Pompozno najavljeni igrano-dokumentarni film – serija “Tito” redatelja Antuna Vrdoljaka, čiji se foršpan u trajanju od dvije i pol minute posljednjih dana vrti u udarnim terminima na programu HRT-a, kako saznajemo, još nije završen. Šestodijelni dokumentarac u završnoj je fazi te se može očekivati njegovo relativno skoro emitiranje, ali točan datum još nitko ne zna, kao ni termin prikazivanja. Vrdoljakov projekt o Titu mogao bi postati jedan od hitova na nacionalnoj dalekovidnici. Svakako se može očekivati da će biti emitirati u prime-timeu, i to petkom ili nedjeljom.

Glasnogovornik HRT-a Danko Družijanić izjavio je za Globus da će se dokumentarac prikazati tijekom prvog tromjesječja ove godine te je potvrdio da je trenutačno u fazi montiranja. Podatak o prikazivanju u iduća tri mjeseca tako je ispao ekskluzivan i za same tvorce projekta jer, navodno, ni oni sami ne znaju kada serija kreće u program. A ostaje upitno i zašto je HRT toliko ranije krenuo u najavu dokumentarca...

Iz najave dokumentarca moguće je iščitati budući sadržaj, kao i sudionike projekta koji obuhvaća 40 povjesničara, glumaca, političara. Od sugovornika, primjerice, sudjeluju Ivo Banac, Andrija Hebrang, Simo Dubajić, Dušan Bilandžić, a od glumaca, koji su utjelovili likove u igranom dijelu, angažirani su – Boris Svrtan kao Tito, Mirjana Rogina kao Jovanka, Goran Grgić kao kardinal Stepinac, te Ivo Gregurević, Tarik Filipović, Žarko Potočnjak i drugi. Korišteni su i razni arhivski materijali, primjerice razgovor s kardinalom Franjom Kuharićem, mnogo dokumentarnih snimaka Titova života, od kojih su neki gotovo zaboravljeni i doslovno izvučeni iz zaborava.

“Iako je gotovo u cjelini produkcija u rukama kuće Mediteran film, u izradi je, naravno, korišten arhivski materijal HRT-a, te se zbog toga tretira kao koprodukcija”, rekao je Družijanić za Globus. Međutim, iz najave prikazane na HRT-u nije jasno je li Vrdoljak uspio snimiti i bivše strane državnike, a što je najavljeno kao osobito skup dio dokumentarca, koji je navodno i diktirao visoku cijenu od sedam milijuna kuna. O preciznom terminu prikazivanja odlučit će direktor programa Domagoj Burić, a on je, pak, trenutačno na godišnjem odmoru.

Materijal koji se prikazuje kao najava dokumentarca Mediteran film navodno je poslao kao prijedlog za programsko vijeće HRT-a. Sam redatelj Antun Vrdoljak o dokumentarnom filmu nije želio govoriti.

“Ni ranije u principu nisam davao izjave o svojim filmovima dok oni nisu bili gotovi”, kratko nam je rekao Antun Vrdoljak u neslužbenom razgovoru te naglasio da službenih izjava za Globus nema.

Seriju “Tito” Vrdoljak je snimio u okviru Mediteran filma, čiji je direktor njegov sin Vjekoslav Vrdoljak, simatelj i filmski fotograf. Da je i Vjekoslav odradio dobar dio posla, svjedoči način na koji se došlo do materijala iz Beograda. Naime, za pribavljanje građe iz dokumentarnog arhiva te za dan snimanja u Kući cvijeća i Muzeju 25. maj tvrtka Mediteran film angažirala je producentsku kuću Vans iz Beograda.

“Niz godina radimo s Inter filmom i Vinkom Brešanom. Negdje oko prošle Nove godine direktor Inter filma Ivan Maloča najavio mi je da će me kontaktirati Vjekoslav Vrdoljak u vezi s dokumentarcem”, priča Predrag Jakovljević, suvlasnik Vansa. “I tako smo se sve dogovorili te sam im ja nabavio vrlo velik izbor materijala koji sam poslao u Hrvatsku na DVD-u i na betama. Dogovorili smo i da će doći u Kuću cvijeća...”

Jakovljević, koji je bio i producent filmova “Bure baruta”, “Labirint” i niza drugih, pripremio je snimanje Antunu Vrdoljaku i snimateljskoj ekipi koja je, osim Titova groba, u muzeju snimila i Titove uniforme, štafete, poklone, a dobar dio dana proveli su i u arhivu. I u najavi dokumentarca vidi se Antun Vrdoljak na Titovu grobu. “Tončija Vrdoljaka do tada nisam poznavao, proveli smo dan snimanja u neobaveznom razgovoru, svako sa svojim viđenjem tih vremena... Koliko mi je poznato, u Beogradu su samo odradili to snimanje i vratili se odmah u Hrvatsku”, priča Jakovljević.

Od filmskog arhivskog materijala koje je Vrdoljakova ekipa nabavila u Baogradu, među ostalim, nalaze se snimke posjeta Tita Churchillu, putovanja u zemlje Nesvrstanih, susret s Indirom Gandhi, s Nehruom... A je li Vrdoljak tražio nešto određeno.

“Tražili su detalj kad je Churchill sačekao Tita u Londonu, pa je Churchillu pao pepeo iz cigare koji mu je Tito očistio s odijela. To im je bilo značajno”, kaže Predrag Jakovljević.

Inače, baš ta anegdota o Churchillu i Titu još je 80-ih bila predmet kuloarskih teorija. Pričalo se da taj detalj pokazuje kako Tito nije bio dio visokog društva, kako je imao sluganski, seoski mentalitet. Naime, Churchillu pada pepeo na odijelo i on za to ne mari niti se sam čisti, ali ga zato čisti Josip Broz.

Tek jedan u nizu pokušaja rekonstrukcije dugog života Josipa Broza Tita nesumnjivo je bio velik zalogaj za Vrdoljaka, zna li se da je Titov život satkan od etapa različitog stupnja važnosti. Ivo Banac, jedan od povjesničara kojeg je Antun Vrdoljak kontaktirao na proljeće 2008., za potrebe svog projekta o Titu, smatra kako bi se u tom smislu sedamdesete mogle opisati kao godine koje nisu bile pretjerano značajne u Maršalovu životu, dok ratno razdoblje, ono od 1948. godine do Staljinove smrti, te obrana od Staljinova pritiska to, po njegovu sudu, svakako jesu. “Ima i nekih drugih stvari: kako je, pod kojim okolnostima, Tito došao na čelo KPJ?

Tu danas znamo malo više nego što smo znali prije 15 godina. Sada, recimo, znamo da je on sudjelovao u represivnom aparatu Staljinove politike 1930-ih godina, što smo prije samo pretpostavljali. Govorimo o vrlo dugom razdoblju s raznim fazama, usponima i padovima, a to se ne može reducirati u jednu kratku knjigu ili film. No, u šest epizoda već se može nešto napraviti”, smatra Banac, koji zaključuje kako Tito ne može biti nezanimljiva tema, bez obzira na to kako netko tumači njegov lik i djelo, kao i zbog “nezanimljivosti našeg vremena u usporedbi s njegovim”.

”Na Titovoj biografiji treba raditi dugo, i onaj tko se želi time baviti, treba imati stanovito znanje, i opet neće sve zadovoljiti”, smatra Banac. ”Ne postoji ni jedna ozbiljna Titova biografija, iako ih ima barem desetak. Ne bih stavio ruku u vatru ni za Dedijerovu, ni Winterhalterovu, ni za emigrantsku Titovu biografiju. Strane, pak, biografije, recimo one Phyllis Auty ili Jaspera Ridleyja, vrlo su površne, na njih su utrošena minimalna sredstva, a neke od njih i krajnje negatorske, poput biografije Nore Beloff, Tito’s Flawed Legacy: Yugoslavia and The West Since 1939.”, zaključuje Banac.

Mirjana Rogina, zagrebačka glumica koja je karijeru započela točno u godini Titove smrti (1980.), bila je Vrdoljakov prvi izbor za ulogu Titove druge supruge, s kojom je ostao do smrti, Jovanke Broz. “Ulogu sam radila isključivo prema uputama redatelja, nikakvih posebnih priprema nije bilo, zbog premalo podataka i materijala koji su mi bili dostupni za proučavanje lika. Sretna sam što sam prvi put radila s Antunom Vrdoljakom, i što ću više saznati o razdoblju u kojem sam odrasla, a premalo znala, jer sam rođena u katoličkoj, a apolitičnoj obitelji”, zaključuje ova glumica koja se do sada na platnu iskazala najviše naslovnom ulogom u filmu “Tri muškarca Melite Žganjer” Snježane Tribuson.

Kako svjedoči, njezine su scene snimane jedan dan u jesen 2008. u zagrebačkom hotelu Sheraton. Voljela bi, dodaje, da zna i Titovu stranu priče o odnosu s Jovankom, što smatra ključnim za pravilno poistovjećivanje s njezinim likom: “Poistovjetila sam se jednostavno jer sam morala, jer nisam imala partnera, i zato što su scene snimane pojedinačno. Jedino što pamtim iz djetinjstva jest kako je Jovanka govorila: ‘Krstim te, Berge Istra!’, bacila šampanjac, i fulala brod… Znam da je bila stalno uz njega, znam nešto iz škole o tome da su bili vrlo zaljubljen par. Sjećam se osmijeha, ali ne i što je govorila, pa sam puno toga saznala na snimanju – kako je ona, zapravo, bila ‘opasna’, kako Tita i jest i nije voljela, kako je bila u ‘kompi’ s Rankovićem, i imala dosta udjela u politici…”

Sam dokumentarac od početka prate kontroverze. Poznato je da je HRT “iskeširao” Antunu Vrdoljaku vrtoglavih sedam milijuna kuna, a to je ujedino bio i zadnji ugovor sklopljen za ravnatelja Mirka Galića. Potom je, reagirajući na zahtjev članova Društva Josip Broz Tito, da mu se zbog neobjektivnosti zabrani snimanje filma o Titu, Vrdoljak u svom stilu odgovorio da su oni “stare prdonje” te istaknuo da on itakeko može biti objektivan.

“Taj isti Tito meni je za film ‘Kad čuješ zvona’ dao Orden predsjednika”, izjavio je svojedobno. Za Slobodnu Dalmaciju u neautoriziranom intervju prije mjesec dana rekao je kako to nije bio film protiv Tita niti mu je to bila nakana.

“Riječ je o filmu za povijesnu istinu, a ona je, moram priznati, za Tita krajnje porazna. Jednostavno, posrijedi je zločinac kakvih je svijet malo vidio”, rekao je Vrdoljak za Slobodnu Dalmaciju. A upravo je nota kojom će ovaj dokumentarac biti obojen ono čega se mnogi unaprijed boje...

Iako Vrdoljak kaže da ne voli komentirati filmove prije nego što budu gotovi, svojevremeno je i za Večernji list izjavio: “Ja nemam pravo nekoga voljeti ili ne, pa tako i Tita. U ovom se filmu neće izgovoriti ni jedna rečenica koja nije potkrijepljena najpouzdanijim dokumentima. O Titu će govoriti povjesničari, i oni koji su ga vatreno ljubili i oni koji imaju rezerve. O njemu će govoriti ljudi koji su ga poznavali, koji su bili u njegovoj blizini, koji su se s njim družili.” (Sanja Romić, Korana Sutlić i Mirjana Dugandžija)

GORAN GRGIĆ
Kad sam glumio Stepinca, oduševio sam časne sestre u katedrali

“Vjerojatno sam u seriju pozvan radi velike fizičke sličnosti sa Stepincem, što se potvrdilo kad sam snimao scenu u Katedrali, kad su časne sestre, od kojih su neke i poznavale Stepinca, bile toliko oduševljene mojom sličnošću da su mi donijele originalnu Stepinčevu odoru, pa u scenama u Katerdali imam na sebi ono što je nosio i Stepinac”, rekao nam je Goran Grgić, koji u seriji o Titu glumi Alojzija Stepinca. Uz scenu u Katedrali snimio je još dvije: u sudnici te uredu u kojemu se sreće s Titom.

“Drago mi je da sam pozvan u seriju i stoga stoga što sam prije 15-ak godina u kazalištu igrao Stepinca u u drami Ivana Bakmaza ‘Stepinac ili glas u pustinji’, u režiji Petra Večeka. S obzirom da sam tad pročitao sve što se o Stepincu moglo naći, a otišao sam i u Krašić i sprijateljio se sa župnikom koji je poznavao Stepinca, imao sam mnogo elemenata na kojima sam mogao graditi ulogu, iako, naravno, moramo znati da to nije ‘prava’ dramska sitacija ni dramska uloga, nema tu puno originalnosti, ničega tipa ‘odigrat ću to ovako’, jer naš je glavni cilj dočarati nešto što je zaista bilo izgovoreno”, kaže Grgić. Prije godinu dana, kad je snimao Stepinca, glumio je i u telenoveli “Sve će biti dobro”, gdje je imao bradu, pa je pomno morao biti izabran trenutak kad je mogao obrijati bradu za Stepinca, a da ona izraste do nastavka snimanja sapunice.

“Bio sam fasciniran Stepinčevom ličnošću, jer dok sam o njemu učio u školi, za socijalizma, bio je ‘negativac’, a sad sam imao priliku pokazati ga kao osobu koja se odlučno postavila prema trima, da tako kažem, tiranima, Aleksandru Karađorđeviću, Paveliću i Titu. Titu, recimo, odlučno govori o pogubljenjima svećenika za vrijeme ulaska partizana u Zagreb, a o Paveliću na suđenju govori jako negativno, zbog toga što su ljudi umirali samo zato što su druge vjere i nacije. NDH karakterizira kao vrijeme u kojemu su ljudi ‘izgubili pamet’, zbog čega će im povijest suditi”, rekao je Grgić.

Mirjana Rogina
Kostim po mjeri, umeci za kosu...

“Moj lik na filmu izgovara izvorne rečenice, a njih su bilježili Jovankini bliski suradnici. Glumim Jovanku u srednjim tridesetima i na preobrazbi se radilo dva sata. Stilistica Snježana Buhin Buba najviše se zadržala na frizuri, to jest na umetcima u kosi, te je i šminku i kosu radila točno prema slici. Za zeleni kostim od viskoze, onaj koji Jovanka nosi dok govori o tome kako će nastati pokolj, i kako ona zna što se sve događa u političkome vrhu, zaslužna je Vjera Ivanković”, otkrica Mirjana Rogina, koja dodaje da nije imala posebne govorne vježbe s obzirom na Jovankino ličko porijeklo.

Boris Svrtan
Uloga Tita je izazov, na njoj se spotaknuo i veliki Burton

Kako ste se pripremali za ulogu Tita?

- Kad me gospodin Vrdoljak pozvao da odigram ulogu, bio sam ugodno iznenađen, pomalo u šoku… Niti sam imao grčki nos, niti plave oči. To je značilo da će mi glavni adut biti istražiti tok njegovih misli i način govora. Bacio sam se na čitanje svega dostupnog, ali već i sam scenarij igranih dijelova bio je toliko intrigantan da me odmah privukao. Nadam se da će tako biti i s publikom, jer mislim da je konačno došlo vrijeme da se bez straha, nakon punih 30 godina, pruži kompleksniji uvid u Brozov lik i djelo, umjesto da stalno prebrojavamo njegove škarice za nokte i pribor za cigare.

Koje konkretne scene u dokumentarnom filmu o Titu glumite?

- Radi se o scenama koje nisu snimljene dokumentarno, a to je vrijeme od Bombaškog procesa, preko razgovora u sovjetskoj tajnoj policiji u u Moskvi 30-ih godina, posjeta Staljinu nakon rata i susreta s kardinalom Stepincem. Važno je naglasiti da su sve te scene snimljene prema dokumentarnim materijalima, redatelj je inzistirao na tome da poštujemo svaki zarez, svako slovo i to je za mene bilo posebno glumačko iskustvo. Suhoparan transkript, bez literarnog i dramskog pojačavanja, trebalo je pretvoriti u žive scene koje će na ekranu djelovati uvjerljivo.

Utjelovili ste Tita kao mladog čovjeka od 36 godina, dok je sudjelovao u Bombaškom procesu, i nakon rata, kada su mu bile 53 godine.

- Uloga je i prezanimljiva za igranje, ali na njoj se spotaknuo i veliki Burton. Tito je i sam bio odličan glumac, gotovo dobar kao Ostap Bender, Veliki Kombinator, ali i lukavi režiser koji je natjerao gomile statista da stoje ukočeno, da bi on djelovao opušteno i razigrano. Njemu se ne bi mogao dogoditi ovakav diletantski gaf kao našem bivšem premijeru. Statisti zbunjeni, glavni glumac napet i isforsiran.

Krleža je rekao da je Tito u Bombaškom procesu svojom nabusitošću sebi podigao kaznu zatvora za nekoliko godina... Jeste li se mogli s njime poistovjetiti?

- Krleža je dobro opisao taj njegov glumački trenutak. Kako jednim monologom priskrbiti glavnu ulogu - audicija za veliku svjetsku povijesnu pozornicu. Glumac uvijek zastupa karakter koji glumi i poistovjećivanje s njegovim političkim stavovima nije nužno. Npr. Glanz-Hitler, ili Hopkins-Nixon ili Staljin. Inače, možda bih neke njegove stavove i dijelio kad bih ih jasno uočio, ali oni su plod slabog obrazovanja i indoktrinacije. Stavovi su bili pijesak u oči, njemu je važnija bila pragmatična mehanika dolaska na vlast i opstanka na konju. Čisti makijavelizam.

Jeste li pokušali ”skinuti” slojevitost njegova lika?

- Kad bih htio svoja saznanja o Titu izraziti slikom, bila bi to Ledena santa u oceanu - gore bijela, besprijekorna, osunčana caklina, a dolje ledena, opasna gromada. To dvojstvo je Tito, i stoga je tako zanimljiv. Jezično i govorno također: ruska naplavina na kajkavskoj bazi s kompromisnom ekavskom sintagmom da bi se približio Beogradu.

Što ste znali o Titu prije ovog filma, recimo, u djetinjstvu?

- U djetinjstvu s jedne strane panegirici u knjigama, zadaćnicama i na televiziji, s druge strane tajne priče o Bleiburgu i Golom otoku. Ispričao sam u 3. osnovne vic o Titu, išamaralo se one koji su se smijali, pozvalo moje roditelje, tata ih poslao u rodna mjesta, mama se crvenila. A odličan đak, stipendist Titova fonda...

Koga biste vi predložili za ulogu Tita da ste redatelj?

- Bili su neki američki pokušaji, izbor je bio De Niro (nenadmašan u ulogama mafijaša, haha), ali nisu mogli navući priču na good guya, pa su odustali. A Ameri vole crno-bijelo, čega kod nas nema, to će potvrditi i ovaj intrigantni film.

(GLOBUS/BLIN)

ČITAJTE DEPO!