Dok je za neke neke Amerika predstavljala zemlju u kojoj su se ostvarivali životni snovi, za radno sposobno stanovništvo prostora bivše Jugoslavije to je bila Njemačka – zemlja visokog životnog standarda. No, geopolitičke prilike se mijenjaju, a odluke nove njemačke vlade ne idu na ruku onima koji o Njemačkoj razmišjaju kao o svojoj novoj adresi u kojoj će naći posao i nastaviti živjeti. 

Vladajuća koalicija CDU/CSU i SPD mijenja svoju migrantsku politiku, te planira i smanjenje broja radnih migranata iz šest zemalja regije (Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Albanija i Kosovo ), koji mogu legalno doći i raditi u Njemačkoj. Do sada je godišnja kvota iznosila 50.000 radnih dozvola, ali nova vlada ju je smanjila na 25.000, prenio je N1 pozivajući se RedaktionsNetzwerk Deutschland (RND). Ova odluka jasno pokazuje da Njemačka želi ograničiti migraciju iz zemalja zapadnog Balkana. Za razliku od nje, Institut njemačke privrede (IW) poziva na olakšavanje migracije iz država bivše Jugoslavije i Albanije, ističući ekonomske koristi za Njemačku.

“Smanjenje kvota bilo bi pogrešno”

Stručnjak za migracije pri IW, Wido Geis-Thöne, smatra da bi smanjenje kvote bilo pogrešno. Prema njegovim podacima, broj zaposlenih iz zemalja Zapadnog Balkana, koji ne pripadaju EU, porastao je između 2019. i 2024. za 165.000, dosegnuvši 521.000 radnika. On naglašava da mnogi migranti rade kao kvalifikovani stručnjaci – u ljeto 2024. godine, oko 300.000 ih je imalo posao koji zahtijeva stručno obrazovanje ili diplomu, što je 100.000 više nego pet godina ranije.

Podaci Njemačkog instituta za ekonomiju (IW) pokazuju da se broj radno sposobnih osoba s Balkana koje primaju socijalnu pomoć smanjio za 3.000 u periodu od 2019. do 2023. godine, pa ih je sada ukupno 88.000. To znači da sve manje migranata iz ovog regiona zavisi od državne pomoći, što ukazuje na njihovu veću zaposlenost i ekonomsku samostalnost, pa samim time više doprinose njemačkoj ekonomiji kroz plaćanje poreza i doprinosa nego što primaju državne beneficije.

Drugim riječima, oni nisu teret za socijalni sistem, već korisni za njemačku privredu.

Da će vlada uvažiti ove argumente i eventualno mijenjati svoju odluku o kvotama, preuranjeno je čak i prognozirati, ali da će ostaviti određene posljedice može se očekivati.

Zaustaviti želju i potrebu da se ide

„Svi smo iznenađeni ovim novim geopolitičkim preslagivanjima. Naši mladi su se navikli tražiti bolju budućnost u Njemačkoj, gdje već postoje prethodno uspostavljeni privatni i profesionalni kontakti, pa se ljudi lakše snađu kada odu tamo. No, sada je jasno da će doći do promjena“, kaže za Forbes BiH univerzitetski profesor i ekonomski stručnjak Željko Rička i dodaje da će biti otpora prema migrantima svih vrsta te da se na tu neminovnost treba naviknuti.

„Ono što je moj lični pristup, a vjerujem da će i političari na takav način razmišljati, je da kada naiđemo na neke probleme, prvo što moramo je  da nađemo rješenje za nas same, a ne da čekamo rješenje u vidu da neko tamo negdje promijeni svoju politiku i odustane od nekih svojih principa koje je započeo. Oni imaju razloga zašto su u tu priču ušli. Prema tome, ne treba očajavati, ne treba uzeti to kao nešto što je jako loše i gdje mi gubimo, već trebamo preduzeti mjere da zaustavimo želju i potrebu naših ljudi da idu tamo“, kaže Rička.

Potreban sistemski pristup

Naglašava kako je BiH i u ovom pitanju potreban sistemski pristup.

„Mi nemamo sistemski pristup. Imamo brojne dobre preduslove, otvorena vrata ka EU, ali ih ne koristimo. Umjesto što očajavamo nad odlukama drugih, trebali bismo iskoristiti ovaj trenutak da izgradimo društvo koje će nuditi bolji standard i sigurnost. Neka nam ovo bude motiv, kada već nećemo moći da odemo tako lako u Njemačku, da automatski potegnemo sve naše resurse i znanja,  da stvorimo preduslove za zadržavanje naših ljudi, da im omogućimo da ovdje nađu ono što traže u Njemačkoj. Kao ekonomista smatram da nema previše toga što bi trebalo modifikovati. Ljudi odlaze prvenstveno zbog ekonomske situacije, ali realne kalkulacije pokazuju da se očekivane prednosti rada u inozemstvu često precjenjuju“, objašnjava profesor.

Nastavak teksta čitajte OVDJE!

(DEPO PORTAL/jk)