Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

U Sarajevu je davne 1939. godine umro naš slavni sugrađanin, nadgeometar državnih željeznica Josef Regel. Nakon završenih nauka u svojoj domovini Bavarskoj (najveća savezna država Njemačke) došao je u našu zemlju (1879.) i bio preko 40 godina zaposlen na trasiranju i gradnji gotovo svih bosanskohercegovačkih željezničkih pruga.

 
Mjesecima je sa svojim saradnicima ostajao u pustim bosanskohercegovačkim prašumama živeći bez najosnovnijih potreba. On je trasirao, a i gradio pruge Bosanski Brod – Zenica (1879.), Mostar – Metković – Dubrovnik, Sarajevo – Višegrad, Mostar – Sarajevo, Lašva – Travnik – Bugojno te trasirao nikada izgrađenu prugu Bugojno – Split (1896.).

Sva ta bogato razgranata mreža (1.611 km) uskotračnih pruga je neshatljivom odlukom (1976.) državnih organa ukinuta.

Josef Regel, supruga Lina i kći Hela

Njegovu bogatu, etnološki veoma važnu memoarsku ostavštinu (i njegove supruge Line) je na molbu kćerke, poznate muzičke umjetnice  Hele Regel – Krenek, preveo sa njemačkog moj punac, takođe poznati projektant i graditelj željeznica dipl.ing. Otmar Derner.

Iz Uspomena na građenje pruga u BiH ovaj put prenosim Josefovo čuđenje što je Metković odabran za krajnju južnu tačku uz najavu produženja pruge do „Porto Tolera“ kod Ploča, umjesto Neuma.

„I tako je započelo neprekidno putovanje gore dolje po pruzi i po katastarskim i kotarskim uredima, Stocu, Ljubinju, Trebinju. Do Stoca i Ljubinja povremeno sam se vozio biciklom, do sekcije Ravno i Zavala fijakerom preko Ljubinja ili pješke preko Slanog, do Trebinja kombinacijom voza, broda i fijakera preko Dubrovnika, do Hrasnog pješke iz Metkovića itd.

Putujući često iz Metkovića prema Stonu pored Neum-Kleka ponovno bi se nametnula razmišljanja o usvojenim pravcima pruge. Zašto je upravo Metković odabran za krajnju tačku pruge, a ne Opuzen koji je bio mnogi zgodniji kao mjesto za pristanište i pretovar, jer bi omogućio 9 km kraću vožnju kanalom? To su valjda bolje znali oni na Ballhausplatzu (sjedište kancelara) u Beču, čemu se i laici čude.

Za produženje pruge do „Potro Tolera“ kod Ploča ne mogu se oduševiti radi ograničenosti toga zaliva i potrebe velikih nasipavanja za stvaranje potrebnog platoa. Nadalje i opskrba vodom te higijenske prilike ovdje su beznadne – to bi iziskivalo ogromne sume.

Luka Ploče

Druga varijanta bi bila da se koristeći nove mostove na Neretvi i Krupi, pruga prebaci na lijevu obalu Neretve, da se brdski izdanak kod Metkovića prođe tunelom, i dalje razvijajući se postojećom Marmonteovom cestom prema Slivnom prođe tunelom (oko 1800 m) u zaliv Neum-Klek, koji je dovoljno prostran i dubok da bi mogao primiti cijelu flotu.

Proboj kanalom između Velikog i Malog Stona (izgradnja kanala se zagovarala još u srednjem vijeku – primjedba Z.B.) koji bi dozvoljavao prolaz i većim brodovima uštedio bi oko 80 km obilaska oko poluotoka Pelješac… Mnogi inžinjeri su zagovarali polaznu tačku pruge za Dubrovnik u Čapljini, a ne u Gabeli… Kod mjesta Klepci mogao bi se lako priključiti krak pruge iz pravca Stoca, pa je prava šteta da je ovaj grad do danas ostao neotkriven i osuđen na zaostalost. Sa gledišta tehničara, smatram da su oba mosta (Neretva i Krupa) nesretno odabrana“ – zabilježio je J. Regel.

Doček svečanog voza u Trebinju

Ing. Regel očigledno nije znao da je austrijski prijedlog bio da se odmah po završetku pruge Bosanski Brod – Sarajevo izgradi široka mreža pruga u BiH i ostvari veza sa Splitom kao i Austrijom na zapadu. Toj zamisli su se usprotivili Mađari donošenjem zakonske odredbe VI iz 1880. godine, kojom se zabranjivala izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini izuzev šumskih i industrijskih, odnosno vojnih. Posebno je uskraćena mogućnost izgradnje željeznica koje bi povezivale BiH sa Dalmacijom i Sandžakom, današnjom  južnom Srbijom (kraće povezivanje Austrije sa Turskom).

Na kraju je nađeno kompromisno rješenje da se BiH poveže sa Jadranskim morem preko mađarske teritorije. Jedino se moralo odstupiti od početne tačke pruge, tj. od izgradnje do Neuma. Usvojena je varijanta da se umjesto do Neuma izgradi pruga do Metkovića, iako to nije bilo sretno rješenje. Naime, Metković se nalazi na Neretvi, 20 km uzvodno od njenog ušća, gdje je morsko dno plitko i muljevito i kao takvo nepodesno za pristajanje većih brodova – (Sto godina željeznice u BiH, Dušan Žigić, Izgradnja pruga i razvoj željeznice na području BiH, Zavod JŽ Beograd, 1972.).

Zanimljiva je i zabilješka o radu jedne komisije za određivanje granica prema Dubrovniku i Sutorini, koje se nisu podudarale u obostranim službenim mapama, a sve radi obračuna građevinskih troškova izgradnje pruge.

„Komisija se sastala u proljeće 1899. godine, gdje su bili prisutni sve sami celebriteti tj. viši funkcioneri. Konačno smo se složili da priznamo kao ispravan dalmatinski zemaljski katastar. Međutim nikakove stalne tačke na terenu se nisu mogle pronaći, pa su se i saslušanja starih ljudi iz mjesta Martinovići – Grbavac i Brgat pokazala nesigurnim. Jedino se neki stari „grčki grob“ (stećak) nalazio tačno na liniji.

Bacili smo se na posao i to: državni geometar iz Dubrovnika, stručni ekspert Okružne uprave Mostar i moja malenkost. Ostalim članovima komisije je predloženo da uzmu trodnevno odsustvo i da se „utope“ u Dubrovniku, odakle su trećeg dana, kada je stvar bila dovršena, ponovo izronili.

Granica BiH i Dalmacije (skica Otmara Dernera)

Drugi granični presjek je bio iza Grude između Dalmacije i Sutorine, a treći kod Igala. Boku dotada još nisam vidio, pa sam bio očaran svime, a naročito romantikom Kotora. Međutim čuvena Sutorina (koju je BiH tzv. šutnjom administracije izgubila) me je razočarala. Našao sam da je na gornjem dijelu pusta, a na donjem močvara. Ipak, napredovanjem proljeća utisak je postao bolji – zabilježio je J. Regel.

U međuvremenu u izgradnju luke Ploče Bosna i Hercegovina, Hrvatska i ex Jugoslavija su uložile milijarde dolara, a pomorsku teritoriju Bosne i Hercegovine u Neumu je  ratnim Pomorskim zakonikom iz 1994. godine (što je potvrđeno Pomorskim zakonikom iz 2004.), prisvojila R Hrvatska. Naravno da danas niko ne zagovara izgradnju luke u Neumu (dubina mora oko 26 m) pored već izgrađene luke u Pločama (dubina mora 6-12 m), već je riječ o suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine na moru.

Za sada kao zemlja koja je očigledno izgubila agresivni rat (1992/95.), Bosna i Hercegovina je platila ratnu reparaciju Crnoj Gori (Sutorina), a ratnu reparaciju susjednim zemljama građani BiH i dalje krvavo plaćaju.

Politička stranka koja ponudi viziju izlaska Bosne i Hercegovine „na evropske pruge velikih brzina“ za saveznika mora imati presude međunarodnih sudova, kao i presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o državnoj imovini.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook