Kada sam jednom prilikom, dok sam radio kao portparol SBB-a, sjedio sa bivšim gradonačelnikom Mostara Safetom Oručevićem u restoranu Avaz Twist Tower u Sarajevu, tokom razgovora o žalbama koje su stizale iz SBB struktura u Starom Gradu, vezanim za Mostar i Hercegovinu, „Safa“ im je ironično, provokativno, ali na duhovit način poručio da bi možda za nas Bošnjake u Hercegovini bilo najbolje napraviti dogovor s Hrvatima, podignuti negdje malu zastavu i rampu, pa nezadovoljnim Sarajlijama naplaćivati prolaz do mora.

Naravno, ova šala, što se podrazumijeva, proizašla je iz činjenice da političko Sarajevo, oličeno u SDA stranci, već decenijama na Mostar gleda isto kao i na cijelu Krajinu, Tuzlu, Zenicu ili bilo koji drugi prostor izvan sarajevskog kantona. Kao na drugu državu. 

Jučer je Bosna i Hercegovina dobila mnogo više od jednog od najvećih mostova u regionu. Svečano otvoreni most "Hercegovina" simbol je nečeg većeg – dublje povezanosti, ne samo regija nego i naroda. Most je sada stvarnost, ali ono što donosi ima dalekosežne implikacije za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Nije to samo fizička struktura, betonska tvorevina koja premošćuje dolinu. To je most koji simbolizira napredak, izlazak iz sjenke podjela i suprotstavljanja, korak ka stabilnijoj, povezanijoj Bosni i Hercegovini koja može, ako joj se dozvoli, zakoračiti čvrstim koracima na put ka Evropskoj uniji.

To je važna poveznica koja će ubrzati protok ljudi i roba, omogućiti bolju ekonomsku saradnju Hercegovine s ostatkom zemlje i šire te predstavljati snažan signal investitorima da je Hercegovina, kao regija ove zemlje, otvorena za poslovanje i spremna preuzeti svoju ulogu kao ekonomski motor. 
Ujedno, to je korak ka modernizaciji infrastrukture, nešto što je decenijama bilo zapušteno. 

Iako je most simbol budućnosti koja se temelji na saradnji i napretku, bolesne koruptivne strukture iz SDfA i SBiH pokušale su svim silama izmanipulisati građane, te ponovo jahati na valu mržnje i podjela, stvarajući percepciju da je Trojka nešto izdala zato što je u Hercegovini izgrađeno i otvoreno 11 km autoputa koji ovu zemlju veže sa EU!

Ove tri stranke – dakle, radikalne političke strukture koje decenijama opstaju na prevarama, manipulacijama i zloupotrebama ratnih emocija – nisu ljute zbog otvaranja najvećeg regionalnog mosta i izgradnje 11 km autoputa na području BiH. To je bilo očekivano nakon što su isti bili najglasniji protiv modernizacije Sarajeva, protiv izgradnje nove pruge i nabavke novih tramvaja! Njihova ljutnja proizlazi iz činjenice da je velika količina novca čisto i transparentno uložena u infrastrukturne projekte, što daje građanima priliku da vide kako se država može razvijati. 

Ovaj napredak naglašava kontrast između odgovorne vlasti i njihove dugogodišnje politike zasnovane na korupciji i pljački putem tendera, zbog čega je njihova politika krađe potpuno razotkrivena.

Vlada Federacije, pod trenutnim rukovodstvom, već je pokazala zavidne rezultate u svom radu. Prvi put u dugo vremena, politička vlast u BiH uspijeva provesti reforme koje otvaraju vrata evropskim integracijama. Vijeće ministara u ovom mandatu prepoznato je po konkretnim pomacima – unapređenju diplomatskih odnosa s EU i uspostavi političke stabilnosti koja je izostajala pod prethodnim sazivima. 

Pod vodstvom Edina Forte, postignut je značajan napredak u oblasti infrastrukturnog razvoja, uključujući unapređenje cestovnih i željezničkih veza, modernizaciju aerodroma i digitalizaciju državnih usluga, čime je poboljšana efikasnost uprave i pristup građanima Forto je, takođe, uspio unaprijediti odnose s Evropskom unijom i privući međunarodne investicije, stavljajući trenutnu vlast ispred prethodne, koja je godinama u političkim krizama stagnirala u evropskim integracijama i infrastrukturnom razvoju.

Međutim, zašto Sarajevo, ili tačnije stare političke strukture koje su izbačene iz vlasti nakon tri decenije vide Hercegovinu kao prijetnju? Zašto žele zadržati Bošnjake unutar granica Sarajeva, daleko od šireg regionalnog konteksta? Razlog leži u njihovom narativu, koji se godinama temeljio na centralizaciji moći i održavanju statusa quo. Sve što se događa izvan Sarajeva, a implicira decentralizaciju ili jačanje drugih regija ove zemlje, doživljava se kao gubitak kontrole. 

Ove političke snage, vođene strahom od opravdane marginalizacije, radije bi izolovale Bošnjake, uvjeravajući ih da su opkoljeni, nego dopustile modernizaciju i otvaranje prema novim prilikama. To su razlozi između ostalog zašto su npr. Tuzla ili Bihać komunikacijski odsječeni od ostatka ove zemlje. 

Nije zato uopšte iznenađujuće što je dolazak hrvatskog premijera Andreja Plenkovića na otvorenje mosta izazvao negodovanje od strane ovih destruktivnih snaga! Plenković je simbol političkog partnerstva i simbol EU i NATO-a koji ne odgovara viziji tursko-ruskih struktura iz Sarajeva i Banja Luke, koje su, iako nisu u vlasti, u čvrstom političkom partnerstvu.

Koliko su samo danima vrištali da će most „Hercegovina“ svečano otvoriti upravo on - Andrej Plenković, a na kraju su svi vidjeli da su most otvorili premijer Federacije BiH Nermin Nikšić i direktor Autocesta Denis Lasić. 

Naravno, činjenice neće smetati ovim destruktivnim snagama da ipak nastave širiti svoju bolesnu propagandu i laži.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook