Izvor: Doksenepredomislim.com
Piše: Nejra Latić Hulusić

Ne znam za vas, ali ja često nedjeljom radim.

Pogodi me neki slobodan utorak kad sav pošten svijet ide na posao, ja spavam. Zato, kad svi spavaju novonametnutom nedjeljom, ja prtljam na posao.

Zato mi se zna desiti da ne kupim mačku hrane subotom.

Zaboravim koji je dan. Što se mog bioritma tiče, može biti i srijeda.

Sebi možeš nešto i naručiti ako imaš para, ali hajde nađi kesu mokre hrane u nedjelju mački sa Alipašinog, koji kao da je iz Monaka jer jede samo dvije vrste hrane.

Elem, zaputim u Lukavicu, gdje hladno sve radi. Gdje sve buja i cvjeta, za razliku od Titove, koja je bila živahnija devedeset pete u zimu nego što je danas. Sablasna.

Stojim na kasi pretrpanoj kasi u Lukavici i sjećam se familije, najbliže i najdalje, onima koji su smislili neradnu nedjelju i ukupnom konceptu da meni neka budala određuje kojim danom ja radim, kojim sam porodična žena, kad spavam i kad jedem.

Pusti mene.

Hajd mačku objasni.

Kad ispred mene na kasi ministar.

Jedan od onih što nam se klebere svaki dan s plakata i pojašnjavaju kako se u kupovinu moglo i subotom.

Susramlje me obuze.

Uslikah ga, ali kampanja je pa nije pošteno. A malo je i botovski da ga ovdje razvlačim.

Pobježe mi prije nego što mu se nagovorih u lice. Nije me skontao.

Možda ga sretnem u AG-u pa ga priupitam je li i on došao mački po hranu.

I nemojte sad meni: „A ti ideš u Tropic nedjeljom?“

Idem.

Mačak ne prati tvoju predizbornu kampanju, lažo jedan.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)