Jozo Brkić iz Sarajeva, rođeni Bosanac i Hercegovac, katolik te odlikovani pripadnik Armije RBiH koji je tokom ratnih godina sarađivao i s hrvatskim braniteljima, uputio je otvoreno pismo hrvatskim medijima, koje objavljuje Morski.hr. 

Kao dugogodišnji gost koji decenijama ljetuje na hrvatskoj obali, a ove je godine prvi put s porodicom boravio na Korčuli, uputio je otvoreno pismo hrvatskim medijima u kojem upozorava na štetnost etikete "paradajz turista" te ukazuje na dvostruke kriterije koji vladaju u javnom prostoru

Uspomene s Jadrana koje se ne kupuju novcem

Brkić naglašava kako Hrvatsku ne doživljava samo kao turističku destinaciju, već kao važan dio vlastitog života u kojem od djetinjstva gradi uspomene uz miris mora, borova i dalmatinskog kamena.

Upravo iz ljubavi prema toj obali i želje da se u javnosti otvori prostor za razgovor bez predrasuda, odlučio je reagirati na dugogodišnje ismijavanje gostiju koji na plažu donose vlastitu hranu

Kako ističe, ne smeta mu kritika lošeg ili nepristojnog ponašanja pojedinaca, bez obzira na to odakle dolazili, ali ga duboko pogađa kada se sadržaj torbe za plažu i finansijski status pretvaraju u malograđanski stereotip o cijelom jednom narodu.

Ista hrana na plaži, ali različite etikete

Boraveći ovog ljeta na Korčuli, lično je svjedočio apsurdnosti takvih podjela. Primijetio je da se porodice iz Hercegovine koje na plaži ručaju doneseni paradajz, hljeb i paštetu doživljavaju sasvim prirodno, kao ljudi koji jednostavno ručaju i uživaju u odmoru.

Međutim, kada potpuno istu stvar uradi Bosanac, nad njim se odmah primjenjuje podrugljiva etiketa. Takva praksa navela ga je na zaključak da problem uopće nije u hrani, već u percepciji i nacionalnosti onoga ko tu hranu jede, jer paradajz i pašteta nemaju nacionalnost, a ne bi je trebalo imati ni ljudsko dostojanstvo.

Turist nije samo novčanik koji hoda

U pismu se autor osvrće i na sve prisutniji trend u kojem se vrijednost gosta mjeri isključivo dubinom njegovog novčanika i računom iz restorana. Smatra da je poražavajuće za društvo kada se čovjek procjenjuje prema tome koliko je eura potrošio u jednom danu na moru.

Bogat turist koji iza sebe ostavlja nered, buku i bahatost nikada ne može biti bolji gost od čovjeka skromnijih mogućnosti koji poštuje domaćina, konobara, okoliš i lokalne običaje. Turizam jeste posao, ali turist nije samo novčanik koji hoda, već čovjek sa svojim navikama, porodicom i dostojanstvom.

Identitet nije dozvola za brisanje geografije ni pretvaranje rata u folklor

Poseban dio otvorenog pisma posvećen je kulturi ponašanja i poštivanju države u kojoj se boravi. Prisjećajući se susreta u korčulanskom hotelu te razgovora s mladima iz Mostara koji su se pozivali na ratne zasluge i pojmove poput „Hrvatskog Mostara“, Brkić jasno poručuje da geografija i činjenice ne trpe brisanje radi ličnih identiteta.

Ističe kako Mostar pripada svim svojim stanovnicima, jednako kao što ni domovinske i ratne tragedije ne smiju služiti kao jeftin folklor i sredstvo za podizanje vlastitog ega.

Poziv novinarima na ista mjerila za sve

Autor od hrvatskih novinara i urednika ne traži povlašten tretman niti opravdavanje nereda, već osnovnu profesionalnu objektivnost. Ako gost iz Bosne i Hercegovine baci smeće, galami ili maltretira osoblje, o tome treba javno i otvoreno pisati, ali ista se „mjerila“ moraju primijeniti i kada to učine Hrvat, Hercegovac, Nijemac, Italijan ili bilo koji drugi posjetilac.

Novinarstvo bi se u prvom redu trebalo baviti pitanjem šta je neko uradio, a ne ko je to uradio, jer se predrasude rađaju onog trenutka kada se pojedinac prestane posmatrati kroz svoje lične postupke, a počne svoditi na skupnu etiketu.

U završnici svog obraćanja, sarajevski čitalac poziva javnost na preispitivanje vlastitih stavova i povratak temeljnim ljudskim vrijednostima. Poručuje da neće prestati dolaziti na hrvatsku obalu jer je iskreno voli, ali naglašava da prava ljubav prema jednoj zemlji znači i spremnost na ukazivanje na nepravdu.

Umjesto prebrojavanja potrošenih eura i pregledanja torbi za plažu, zaključuje pitanjem bi li naše društvo bilo bolje kada bismo napokon prestali pitati odakle neko dolazi, a počeli pitati kakav je ko čovjek, piše Morski.hr.

(DEPO PORTAL/ad)