Kada su milioni građana Španije, Portugala i dijelova južne Francuske 28. aprila 2025. godine ostali bez električne energije zbog kvara na visokonaponskim vodovima, svijet je još jednom brutalno podsjećen koliko su savremeni sistemi krhki. I to ne u državama sa slabom infrastrukturom, već u članicama EU sa razvijenim tehnologijama i efikasnim sistemima upravljanja krizama. Incident je izazvao obustavu saobraćaja, paralizu bolnica i potpuni haos u svakodnevnom životu. Ako se takav kolaps može desiti u Parizu ili Madridu, postavlja se zastrašujuće pitanje – šta bi se tek moglo dogoditi u Sarajevu, Banjaluci ili Mostaru?

Bosna i Hercegovina je, uprkos upozorenjima i alarmantnim signalima, i dalje infrastrukturalno nespremna, institucionalno podijeljena i politički paralizovana. Zemlja ne posjeduje nacionalni CERT (Computer Emergency Response Team) – ključni mehanizam za odgovor na sajber incidente – zbog dugogodišnjih opstrukcija koje dolaze iz entiteta Republika Srpska. Odbijanje saradnje i stvaranja jedinstvenog državnog sistema odgovora na sajber prijetnje ostavlja BiH širom otvorenom za hibridne operacije – od ciljanih cyber napada na elektroenergetski sistem do sofisticiranih kampanja dezinformacija koje podrivaju povjerenje u državne institucije. Ovo nije samo pitanje tehničke slabosti, već direktne sigurnosne prijetnje koja je godinama ignorisana.

Ako se takav kolaps može desiti u Parizu ili Madridu, postavlja se zastrašujuće pitanje – šta bi se tek moglo dogoditi u Sarajevu, Banjaluci ili Mostaru?

Primjer mosta kod Jablanice, koji treba da zamijeni stari i nesigurni objekat, najbolje oslikava stanje infrastrukture: spor, netransparentan i podložan političkim ucjenama. Većina mostova u BiH datira iz vremena socijalističke Jugoslavije, a održavanje se svodi na improvizaciju i parcijalne popravke – bez sveobuhvatnih sigurnosnih provjera. U slučaju zemljotresa ili masovnog nestanka struje, ovi objekti bi mogli postati tačke katastrofe, a ne spasa.

Ništa bolja nije ni putna infrastruktura. Izgradnja autoputeva odvija se nevjerovatno sporo, bez ikakvog strateškog pristupa. U situaciji ozbiljne krize – bilo da se radi o prirodnoj katastrofi, sabotaži, ili regionalnom sukobu – trenutna putna mreža ne bi omogućila ni osnovnu evakuaciju, a kamoli brzu dostavu pomoći ili obnovu.

Elektroenergetski sistem BiH je, pored toga, jedan od najslabijih tačaka. Zastarjela infrastruktura, fragmentirani entitetski sistemi, nedostatak koordinacije i odsustvo ozbiljnih kriznih planova čine cijeli sektor ranjivim na tehničke incidente, klimatske ekstreme i napade izvana. Ako stabilne zapadnoevropske mreže mogu pasti zbog jednog kvara – BiH je u realnoj opasnosti od sistemskog kolapsa.

Iluzija da BiH može biti pošteđena globalnih prijetnji zato što se "nalazi sa strane" mora biti razbijena. Prijetnje više ne dolaze tenkovima nego kroz kablove, satelite i algoritme. Kaskadni efekti jedne tačke pucanja – bio to transformator, most ili server – mogu paralizovati čitave regije, ugroziti živote, ekonomski sistem i političku stabilnost.

Iluzija da BiH može biti pošteđena globalnih prijetnji zato što se "nalazi sa strane" mora biti razbijena. Prijetnje više ne dolaze tenkovima nego kroz kablove, satelite i algoritme

Zato je evropski put Bosne i Hercegovine, uključujući pristup fondovima za jačanje otpornosti infrastrukture, ne samo politički cilj već egzistencijalna potreba. Međutim, bez snažne volje da se prekine s praksom blokada i odbijanja državne koordinacije, ti fondovi će ostati nedostupni ili zloupotrijebljeni. U trenutku kada Evropa gradi otpornost na sve sofisticiranije prijetnje, BiH sebi ne može priuštiti luksuz paralize i čekanja.

Krize ne poštuju političke rokove. Nestanak struje neće čekati usvajanje budžeta ili kraj izbora. Vrijeme za djelovanje je sad – prije nego nas prva velika katastrofa gurne u haos koji se već sada može predvidjeti.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook