Povlačenje Glova iz Bosne i Hercegovine otvorilo je pitanje može li domaće tržište dostave putem aplikacija dugoročno održati velike međunarodne platforme. Podaci koje je Fena prikupila pokazuju da problem nije samo u veličini tržišta. Sektor raste i na tržištu posluje više domaćih i lokalnih platformi, ali institucije ne mogu precizno utvrditi njegovu vrijednost, broj učesnika ni njihove tržišne udjele. Istovremeno, ne postoji ni pouzdan podatak o stvarnom broju dostavljača, čiji je radnopravni status i dalje nedovoljno uređen.

Država još nema pouzdan način da izmjeri veličinu tržišta platformske dostave. Koliko je kompanija uopće aktivno na ovom tržištu nije poznato. Nijedna od institucija od kojih je Fena zatražila podatke ne vodi posebnu evidenciju platformi za dostavu hrane i druge robe. Federalno ministarstvo trgovine nema poseban registar, Porezna uprava FBiH ih zbog različitih šifri djelatnosti ne može statistički izdvojiti, dok Konkurencijsko vijeće BiH nije provodilo analizu koja bi utvrdila broj učesnika i njihove tržišne udjele.

Istovremeno, poslovni model koji se godinama koristi razvio se brže od propisa, posebno kada je riječ o radnopravnom statusu dostavljača.

Glovo je 10. augusta prestao poslovati u BiH nakon višegodišnjeg prisustva. Kompanija povlačenje nije obrazložila gubicima niti neprofitabilnošću poslovanja u BiH, nego globalnom odlukom da resurse i investicije usmjeri prema ključnim tržištima s većim potencijalom rasta.

Zbog toga odlazak jedne međunarodne kompanije ne daje odgovor na pitanje je li bh. tržište dostave ekonomski neodrživo. Suprotno, najširi raspoloživi statistički pokazatelji upućuju na rast djelatnosti u koje je platformska dostava svrstana.

Problem je što se iz njih ne može vidjeti koliko tog rasta zaista pripada aplikacijama za dostavu hrane i druge robe.

Iz Agencije za statistiku BiH kazali su Feni da u važećoj Klasifikaciji djelatnosti BiH 2010 ne postoji posebna šifra za dostavu hrane i druge robe putem digitalnih platformi i aplikacija. Kompanije koje se time bave registriraju se, između ostalog, pod šifrom 53.20 - djelatnosti pružanja ostalih poštanskih i kurirskih usluga.

Podaci koje je Agencija dostavila za širu oblast H53 - poštanske i kurirske djelatnosti, pokazuju snažan rast u posljednjih nekoliko godina. Broj preduzeća i preduzetnika povećan je sa 17 u 2020. na 32 u 2024. godini, odnosno za oko 88 posto.

U istom periodu broj zaposlenih porastao je sa 6.772 na 8.106, dok je promet povećan sa 230,4 miliona na 386,4 miliona KM.

Ali ti podaci obuhvataju širi poštanski i kurirski sektor, a ne samo platforme poput Glova ili domaće Korpe. Drugim riječima, statistika može pokazati da šira djelatnost raste, ali ne može odgovoriti koliko vrijedi samo tržište dostave putem aplikacija, koliko prihoda ono generira i koliko ljudi od njega živi.

S istim ograničenjem suočava se i Porezna uprava Federacije BiH.

Iz Porezne uprave za Fenu navode da se poslovni subjekti koji se bave dostavom hrane i druge robe putem aplikacija ne mogu izdvojiti kao posebna kategorija jer dostava može biti dio poslovanja firmi registriranih za trgovinu, ugostiteljstvo, informatičke ili druge djelatnosti.

Zbog toga nije moguće napraviti pouzdan pregled ukupnog broja takvih kompanija niti njihovog fiskalnog prometa bez prethodnog određivanja konkretnih poreznih obveznika ili preciznog skupa šifri djelatnosti.

To znači da trenutno ne postoji ni jedan službeni podatak koji bi pokazao kolika je ukupna vrijednost tržišta platformske dostave u Federaciji BiH.

Porezna uprava je, ipak, za četiri konkretna porezna obveznika koji su obavljali ili još obavljaju tu djelatnost izdvojila podatke o zaposlenosti. Na dan 30. juna 2022. imali su ukupno 111 zaposlenih, godinu kasnije 74, u 2024. godini 120, u 2025. godini 146, a krajem juna ove godine 114 zaposlenih.

- Dostavljači mogu biti prijavljeni neposredno kod kompanije koja organizira dostavu, ali i kod partnerskih ili posredničkih firmi, pri čemu se upravo angažman preko posrednika u praksi pokazao kao češći model. Time radna snaga koja omogućava funkcioniranje platforme može biti raspoređena među više pravnih subjekata, pa se ni iz broja zaposlenih u samoj kompaniji ne može zaključiti koliko ljudi zapravo radi za određenu aplikaciju - navode iz Porezne uprave FBiH.

Inspekcijski nalazi pokazuju i problematičniju stranu takvog modela.

Porezna uprava FBiH posljednjih je godina kontrolirala pojedine porezne obveznike iz ovoga sektora, a među najčešće utvrđenim nepravilnostima bili su angažiranje neprijavljenih radnika, neobračunavanje i neplaćanje poreza i doprinosa te neevidentiranje ostvarenog prometa.

Ni institucija nadležna za zaštitu tržišne konkurencije nema potpunu sliku sektora.

- Usluga posredovanja u online dostavi, zavisno od konkretnog slučaja, mogla bi se posmatrati i kao zasebno relevantno tržište u smislu prava konkurencije. To je posebno značajno nakon odlaska Glova. Ako se s tržišta povuče kompanija koja je imala značajan tržišni udio, takva promjena može povećati njegovu koncentraciju. Međutim, bez podataka o udjelima Glova, Korpe i drugih učesnika nije moguće izmjeriti koliki je efekat povlačenja jednog konkurenta - kazali su Feni iz ove institucije.

Konkurencijsko vijeće upozorava da digitalne platforme nose specifične rizike za konkurenciju, od ekskluzivnih ugovora s restoranima i klauzula o paritetu cijena do netransparentnih ili diskriminatornih provizija i vještačkog davanja prioriteta pojedinim ponuđačima unutar aplikacije.

- Odlazak Glova, stoga, smanjuje broj velikih učesnika na tržištu, ali stvarne posljedice po konkurenciju tek bi se mogle procijeniti kada bi bilo poznato koliko tržišta je kompanija kontrolirala i koliko su za preostale platforme restorani, trgovine i korisnici lako zamjenjivi - ističu.

Federalno ministarstvo trgovine smatra da postojeći Zakon o unutrašnjoj trgovini i propisi o zaštiti potrošača daju pravni osnov za elektronsku trgovinu. Kod prodaje na daljinu potrošač mora biti jasno informiran o cijeni, troškovima dostave, načinu plaćanja, roku i načinu isporuke i drugim uvjetima prodaje.

Međutim, samo Ministarstvo priznaje da je razvoj digitalne trgovine stvorio potrebu za posebnim zakonom koji bi sistemski uredio odnose u digitalnom okruženju.

- Federalna vlada je 16. jula utvrdila Nacrt zakona o elektronskoj trgovini, kojim bi se trebala preciznije definirati prava, obaveze i odgovornosti učesnika u online trgovini, dok je Prijedlog zakona o zaštiti potrošača upućen Parlamentu po hitnom postupku. Oba dokumenta trenutno se nalaze u parlamentarnoj proceduri - pojašnjavaju iz ovog ministarstva.

Pitanje odgovornosti platforme pritom nije isto kod svakog poslovnog modela.

Iz Ministarstva objašnjavaju da je potrebno utvrditi da li platforma samo povezuje trgovca i potrošača, posreduje u realizaciji narudžbe, sama obavlja dostavu ili prodaje robu ili uslugu. Od te uloge zavisi i ko snosi odgovornost kada nastane problem s narudžbom.

Još jedan pokazatelj brzine kojom je tržište preraslo postojeći sistem jeste činjenica da Federalno ministarstvo trgovine ne vodi poseban registar platformi za dostavu, ali ni objedinjenu evidenciju pritužbi potrošača koje se odnose samo na njih. U Ministarstvu, ipak, kažu da je takvih pritužbi značajan broj i da je u stalnom porastu.

Regulatorna slika nije potpuno ista u cijeloj BiH.

Republika Srpska je u dijelu koji se odnosi na trgovinu elektronske platforme preciznije unijela u svoje zakonodavstvo. Zakon o trgovini RS iz 2019. godine izričito definira elektronsku platformu kao sredstvo kojim pružalac usluge informacijskog društva povezuje strane koje elektronski trguju, a preko platforme može prodavati i vlastitu robu ili usluge. Zakon prodaju putem platforme koja povezuje trgovce i potrošače izričito navodi kao jedan od oblika elektronske trgovine.

Elektronsko poslovanje u RS-u dodatno je uređeno Zakonom o elektronskom poslovanju, dok je od 2025. na snazi i novi Zakon o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj.

Profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i stručnjakinja za radno i socijalno pravo Jasminka Gradaščević-Sijerčić kaže za Fenu da zakoni o radu u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu ne prepoznaju platformskog radnika niti posebno reguliraju radnopravni status dostavljača koji rade putem aplikacija.

- Govorimo o potpunoj pasivnosti zakonodavstva u tom pogledu – kaže Gradaščević-Sijerčić.

Prema njenim riječima, dostavljači su u praksi najčešće angažirani preko posredničkih kompanija ili takozvanih agregatora. Ako ti posrednici faktički imaju ulogu poslodavca, trebali bi se tako i ponašati i zaključivati ugovore o radu, ali se to, prema njenoj ocjeni, u praksi često ne događa.

Pojavljuju se i drugi modeli, privremeni i povremeni poslovi, ugovori o djelu ili samostalno registrirani obrti, ali oni ne daju nužno prava koja proizlaze iz klasičnog radnog odnosa.

Posljedice za radnika mogu biti dalekosežne.

Bez priznatog radnog odnosa teško je govoriti o punom obimu prava na plaću, uplaćene doprinose, zdravstveno i penzijsko osiguranje, bolovanje, godišnji odmor, ograničeno radno vrijeme i druge zaštitne mehanizme koji pripadaju zaposlenim osobama.

- Njihov status apsolutno je u nekoj sivo-crnoj zoni. To više nije ni rad na crno, nego zaista jedna zona koja podrazumijeva da ste isključeni iz tih prava - upozorava Gradaščević-Sijerčić.

Pravno posebno zanimljivo pitanje nastaje kada platforma tvrdi da nije poslodavac, ali aplikacija u praksi određuje veliki dio načina na koji dostavljač radi – raspoređuje narudžbe, usmjerava ga određenom rutom, utiče na vrijeme rada ili način na koji ostvaruje zaradu.

Gradaščević-Sijerčić kaže da bi se u takvom slučaju u sudskom postupku moglo pokušati dokazivati postojanje faktičkog, odnosno prikrivenog radnog odnosa. Problem je dokazivanje.

- Dostavljač bi morao pokazati elemente kontrole i zavisnosti koji ukazuju da je, bez obzira na naziv ugovora ili formalnog posrednika, njegov rad u stvarnosti organiziran kao rad zaposlenika. Za pojedinca, posebno mladog radnika koji često nema dokumentaciju o načinu na koji algoritam upravlja njegovim poslom, to može biti izrazito teško - ističe profesorica.

Ni Republika Srpska u tom dijelu nema posebno rješenje za platformsku ekonomiju. Važeći Zakon o radu poznaje rad van prostorija poslodavca, uključujući rad na daljinu, kao i privremene i povremene poslove i ugovor o djelu, ali nema poseban režim za dostavljače kojima se posao dodjeljuje i nadzire putem digitalne platforme.

To je ujedno područje u kojem se domaće zakonodavstvo sve više udaljava od smjera kojim ide Evropska unija. EU je usvojila Direktivu 2024/2831 o poboljšanju uvjeta rada putem digitalnih platformi. Njome se, između ostalog, uređuje utvrđivanje stvarnog radnog statusa osoba koje rade za platforme i predviđa pravna pretpostavka zaposlenja kada postoje činjenice koje ukazuju da platforma nad radnikom ostvaruje kontrolu i usmjeravanje. Države članice EU imaju rok do 2. decembra ove godine da pravila prenesu u nacionalna zakonodavstva.

(FENA/au)