Razgovarala: Suzana VUKMIR

Jeste li očekivali da će Vaš kratkometražni film ući među najbolja ostvarenja od 1500 pristiglih prijava iz cijelog svijeta na jednom od svjetski najprestižnijih filmskih festivala?

KOMLJEN: Prvi utisci su bili oduševljenje i nevjerica. Nisam očekivao da ću se plasirati, iako neka vrsta očekivanja uvijek postoji. Poslao sam DVD festivalu, kao što šaljem film drugim festivalima. Staviš u kovertu i platiš poštarinu.

Da li su Vaši profesori i kolege studenti očekivali ovakav uspjeh domaćeg studentskog filma?

KOMLJEN: Teško da se može očekivati ovako nešto. Film, u trenutku kada sam primio mejl da je selektovan, nije bio prikazan bilo gdje van Fakulteta dramskih umetnosti, tako da nije postojala tenzija i nagomilavanje očekivanja.

Koliko ste dugo radili na filmu, kakva je bila ekipa, koliko su Vam profesori pomogli da film dovedete do željenog nivoa?

KOMLJEN: Film je rađen kao ispitni film treće godine filmske režije, tako da su profesor Slobodan Šijan i asistent Stefan Arsenijević bili uključeni kao mentori od samog početka, prve izložene ideje. Sa koleginicama i kolegama sa klase razvijamo filmove na časovima u vrsti foruma, tako da komentarišemo tuđe i svoje ideje. Većina članova ekipe su studenti Fakulteta dramskih umetnosti. Film je rađen u toku jedne školske godine, ali nakon položenog ispita dorađivan je do sredine aprila - prije dva dana film je prebačen na 35-milimetarsku traku. To sve znači da smo na filmu radili godinu i po dana, ali to nije koncentrisan i usmjeren rad, već određen obrazovnim sistemom i situacijom vezanom za selekciju u program festivala.

Koliko je moguće biti originalan danas kad se bilo šta stvara, jesu li bar podsvjesno neki autori uticali na Vas?

KOMLJEN: Mislim da jeste moguće biti originalan danas, ali ne smatram taj opis pohvalom ili pogrdom. Originalnost, jedinstvenost, kao i vezanost za druge filmove, druge umjetnosti, druge ljude uvijek postoji. Ono što gledam i slušam, ono što je dio mog iskustva utiče na ono što radim. U ovom slučaju, mislim da nema potrebe da navodim uticaje za koje smatram da su najbitniji, pošto oni mogu postati vidljiviji u daljem radu, ali ako pokušam da se distanciram, mislim da se ovaj film nalazi u trouglu 10 Abasa Kjarostamija, U Vandinoj sobi Pedra Koste i Svijet Žie Žang Kea.

Vrlo vješto pišete poeziju, radili ste i filmske recenzije i recenzije pjesama nekih pjesnika. Kako uspijevate da sve ovo podjednako dobro radite i da li Vas sve ove pojedinačne umjetnosti i vještine nadopunjuju u nedostatku da se izrazite na jedan način?

KOMLJEN: Ne mislim da postoji neki nedostatak u izražavanju samo kroz jedan materijal ili nadopunjavanje. Više je ta brojnost načina komunikacije povezana sa traženjem i procesom.

Šta ćete raditi kad se vratite iz Kana, kada diplomirate, koji su Vaši budući projekti?

KOMLJEN: Sljedeći projekat je dugometražni omnibus Oktobar koji pripremam zajedno sa kolegama sa klase. To je sedam kratkih filmova koje ćemo snimati na jesen. Filmovi će se razlikovati u žanrovima i pristupima, ali se svi dešavaju 5. oktobra 2010. godine. Koristimo desetogodišnjicu revolucije kao način da preispitamo Srbiju danas, probleme koje postoje i kako sadašnjost odgovara na obećanja prošlosti. Taj film će biti diplomski film svih nas.

(BLIN)

VEZANI TEKSTOVI:

SVIJET FILMA: Prvi Banjalučanin na festivalu u Kanu