KOBNA SRIJEDA

Potresna ispovijest sestre Kristiana Periša: 'Maknula sam plahtu, a tata je odmah rekao - 'Oni su njega ugušili'

Hronika20.11.26, 19:40h

Potresna ispovijest sestre Kristiana Periša: 'Maknula sam plahtu, a tata je odmah rekao - 'Oni su njega ugušili'
Mihaela Periš za Jutarnji list detaljno je ispričala šta se događalo kobne noći i šta joj je doktorica iz Jankomira rekla po dolasku u bolnicu

 

 

 

 

Mihaela Periš mlađa je sestra Kristiana Josipa Periša. Ima 25 godina, studentica je, uz fakultet i radi. Ekskluzivno za Jutarnji list ispričala je što se te kobne srijede, 21. listopada, događalo s njezinim bratom, što je obitelj proživljavala kad im je javljeno da je Kristian preminuo. 


Glas joj je miran, ali kad govori o tome kakav je bio Kike, kako su ga zvali, suze joj se slijevaju niz lice. Na trenutke zastaje, nastoji se sjetiti svakog detalja, ali ponekad ne može precizno odrediti kad se što dogodilo. S njom je zaručnik, koji je nju i njezine roditelje te večeri vozio u Kliniku "Sveti Ivan", gdje je već bila Kristianova zaručnica s roditeljima. Ovo je Mihaelina priča.


Poziv u 23.14


- Mi smo se vidjeli u nedjelju i govorio mi je kako me voli, bio je baš jako emotivan. Jako se radovao tome što će postati otac - priča Mihaela. Suze joj teku niz lice. Pribrala se i nastavila.


- I onda se dogodila ta srijeda kada su ga odvezli u bolnicu i mama mi je rekla da će ga vjerojatno zadržati. Ali, ispričala mi je i da ju je Kike poslije nazvao s mobitela nekog tehničara i rekao joj da će ga vjerojatno pustiti doma i da će netko morati doći po njega. U 23.14 nazvala me mama i rekla da Kristiana više nema. A njoj je to javila Kristianova zaručnica - kaže Mihaela Periš.


Potom priča kako ih je njezin zaručnik vozio u Jankomir, gdje ih je već čekala Kristianova zaručnica s roditeljima.


- Dok smo se vozili, mislila sam da ću doživjeti infarkt. Kad smo došli, na porti su bili jedna uplakana medicinska sestra i portir. Kad sam rekla da smo došli zbog preminulog Kristiana Josipa Periša, izrazila mi je sućut i rekla da ide po liječnicu. I ubrzo je došla dr. Silvana Jelavić. Izrazila nam je sućut. Rekla je da joj je strašno žao, da je Kristian bio iznimno agresivan, da je sa sebe trgao odjeću, da su ga medicinski tehničari pokušavali smiriti i da je, nakon što su mu dali lijek za smirenje, on prestao disati. Doslovce tako nam je rekla.


‘Pa kako je to moguće, on je bio fizički zdrav, ne može dečku od 32 godine samo tako stati srce od lijekova za smirenje. Gdje je on, možemo li ga vidjeti?‘ govorila je mama.


Odgovorili su da ne možemo jer je u sobi s drugim pacijentima i da to ne bi bilo u redu. ‘Pa kako će mrtav čovjek biti s drugim pacijentima?‘ pomislila sam. Bilo je već oko 23.40. I onda smo pitali što se dogodilo. Liječnica nam je rekla da se probudio i počeo vikati da želi ići kući, trgao odjeću, rastrgao remenje, napadao tehničare. I da mu je stalo srce. Nama je to bilo previše čudno. Tada sam nazvala sestru koja je liječnica i rekla sam joj što su nam rekli kao uzrok smrti i da nam ne daju vidjeti tijelo. Ona mi je rekla da zakonski imamo pravo vidjeti ga te tražila da joj dam prisutnu liječnicu na mobitel. I onda su one razgovarale desetak minuta. Ispitivala ju je što se dogodilo, koje lijekove su mu dali i pitala zašto mu nisu dali jedan lijek koji puno brže djeluje u smirivanju pacijenata, na što je dobila odgovor da oni taj lijek za primjenu u mišić nemaju, nego samo tablete. Tek nakon razgovora s mojom sestrom nas je dr. Jelavić pustila da vidimo tijelo. Kad smo ušli u sobu, Kristian je ležao gol na krevetu prekriven plahtom, imao je samo pelenu. Zaručnica ga je vidjela prije nas, ali ona je bila izvan sebe, ništa nije primijetila, vjerojatno zbog šoka - priča Mihaela. Zastaje na trenutak pa nastavlja.


Rane na usnici, tragovi na vratu...


- Kad smo mi došli u sobu na prvom katu, maknula sam plahtu kojom je bio pokriven. Tata je odmah rekao: ‘Oni su njega ugušili.‘ Pitala sam zašto Kristian ima ranice ispod usta, zašto ima krv u zubima. I otiske na vratu od gušenja, ogromne. Tada je dr. Jelavić rekla da je to od intubacije. U sobi je bio još jedan visoki liječnik, smeđokos, prepoznala bih ga, medicinska sestra koja je bila na porti, medicinski tehničar i dr. Jelavić. Mislim da je već bila prošla ponoć. Sjećam se da sam u jednom trenutku sjela na pod i plakala, pa ga grlila, gledala u tijelo. Mama je govorila: ‘Vi ste njega ubili! Nećete proći nekažnjeno. Vi ste ubili mog 32-godišnjeg sina.‘ I počela im je govoriti o tome koliko su se oni kao roditelji posvetili bratu, meni i sestri da nas dignu na noge, obrazuju, a da su oni uništili njezina sina. I ja sam tada opet pitala o pojedinostima bratove smrti, a taj liječnik mi je odgovorio: ‘Doktorica vam je sve rekla!‘ I ništa više. A dr. Jelavić mi je, prije nego što smo otišli u sobu, rekla da ne zna pojedinosti jer je tek stigla u noćnu smjenu. Poslije, kad smo se spustili s prvog kata gdje je u sobi ležao Kristian, dr. Jelavić mi je uzela ruku u svoje ruke i rekla: ‘Samo da ti kažem, kad prođe ova velika tuga, ti i ja ćemo popiti kavu u Splitu. Da ti prepričam kakav sam ja divan dan imala s Kristianom. Bio je jedan predivan i prelijep dečko‘ - kaže mi Mihaela.


- Netom prije rekla je da je tek došla u smjenu. Dakle, ne poklapa se - napominje Mihaela i nastavlja: - Je li mislila da smo toliko potreseni da nećemo spojiti dva i dva? - pita se Mihaela.


Na trenutak zastane pa nastavi: - Jedina je naša greška možda što tog trenutka nismo pozvali policiju. Međutim, razgovarali smo s liječnicom. Zar i ona nije trebala prijaviti sumnju na ubojstvo? Slikala sam bratovo tijelo iako su mi govorili da to ne smijem. Nisu mi dali da fotografiram cijelo tijelo - kaže Mihaela i pokazuje nam fotografiju. Na Kristianovoj glavi vide se tragovi krvi, na vratu modrice, na prsima tragovi za koje će sudski medicinari u preliminarnom izvješću napisati da su tragovi udaraca, a i tužitelji to navesti u rješenju o provođenju istrage. Otišli su kući...


Nastavak teksta čitajte ovdje. 

 

(DEPO PORTAL/ad)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook