Kad se spomene hmelj, većina će odmah pomisliti na pivo i njegov prepoznatljiv gorkasti okus. No ova biljka skriva mnogo više od svoje pivarske reputacije. Hmelj (Humulus lupulus), biljka iz obitelji Cannabaceae, posljednjih godina ponovno privlači pažnju evropskih gurmana, i to zbog svojih mladih izdanaka koji se smatraju jednom od najskupljih sezonskih delicija na kontinentu.

Riječ je o nježnim proljetnim izdancima koji izgledom podsjećaju na divlje šparoge, a cijenjeni su zbog svoje delikatne teksture, blage gorčine i bogatog nutritivnog sastava. Upravo zbog svoje rijetkosti i kratke sezone berbe, kilogram svježe ubranih izdanaka hmelja u pojedinim evropskim državama dostiže nevjerovatnih 1.000 eura, prenosi Klik.

Dok su u zapadnoj Europi izdanci hmelja postali simbol luksuzne gastronomije, u BiH je ova biljka gotovo potpuno pala u zaborav.

Od drevnih napitaka do temelja moderne pivarske industrije

Iako je danas gotovo nemoguće govoriti o pivu bez spominjanja hmelja, njegova historija mnogo je duža i složenija nego što mnogi misle. Još u doba drevnih Egipćana pripremali su se napici od namočenih žitarica kojima su se pripisivala ljekovita svojstva, iako tada hmelj još nije bio dio recepture.

Prava prekretnica dogodila se tek u 11. stoljeću kada su bavarski redovnici počeli koristiti hmelj za aromatiziranje i konzerviranje piva. Upravo su oni zaslužni za popularizaciju njegove uporabe u pivovarstvu, a pivu su dali karakterističnu gorčinu po kojoj ga danas prepoznajemo.

No, njegova važnost nije se zaustavila samo na proizvodnji piva. Hmelj je stoljećima imao važno mjesto i u narodnoj medicini. Svećenici su ga koristili kao prirodno sredstvo za smirenje, pomagao je kod nervoze i nesanice, a u historijskim zapisima spominje se čak i njegova primjena u smanjenju libida. Zbog takve svestranosti hmelj je kroz historiju bio jednako važan u kuhinji kao i u apotekarstvu.

Zašto su izdanci hmelja postali luksuzna delicija?

Mladi izdanci hmelja danas se smatraju pravim gastronomskim draguljem u brojnim evropskim restoranima visoke kategorije. Njihova visoka cijena nije rezultat pomodnosti, već vrlo ograničene dostupnosti i zahtjevne proizvodnje.

Hmelj često raste samoniklo, teško ga je organizirano uzgajati, a berba se obavlja ručno i traje vrlo kratko. Osim toga, izdanci su izrazito kvarljivi i najbolje ih je konzumirati neposredno nakon branja, zbog čega se uglavnom mogu pronaći samo na lokalnim tržištima ili u restoranima koji sarađuju s malim proizvođačima.

Kombinacija kratke sezone, zahtjevne berbe i velike potražnje pretvorila je ovu biljku u luksuzni proizvod koji postiže cijene kakve se rijetko viđaju u svijetu povrća i samoniklog bilja.

(Klik.hr/DEPO PORTAL/au)