Evropska unija je danas usvojila pravno obavezujuću uredbu kojom se uvodi postepena zabrana uvoza ruskog prirodnog gasa, uključujući gas iz plinovoda i ukapljeni prirodni gas (LNG). Odluka, koja će se u potpunosti primjenjivati do 2027. godine, predstavlja jednu od najvažnijih energetskih prekretnica u Evropi od početka rata u Ukrajini.

Međutim, piše BiznisInfo, ključno pitanje za zemlje regiona glasi: šta ova zabrana znači za Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, koje se i dalje dominantno snabdijevaju ruskim gasom?

Šta je EU tačno zabranila?

Nova uredba zabranjuje uvoz ruskog gasa na tržište Evropske unije, odnosno njegovo puštanje u slobodnu cirkulaciju unutar EU. Zabrana se uvodi postepeno, uz prelazne rokove za postojeće ugovore, a cilj je da se do kraja 2026. i tokom 2027. godine u potpunosti okonča zavisnost Unije od ruskog gasa.

Drugim riječima, države članice EU više neće smjeti kupovati ruski gas za vlastitu potrošnju.

Da li je zabranjen i tranzit gasa?

Ne – i ovo je ključna tačka.

Uredba ne zabranjuje tranzit ruskog gasa kroz teritoriju EU ka trećim zemljama, među koje spadaju i BiH i Srbija. Naprotiv, sam tekst uredbe izričito priznaje da će značajne količine gasa i dalje prolaziti kroz EU u okviru tranzitnog režima.

Razlika je pravno jasna:

• uvoz znači da gas ostaje u EU i koristi se na njenom tržištu
• tranzit znači da gas samo prolazi kroz EU i izlazi ka trećim zemljama
• Zabrana se odnosi isključivo na uvoz, ne i na tranzit.

Zašto onda postoje strahovi?

Iako tranzit nije zabranjen, EU uvodi stroge kontrole i nadzor tranzitnih tokova, posebno na osjetljivim ulaznim tačkama poput Turskog toka (interkonekcija Strandzha 2 / Malkoclar).

Cilj tih mjera nije da se zaustavi snabdijevanje Zapadnog Balkana, već da se spriječi da ruski gas indirektno završi na tržištu EU pod izgovorom tranzita.

Zbog toga:

• tranzit mora biti unaprijed najavljen
• mora imati jasno definisane ulazne i izlazne tačke
• gas ne smije ostati u EU skladištima za potrošnju unutar Unije

Šta to konkretno znači za BiH i Srbiju?

Kratkoročno: Snabdijevanje se ne prekida. Gas može i dalje dolaziti preko postojećih ruta, uz pojačan nadzor.

Srednjoročno: Tranzit ostaje moguć, ali postaje politički i regulatorno osjetljiviji. EU zadržava pravo da dodatno pooštri pravila ako procijeni da postoji rizik zaobilaženja zabrane.

Dugoročno: Iako uredba ne zatvara slavinu, ona jasno šalje signal da je oslanjanje na ruski gas strateški neodrživo. BiH i Srbija će, prije ili kasnije, morati ubrzati diversifikaciju izvora snabdijevanja.

Ključni zaključak

Odluka EU ne znači da BiH i Srbija automatski ostaju bez gasa. Tranzit ruskog gasa kroz EU ostaje dozvoljen, ali pod strogim nadzorom i bez ikakvih dugoročnih garancija.

Drugim riječima: gas može teći – ali sigurnost tog snabdijevanja više nije politički neutralna niti dugoročno zagarantovana.

(DEPO PORTAL/ad)