Lovac i nadzornik Miljan Grubač preživio je napad mrkog medvjeda u novembru 2024. godine, a o borbi za život svjedoči i dokumentarni film Radovana Kovača.

Tokom napada, medvjed ga je zgrabio za glavu i vukao niz padinu, a Miljan kaže da ga je torbica oko struka spasila od rasporenog stomaka, prenosi Kurir.

Nakon helikopterskog prijevoza i liječenja u Podgorici i Beogradu, ostale su teške povrede i gubitak oka. Ipak, vratio se poslu.

Kako je izgledao napad iz neposredne blizine i kako je uspio preživjeti, prikazano je u dokumentarnom filmu Radovana Kovača objavljenom na YouTube kanalu „Izazovi avanturu“.

Junak ove priče, njegovi prijatelji lovci koji su mu prvi pritekli u pomoć, ljekari koji su se borili za njegov život i supruga ispričali su detalje ove zastrašujuće borbe za goli život.

Miljan se prisjeća da je tog dana bilo sunčano, a šuma prekrivena gustim slojem suhog lišća. S puškom u rukama, krenuo je u lov na divlje svinje. Kako kaže, svaki njegov korak se glasno čuo, pa su ga životinje lako mogle primjetiti.

U jednom trenutku čuo je režanje, a već u narednom –medved je bio na njemu.

- Samo sam čuo režanje. U sekundi se okrećem, a on već skače na mene i hvata me za glavu. Koliko god da sam se branio rukama, stegao me je čeljustima. Puška mi je momentalno ispala. Kako me je zgrabio u skoku, inercijom me je povukao u stranu. Pali smo na zemlju i počeli da se kotrljamo niz veliku padinu. Sreća je što je tu bila strmina – da je bila ravnica, medved bi me pritisnuo i uradio ono što je naumio. Kotrljamo se tako, a on mi ne pušta glavu. Jasno čujem kako mi krcka lobanja… Ne smijem da se predam, jer znam: kad medved uhvati žrtvu, odmah gleda da je zakopa. Kako smo se kotrljali, upadnemo u jedan škrip i u momentu se nađem na njemu. Pustio me je, ali mi je glava već bila teško povrijeđena. Ne osjećam nikakav bol, valjda od tog adrenalina. Ja sam na njemu i pokušavam da mu uhvatim vrat. Ali to je vrat… To je nemoguće opisati, ništa mu ne mogu. Imao sam nož u pederuši, ali ne mogu da ga izvučem. U toj bezizlaznoj situaciji, uspijevam da mu zabijem prst u oko. Tog momenta medvjed me ponovo hvata i za ruke i noge, i za stomak - prisjetio se Miljan.

Miljan ističe da mu je tog dana torbica oko struka sačuvala život.

- Pederuša mi je bila na stomaku, a medvjed me je zubima dohvatio u predjelu butina. Da nisam imao pederušu, potpuno bi mi rasporio stomak. Kidao me i odjednom stao. Čujem ga s lijeve strane kako tapka po lišću… i ode - kaže Miljan.

„Nije imao lice. Pričao sam sa živim mesom“

Tada je počeo vikati i dozivati kolege lovce koji su bili s njim u šumi. Zbog teških povreda nije mogao ustati. Izvukao je telefon iz torbice, ali je vidio da ga je medved zubima potpuno uništio.

Taman kada je pomislio da je opasnost prošla, zvijer se vratila.

- Sjedio sam, a lice mi je bilo odvaljeno… Držao sam ga rukama i tako zapomagao da me moji momci čuju. Vikao sam: ’Upomoć!’. Možda mi je to bila greška. Da sam šutio, možda bi se medvjed više udaljio. Ali čuo me je, vratio se i ponovo me povukao niz padinu. Vukao me je, komadao i onda opet stao. U tom trenutku više nisam znao šta se dešava. Nisam mogao ništa. Nisam smio ni riječ da izgovorim. Sigurno pet-šest minuta nisam smio glasa da pustim. Polako sam se pomerao na zadnjici, klizio u tišini, samo da se što više udaljim od njega ako je još tu - priča Miljan.

Pomjerajući se tako u agoniji, obliven krvlju i još ne osjećajući bol od šoka, uspio je udaljiti se oko sto metara od mjesta napada. Tada je konačno čuo glasove svojih prijatelja koji su ga tražili.

Pritekli su mu u pomoć, a prizor koji su zatekli bio je stravičan.

- Miljan uopće nije imao lice. Faca mu je ispala u stranu… Bukvalno pričaš sa živim mesom - prisjeća se njegov prijatelj.

„Kao da je bomba eksplodirala pored njega“

Ubrzo je helikopterom prebačen u bolnicu u Podgorici, a kasnije je zbog izuzetno teških povreda nastavio liječenje na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.

- To je brutalna povreda koja se maltene može svesti u karakteristiku po intenzitetu onih velikih teških ratnih rana - rekla je prim. dr Ivana Krstić Lečić.

Ljekari navode da nije postojala kost na licu koja nije bila slomljena. Mnogi dijelovi kostiju su nedostajali, dominantno sa desne strane. Miljanova desna očna jabučica bila je potpuno pomjerena, maltene kod usta, a vid je bio uništen iako je očna jabučica još bila živa.

Povredu opisuju kao da je bomba eksplodirala pored njega ili kao da je nanesena vatrenim oružjem.

Od kobnog dana ostale su mu trajne posljedice – izgubio je oko. Ipak, život mu je sačuvan. Miljan se vratio svakodnevnom životu i poslu. I sada kada bi sreo medvjeda, kaže, ne bi ga ubio.

(Kurir.rs/DEPO PORTAL/au)