BRAVO, DJECO!

Nakon Lukićevog gola, profesorica iz Doboja održala lekciju 'kolektivnom ludilu': 'Da, Srpkinja sam! Ali BiH je moja zemlja!'

Sport14.06.26, 14:05h

Nakon Lukićevog gola, profesorica iz Doboja održala lekciju 'kolektivnom ludilu': 'Da, Srpkinja sam! Ali BiH je moja zemlja!'
Njen status nije samo obična objava na društvenim mrežama. To je brutalna dekonstrukcija našeg "kolektivnog ludila" i "opsesije krvnim zrncima"

 

 


Olivera Đeorđić Nedić, profesorica, majka petoro djece, nezavisna političarka sa adresom na relaciji Doboj - Derventa... Hrabra žena čiji Facebook status nakon utakmice reprezentacije BiH i Kanade, i Lukićevog gola, nije samo obična objava na društvenim mrežama. To je brutalna dekonstrukcija našeg "kolektivnog ludila" i "opsesije krvnim zrncima".


A napisala je sljedeće:


"Ne mogu da opišem kako sam se osjećao. Kao da smo igrali u Bosni i Hercegovini. Čuo sam samo naše navijače, njihove nisam nikako", kaze Lukić nakon utakmice.


A kažu orangutani sa svih strana:"Dobro je od koga je, četnički gol." "Ne bi bilo ništa bez Srbina, balije jeste čuli." "Neka je zabio Srbin, ovi drugi ne znaju." "Šteta što nije dao Hrvat." "Opet oni njihovi." "Ko još navija za reprezentaciju sastavljenu od ovih i onih." "Njihov go, ne naš." "Ja za njih ne navijam." "To nije moja reprezentacija."


A ja gledam tu djecu i mislim nešto sasvim drugo.
Draga djeco, vi ste odrasli među pričama o "četnicima i balijama", "ustašama i njihovima". Naslijedili ste teret koji niste birali. Odrastali ste okruženi podjelama, sjećanjima, prebrojavanjima i tuđim ratovima. I upravo zato je vas rezultat još veći. Iz takvog okruženja poniknuti, saprati sa sebe sav taj mulj i istrčati na teren kao tim, to je vrijedno svakog poštovanja.


U ovoj zemlji nema nevinih politika, u ratu ih pogotovo nije bilo, ali je bilo nevinih žrtava na sve tri strane. Zato je krajnje vrijeme da djeci prestanemo na leđa stavljati terete koje nisu stvorila.


Navijajte za ovu djecu. Nije važno da li se zovu Marko, Jovo, Ivan ili Emir. Vaša opsesija krvnim zrncima može sačekati. Njihova mladost ne može.


Ja sam Srpkinja. Volim Srbiju i navijam za Srbiju svim srcem kada igra. Ali sam i žena rođena u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je i moja zemlja. Nisam Marsovka. Zašto bih se odricala dijela sebe, istorije svojih predaka i prostora kojem pripadam?


Zašto stalno moramo birati između identiteta koje nosimo zajedno?


Zato bez ikakve zadrške kažem da navijam za Zmajeve i ne stidim se toga.


Bravo, djeco! Nastavite da igrate, da pobjeđujete i da budete bolji od svijeta koji ste naslijedili. To je možda i najveća pobjeda od svih - poručila je na kraju svoje FB objave prof. Olivera Đeorđić Nedić.

 


(DEPO PORTAL/ad)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook