Izvor: Tuzlanski.ba/ A.Smajić

Prošle godine je 12-godišnji Mak iz Tuzle puštao kosu u želji da je daruje djeci oboljeloj od raka. Ni slutio nije da će samo tri mjeseca nakon svoje humane ideje, upravo on biti dijete koje se bori sa malignom bolešću.

Maku je krajem maja prošle godine dijagnosticirana leukemija, a o osjećaju prilikom saznanja, procesu liječenja, te važnosti podrške za Tuzlanski.ba je govorila njegova majka Alma Bakalović.

- Krajem maja prošle godine dijagnosticirana mu je bolest, s tim da se uzrok samo pretpostavlja – nikada se tačno ne može odrediti šta je izazvalo bolest. Smatra se da je dobio ospice, što je dovelo do pada imuniteta i loše krvne slike. Tako smo završili na pedijatriji. Doktorica ga je odmah pregledala i, iako smo mi saznali dijagnozu tek tri dana kasnije, ona je već tada znala o čemu se radi. Rečeno nam je da je riječ o akutnoj leukemiji, blažem obliku koji je izlječiv. Danas su mnogi oblici leukemije kod djece izlječivi - kazala je Alma.

Alma ističe kako nijedan roditelj nije spreman na ovakvu bolest.

- Nismo bili spremni ni na običnu prehladu, a kamoli na nešto ovako ozbiljno. Kada prvi put čujemo dijagnozu, zamišljamo najgore, a ne znamo da postoje procesi liječenja i oporavka. I tokom liječenja, ali i nakon njega, cijeli život se prilagođavate toj borbi i morate stalno biti oprezni. Mak je na liječenju već više od godinu dana. U bolnici smo proveli osam i po mjeseci, a boravili smo i u roditeljskoj kući - nastavlja ona.

"Maligna bolest nije individualna, to je bolest cijele porodice"

Rak nikada nije bolest jedne osobe, rak je bolest cijele porodice, jer je riječ o životnom iskustvu i izazovu koje vas zauvijek promijeni, kaže naša sagovornica.

- Bolest ne pogađa samo dijete, već i cijelu porodicu, prijatelje i sve koji su uključeni u njegov život. Najčešće su majke te koje borave s djecom u bolnici. Mi međusobno razumijemo kroz šta prolazimo jer svaka od nas zna šta je sljedeća etapa borbe. I oni koji su se izliječili znaju kako nam je. Neko može suosjećati, ali samo onaj ko je prošao kroz to u potpunosti razumije.
Leukemija je nepredvidiva bolest. Kada pomislite da je sve u redu, da su nalazi dobri i da se dijete osjeća bolje, dogodi se nešto što preokrene situaciju. Stanje se u tren oka može promijeniti iz stabilnog u kritično. Bilo je trenutaka kada su se životi spašavali u posljednjem trenutku - kaže ona.

Suočavanje sa dijagnozom

Makova majka kaže da je izuzetno izazovan proces prihvatiti stanje i dijagnozu. Roditelji žive s činjenicom da maligne bolesti postoje, da se dešavaju ljudima oko nas, ali svi bježe od mogućnosti da se može desiti baš njima. A desi se, jer bolest ne bira.

- Najgore su emotivne krize. Kada ste u najintenzivnijoj fazi liječenja, živite na adrenalinu, idete korak po korak i ne razmišljate previše. Ali kad sve to prođe, kad se stanje smiri, dolazi do suočavanja sa svim što ste preživjeli. Tada emocije naviru i dolazi do psihičke iscrpljenosti - dodaje.

Zato je, kaže, psihološka podrška od ogromne važnosti. U bolnici i u roditeljskoj kući roditelji i djeca imaju mogućnost razgovora s neuropsiholozima i psihijatrima. Ljekari i medicinsko osoblje se vežu za pacijente i roditelje i trude se da im pomognu na svaki mogući način.

- Imali smo sreću da nas je liječila doktorica koja je najbolja na svijetu. Bila je posvećena, čak i kada nije bila na dužnosti – zvala nas je, raspitivala se kako je Mak, i pratila njegov napredak čak i kada je bila na godišnjem odmoru. Kada znate da imate takvu osobu uz sebe, to vam daje snagu. Za nas roditelje, ta sigurnost je neprocjenjiva - ističe dodavši da ova bolest mijenja život iz korijena, ali istovremeno uči da cijenimo male stvari i da budemo bolji ljudi.

- Pomogli su nam mnogi, i ta podrška nam je dala snagu da izdržimo - ističe Alma Bakalović, a nastavak ove potresne priče možete čitati ovdje.

(DEPO PORTAL/ad/Foto:Tuzlanski.ba)