Brojne Sarajlije jučer je iznenadila informacija da se u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine na ražnju okreće prase. Iz Zemaljskog muzeja su rekli da to radi porodica koja godinama živi tu, a koja “uzurpira i Botanički vrt, konstantno praveći probleme i incidente zaposlenicima, posjetiocima, izvođačima”.

Osim što u Botaničkoj bašti okreću prase, prema tvrdnjama Zemaljskog muzeja, porodica tu prži ajvar, a čitatelji CH tvrde da znaju vidjeti i sušenje veša što je nesvakidašnji prizor za jedan muzej.

Riječ je o porodici Jamakosmanović, koja u Zemaljskom muzeju BiH živi više od 50 godina. Mustafa Jamakosmanović bio je domar u Muzeju i, prema dostupnim navodima, kao zaposlenik je dobio stan na korištenje.

Mustafa je u međuvremenu preminuo, a u stanu danas žive njegova supruga Vasilija Jamakosmanović i sin Enver Jamakosmanović. Prema navodima iz Muzeja, porodica i dalje koristi stan u sklopu kompleksa, dok Muzej snosi troškove vode i grijanja. Istovremeno, porodica traži da joj se kao zamjenski smještaj osigura stan površine oko 100 kvadratnih metara na području Marijin Dvora.

Slučaj tako već godinama otvara pitanje korištenja stambenog prostora unutar Zemaljskog muzeja BiH, ali i odnosa između prava porodice koja u njemu živi i interesa institucije koja taj prostor koristi za svoju osnovnu djelatnost.

Enverova ispovijest

Sin Enver je o ovom problemu prije dvije godine govorio za Smartinfo kod Mime Šahinpašića.

Prema riječima Envera, u stanu “živi” i njegov brat Damir, Damirova supruga Ljilja, te sinovi Aleksa i Bojan, ali, kako kaže, oni su na “privremenom radu u inostranstvu”.

Enver dalje govori da je Muzej njegovom ocu Mustafi ustupio “neuslovne prostorije koje su bile namijenjene za njihovo stanovanje”. Navodno su u ove prostorije uložili ogromna finansijska sredstva. Enver govori da su mogli sagraditi tri kuće od novca uloženog u ovaj stan.

Enver je u razgovoru kazao kako je stan priključen na grijanje od Muzeja, odnosno, da grijanje imaju od 8 do 16 sati radnim danom, te da ga nemaju poslije 16 sati, vikendima i praznicima. Žali se na vlagu u stanu, te na “500.000 ljudi koji godišnje uđu u muzej”.

Enver dalje tvrdi da posjeduje ugovor i da mu je obećano da će njegov otac Mustafa dobiti stan u stambenoj zgradi na prostoju Općine Centar kada ode u penziju. To se nije desilo, pa su Jamakosmanovići ostali u zgradu u Muzeju.

- Za sve ovo vrijeme, niko iz Zemaljskog muzeja se nama nije obratio. Prvo, gospođa Dženana Buturović, koja je tada bila direktorica, morala je riješiti odmah. Kasnije je došla direktorica Ajša Softić koja je vršila veliku diskriminaciju prema mojoj majci… Ona je zamijenjena Busuladžić Adnanom koji je bio izuzetno ljubazan, ali isto ništa nije uradio za nas, da bi iza njega došlo zatvaranje muzeja i v. d. direktora Sijarić, koji okrene stražnjicu kada se moja mama njemu obrati - govori Enver.

Žali se i na radnike Muzeja jer, kako kaže, gledaju na njih kao na uljeze.

Tadašnji (2024. godina) v.d. direktor Muzeja Mirsad Sijarić je rekao kako je porodica u zamjenu za ovaj neuslovan stan tražila stan od “stotinjak kvadrata na prostoru Marijin Dvora”.

Dugogodišnji korisnici

- Navedene osobe koriste muzejske prostore više decenija. S obzirom da Muzej nema na raspolaganju nikakav stambeni fond, a još manje sredstava da im riješi pitanje stanovanja, situacija je takva kakva jeste. Navedene osobe odbile su da pređu u jedini stan koji Muzej ima na raspolaganju, uz ultimativan zahtjev da im se nađe odgovarajući smještaj “od stotinjak kvadrata na prostoru Marijin Dvora.

Zemaljski muzej BiH je nacionalni spomenik BiH, a navedeni se ponašaju kao da je njihovo privatno vlasništvo. Koliko sam upoznat, čak su pokušali i putem suda da uknjiže “svoju” imovinu.

Kada sam postao direktor, pokušao sam da na civilizovan način to riješim jer nam stalno prave probleme, zovu policiju, svađaju se i tuku s gostima Muzeja. Ponudio sam jedini stan koji nam je na raspolaganju ali su, kao što sam naveo, isti odbili.

Napominjem da zadnjih dvadesetak godina nijedan uposlenik Muzeja putem svog poslodavca nije riješio stambeno pitanje, a također naglašavam i da Muzej nikome ne plaća račune za vodu, grijanje i slično – kao što plaća navedenim.

Raduje me naravno što se borite za ljudska prava i slično, samo što ste u ovom slučaju na lošem tragu. Da su ti ljudi bilo gdje drugom odavno bi bili na ulici, a ne na besplatnom stanovanju u nacionalnom spomeniku - rekao je tadašnji v.d. direktora Mirsad Sijarić, prenosi Crna Hronika.

(DEPO PORTAL/ad)