Smrt Ratka Mladića ne može vratiti hiljade ubijenih niti izbrisati posljedice zločina za koje je osuđen, kaže troje haških svjedoka za Detektor. Dok strahuju od veličanja Mladićevog imena i šutnje institucija, mladima poručuju da odgovore na pitanja o prošlosti traže u pravosnažnim presudama i njihovim svjedočenjima.

Smrt Ratka Mladića Mirsadi Malagić neće vratiti supruga Salku, niti sinove Elvira i Admira koje je posljednji put vidjela u Potočarima u julu 1995. godine. Mlađi sin imao je 15 godina kada ga je zadnji put zagrlila.

- On je jednom umro, a vjerujte, ja ne znam koji mi je put - govori Malagić za Detektor. Dodaje kako je godine od genocida provela u čekanju, traženju posmrtnih ostataka i svjedočenju.

Ona je prvi put susret sa ratnim zločincem koji je preminuo 27. augusta u pritvorskoj jedinici u Haagu imala u Potočarima kada se obratio masi okupljenoj u nadi da će pronaći spas u bazi UNPROFOR-a. Mladić je tada narodu u strahu obećao sigurnost. Ta slika Mirsadi će se godinama kasnije vratiti u sudnici Haškog tribunala kada ga je ugledala na optuženičkoj klupi.

- Ne mogu ja vama prenijeti taj osjećaj, kako se čovjek osjeća kad vidi njega. Vrati mu se sva slika u Potočarima, vrati se slika rata, vrati se slika vašeg djeteta - opisuje.

Teško se odlučila doći tada u sudnicu, ali znala je da mora govoriti istinu. Nekoliko mjeseci nakon genocida porodila se i rodila kćer koja je imala zdravstvene tegobe. U njoj je kaže, godinama vladao haos, ali se odlučila da sudu podijeli svoje sjećanje.

-  I kad vidite kako on pored sebe ima obezbjeđenje da ga čuva, advokata koji ga brani,  a znate šta je uradio… morate se svim silama potruditi da kažete i da se prisjetite svake sitnice. I vi niste ništa imali ništa u Potočarima, čekali ste svaki čas kad ćete biti ubijeni, zaklani, kad će vam odvesti dijete -  opisuje kako se osjećala u sudnici Mirsada svjedočeći protiv Mladića.

Ona je svoj iskaz dala i protiv drugih haških osuđenika. Kaže svima im je jedno bilo zajedničko, bojali su se istine. A ona, zapamtila je izgled svakog autobusa, kamiona, mjesta, ljudi koje je vidjela. Jer upravo su detalji bili ono što je njeno svjedočenje činilo važnim.

- Vidjela sam šestero djece koja su u njivu kukuruza poredana, sve poklana - , prisjeća se očima punih suza.

Danas, kada govori o smrti Ratka Mladića, Mirsada ne govori o pobjedi. Ne raduje se. Za nju smrt čovjeka koji je osuđen za zločine ne može biti ravna životima onih koji nisu dočekali starost.

- Ne radujem se ničijoj smrti. Smrt je nešto prirodno - kaže Mirsada, kao i da se boji opasnosti koja dolazi veličanjem njegovog imena nakon smrti.

- Opasno je ovo što se dešava poslije njega, poslije njegove ideologije. Moje mrtve neće niko povrati -  strahuje Mirsada, kao i od šutnje institucija.

Mladić je u junu 2021. godine pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Oslobođen je po prvoj tački optužnice za genocid u pet opština – Prijedoru, Sanskom Mostu, Kotor-Varoši, Foči i Vlasenici.

Nastavak teksta na linku.

(DEPO PORTAL/af)