Peticiju on line za povratak Nacionalne biblioteke u Vijećnicu potpisalo je do ovog časa 1.517 potpisnika iz naše zemlje i iz cijelog svijeta. No, kako nije uvijek sve u brojkama jer ne postoji nužna podudarnost između kvantiteta i kvaliteta, valja napomenuti da je struktura potpisnika impresivna: među potpisnicima je mnoštvo profesora, književnika, muzičara i drugih umjetnika, naučno-istraživačkih radnika, izdavača i drugih. To je doslovce krema jednog društva.

Peticijom se zahtijeva povratak Nacionalne biblioteke u reprezentativni prostor Grada u kome je bila duže od 30 godina. Šumljaci sa okolnih brda, nenavikli na čaroliju knjige i kultiviranost grada, spalili su je 1992. godine. Oni nisu gađali zgradu nego je njihova meta bilo njen sadržaj – biblioteka a domaći moćnici onemogućavaju joj i danas povratak na njeno mjesto, uprkos tome što je civilizirani svijet dao velike novce za renoviranje prostora spaljene Nacionalne, a tada Narodne biblioteke.

Šumljaci sa okolnih brda, nenavikli na čaroliju knjige i kultiviranost grada, spalili su je 1992. godine. Oni nisu gađali zgradu nego je njihova meta bilo njen sadržaj

Taj prostor uzurpirala je politika, a biblioteka je doslovce i nemilice odgurnuta u neuslovan prostor i ostala je, statusno ponižena, bez stabilnog finansiranja, iako je nacionalna, odnosno državna, i bez obzira na to što svaka publikacija u zemlji nema legitimitet za najširu javnost bez „identifikacijskih oznaka“ koje upravo u Nacionalnoj biblioteci dobiva.

Usamljeni i neuvjerljivi, jer su nedovoljno obaviješteni, oni koji negiraju potrebu da se Biblioteka vrati na mjesto koje joj i povijesno pripada, spominju navodnu neuslovnost Vijećnice, ignorirajući činjenicu da je tu Biblioteka opstajala duže od 40 godina. Pri tome zanemaruju i kulturološki aspekt po kome Nacionalnoj biblioteci kao takvoj, kao najvažnijoj biblioteci u državi, pripada izuzetno mjesto, upravo ono na kome je, kako je već navedeno, opstajala duže od 30 godina.

No, sada je Biblioteka među zidovima veoma sklonim rušenju, dok se podovi metrima unaokolo povijaju pod koracima posjetitelja. Progonitelji knjiga mogu trijumfovati, dok oni koji govore o navodnoj nepodobnosti (renovirane!) Vijećnice ništa ne preduzimaju, čak i ne znaju da se bilo šta i bilo gdje gradi za Nacionalnu biblioteku kako bi se spasila iz tog zdanja propale kasarne propale Armije, a koja je pred urušavanjem.
UNSA je već osnovao svoju biblioteku (ima i direktora), što znači da je Nacionalna biblioteka odgurnuta kao pastorče zato što je nacionalna, državna.

Progonitelji knjiga mogu trijumfovati, dok oni koji govore o navodnoj nepodobnosti (renovirane!) Vijećnice ništa ne preduzimaju...

Svi ovi diverzanti protiv Knjige ne shvaćaju još jednu bitnu stvar. Naime, riječ je i o jednom simbolu državnosti, a od 1992. godine traje uništavanje države i svih „armirajućih faktora“ državnosti, pa i ovih simbola.

 
To je pravi kontekst, a sve ima puni smisao tek u kontekstu.

Karadžićevi i Mladićevi šumljaci uništavali su državu, njen narod podvrgnuli su genocidu, spalili Biblioteku i Orijentalni institut i time su spaljivali našu prošlost i osujećivali nam budućnost, zatirali su kolektivnu memoriju i svaki trag o identitetu.

A šta mi danas činimo? 

***

Za aktuelnu višedecenijsku tragičnu poziciju Nacionalne biblioteke nije nam sada kriv ni Karadžić, ni Mladić, niti Dodik. O tome odlučujemo mi, u Sarajevu. Ali ovdašnji moćnici zlostavljaju biblioteku, guraju je na sam rub opstanka, opsjednuti demonijom politike i profita.

Donijeli smo tekst peticije i spisak potpisnika da ih uručimo Gradonačelniku, ali nas nije dočekao, iako se danima u medijima najavljuje naš dolazak u Vijećnicu ovoga dana i uručenje tih dokumenata

Danas, 25. avgusta 2026. položili smo pred zgradu Biblioteke (tzv. Vijećnica) vijenac osobama koje su dale živote jurišajući ka barbarskoj lomači u kojoj su spaljivane knjige. 

Taj plamen nikada se neće ugasiti u našoj svijesti! Neka znate, vi birokrate i političari, vi koji ne vidite dalje od marke ili od jedne do druge izborne pozicije! 
I Bog i Povijest na vas motre!

Donijeli smo tekst peticije i spisak potpisnika da ih uručimo Gradonačelniku, ali nas nije dočekao, iako se danima u medijima najavljuje naš dolazak u Vijećnicu ovoga dana i uručenje tih dokumenata. Gradonačelnik nas nije udostojio.

Normalna gesta bila bi da nas primi kulturno i civilizirano i da dokumente uvede u odgovarajuće procedure. No, tako je ignorirao 1.517 autoriteta u svim humanističkim, umjetničkim i drugim oblastima stvaralaštva.
Šta to znači? 

U sveopćoj devastaciji vrijednosti, najvrijednija Biblioteka, kao simbol državnosti, marljivo se zlostavlja. Barbari, koji se tako ugodno osjećaju u zamračenim šumama, mogu trljati dlanovima

Barbarski „podvig“ šumljaka iz 1992. godine danas i ovdje se ne poništava. Naš otpor bookcidu se ne uvažava nego se grubo ignorira.
Da, najzad – u ovakvim prilikama nije bitna samo pojava, nego su bitna i imena čijim zaslugama se pojava kreira. Danas smo u ime 1.517 potpisnika očekivali prijem kod Gradonačelnika SAMIRA AVDIĆA kojeg postavlja stranka NAROD I PRAVDA (?!). Teško narodu s takvom pravdom!

Evo toliko i uoči izbora. U sveopćoj devastaciji vrijednosti, najvrijednija Biblioteka, kao simbol državnosti, marljivo se zlostavlja. 
Barbari, koji se tako ugodno osjećaju u zamračenim šumama, mogu trljati dlanovima.

(Autor teksta je član četiri nacionalne akademije nauka i dobitnik je 2003. godine UNESCO-ve nagrade za doprinos razumijevanju među kulturama)

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook