ponudu je prihvatila uz inzistiranje da tu funkciju obavlja kao predstavnica "ostalih". Dakle, ne kao predstavnica jednog od tri konstitutivna naroda. Mlinarević je naime, još na posljednjem popisu stanovništva u BiH, kako sama kaže, tražila da se izjasni kao Hercegovka, ali to nije bilo moguće.

Zašto se ne osjećate Hrvaticom, pitamo Martinu Mlinarević.

"Zbog mog oca", odgovara. "Mi smo rođeni u Ljubuškom, čitav život smo živjeli u Ljubuškom. Ja nikada u životu nisam čula da smo mi Hrvati. Mi smo živjeli u prekrasnom ambijentu u kojem je bilo miješano društvo mojih roditelja i dan danas je to tako. Tako smo odgajani da poštujemo sve i svakoga", kaže Mlinarević za DW.

"Ja se apsolutno osjećam kao Srbin u Trebinju, Hrvat u Tomislavgradu, Bošnjak u Konjicu... Smatram da imamo potpuno iste osobnosti jer pripadamo tom nekom zemljopisnom okruženju kamena, sunca, vode. I mislim da nas to puno više veže nego ovo drugo", objašnjava svoj nacionalni (ne)izbor Mlinarević.

Nastavak intervjua čitajte ovdje ili pogledajte u priloženom videu...

(DEPO PORTAL/ad)