Izvor: Radio Slobodna Evropa
Piše: Meliha Kešmer

"Prvi dan kad sam došla u Siriju, odmah sam shvatila šta sam učinila. Bila sam poput robinje... Nikada nisam izlazila iz kuće sama. Nije bilo šanse čak ni da otvorim vrata", riječi su Suhejle, 39-godišnje Bosanke koja je prošla kroz radikalizaciju, rat u Siriji unutar terorističke grupe i povratak u Bosnu i Hercegovinu.

Ona je jedna od nešto više od desetak žena koje su se uspjele vratiti u BiH sličnih životnih izbora i sudbina, čije priče uglavnom ostaju iza statistike o stranim borcima, "džihadistima", teroristima.

Bosanke koje su u periodu od 2012. godine na različite načine odlazile u Siriju tamo su uglavnom živjele na teritoriji tzv. Islamske države (ISIL), grupe koju su Ujedinjeni narodi proglasili terorističkom, a koja je teritorijalno poražena 2019. godine.

Suhejla, međutim, ističe da ona nije bila u ISIL-u, te da je njen muž bio borac Al-Nusre, grupe koja je ranije bila ogranak Al-Kaide od koje se deklarativno udaljila, mada to za nju u praksi nije činilo veliku razliku.

- Oni i dalje tretiraju žene kao otirače. U tom svijetu žena služi da kuha i rađa djecu i nema pravo na mišljenje.

S još pet žena Suhejla, čije ime je izmijenjeno zbog zaštite privatnosti, svoju priču podijelila je s istraživačima Atlantske inicijative. Ova publikacija pruža rijedak uvid u stvarnost s kojom su se suočile žene u Siriji koje su uglavnom bile online radikalizirane i regrutirane i potragom za novim životom po povratku u Bosnu.

Nejra Veljan, jedna od autorica, kaže za RSE da su razlozi žena za odlazak bili različiti, svaka od njih ima svoju priču, "ali se u tim pričama ponavljaju slične emocije, praznine i duboka potreba da njihov život ima značenje".

- Kod nekih žena taj put je bio vođen idealima o pravednijem društvu i duhovnoj čistoći. Druge su odlazile prateći muževe ili partnere, tražeći sigurnost kroz emocionalnu vezu. Treće su bile uvučene kroz manipulaciju i zavisnost, u kontekstu u kojem su njihova ranija iskustva nasilja, patrijarhalne kontrole ili gubitka dodatno pojačala potrebu za pripadanjem - kaže Veljan.

'Natjerao me da gledam pogubljenje mladića'

Godina je 2013. i Suhejla, tada 27-godišnjakinja, bila je razočarana svojom rutinom i bračnim problemima. Tražila je način da to prebrodi na internetu, a naišla je na virtualne ekstremističke selefijske zajednice koje su romantizirale džihadizam.

Sirija je unutar ovih grupa bila prikazivana kao mjesto gdje se može živjeti život vođen vjerom i pobjeći od svakodnevice.

Trebalo joj je nekoliko godina da 2016. donese odluku da ostavi dvoje djece i ode u Siriju kako bi bila s muškarcem iz Srbije, regije Sandžak, kojeg je upoznala na internetu.

No, romantična slika "kalifata" raspršila se čim je stigla.

- Kad sam stigla u Siriju i sjela da razmislim, tek tada me uhvatila panika. Gdje sam? Kako sam mogla? - prisjeća se Suhejla.

Život u Siriji značio je stroga pravila i potpunu pokornost: "Nosila sam što on kaže, radila što on kaže. Tako je tamo."

Ispričala je da je strah bio njen stalni pratilac. 

- Sjedila bih u podrumu, čekajući zvuk aviona... molila se Bogu da sve završi u jednom boooom.

Umjesto obećane utopije, našla je rat, izolaciju i brutalnost. 

- Bilo je užasno kako su životi žena tamo bezvrijedni... čovjek može ubiti ženu i reći da ga nije slušala.

Ipak, najgori trenutak koji pamti jeste kad je muž natjerao da gleda pogubljenje muškarca.

- Natjerao me da gledam ubistvo mladića samo jer je vjerovao drukčije. Bilo je strašno. Progonilo me to - ispričala je.

Kada je, nakon godinu dana takvog života, uspjela dobiti dozvolu muža da napusti Siriju kako bi rodila na sigurnom, uhapšena je po ulasku u Tursku...

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad/Foto:Arhiv)