Recepcioneri, konobari, kuhari, sobarice i čistačice, taksisti i animatori, pizza i roštilj majstori... - na Jadranu trenutno vlada prava pomama za sezonskom radnom snagom, koja će na leđima iznijeti turističku sezonu 2022., piše Slobodna Dalmacija.

Iako se na burzi i u oglasnicima redovito traže i zidari, tesari, općenito građevinski radnici, ali i oni spremni zaraditi plaću u poljoprivredi, ugostiteljski poslovi trenutno su u žiži zanimanja. Društvene mreže preplavljene su oglasima vlasnika ugostiteljskih objekata na obali, koji najčešće trebaju djelatnike do 1. oktobra. A njih, općepoznato je, u sezoni itekako manjka.

Osim iseljavanja u inozemstvo, jer nekoć omiljeni Slavonci davno odoše put Irske, na tržište rada utjecala je i pandemija koronavirusa, koja je 'progutala' dobar dio radne snage iz sektora ugostiteljstva u razdobljima zatvaranja ili ograničenog rada kafića, restorana i noćnih klubova.

Mjere državne potpore od 4000 kuna mnogima su, razumljivo, bile nedostatne za pokrivanje redovnih mjesečnih troškova što je dovelo do odljeva ugostiteljskih djelatnika u druge sektore.

I sad je panika. Uz obveznu naznaku "hitno" poslodavci s Jadrana obećavaju plaće od 1000, 1200 do 1500 eura plus manče, plus slobodan dan u tjednu (ko ga je ranije smio pitati), ali radnika nema, pa nema dovoljno. Stoga su se domaći poslodavci ponovo okrenuli onima iz uvoza - najviše ih je iz susjednih zemalja BiH, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije, ali i Albanije, Ukrajine, pa čak Nepala i Indije.

MUP RH je objavio kako je lani izdano 82.000 radnih dozvola, a procjenjuje se da će tako bi i ove godine. Samo u turizmu, procjenjuje se, nedostaje oko 30.000 radnika. Svima njima je, naravno, uoči svake sezoni motiv isti - što viša plaća i što bolji radni uvjeti, pa dok Hrvati iz tih razloga odlaze prema Njemačkoj i Irskoj u RH pristiže radna snaga iz okruženja...

"Želiš plaću od 1200 eura? Rad na sezoni, Hrvatska 2022.. Kuhari, pizza majstori, konobari, barmeni, spremačice, sobarice, pomoćni radnici. Vidimo se 20. aprila u hotelu 'Drina', Bijeljina", još je u aprilu objavljen jedan od oglasa u Republici Srpskoj s pozivom zainteresiranima na intervju. A u jednoj od Facebook grupa za sezonsku radnu snagu uz kontakt broj u BiH, primjerice, i ovaj: "Potrebno više vozača za Bolt taxi u Hrvatskoj 1800 - 2400 KM mjesečno. Smještaj osiguran".

Izrabljivanje

I onda se događa da, primjerice, iz Trebinja, grada s oko 30 hiljada stanovnika, tokom ljeta i do dvije hiljade ljudi odlazi na rad u tridesetak kilometara udaljeni Dubrovnik i njegovu okolicu, dok trebinjski poslodavci u raznim sektorima ostaju bez zaposlenih.

- Uistinu nam na Jadranu nedostaje radne snage, ne samo konobara nego i cockatil majstora, barmena, kuhara... Možda sveukupno 20 ili 30 hiljada radnika. Bit će baš zeznuto pronaći ih. Čak nisu toliki problem ni plaće, jer su ih ugostitelji digli, pa konobari, koji inače imaju prosječnu početnu plaću sedam ili osam hiljada kuna, u sezoni dobiju devet. No, problem je što puno poslodavaca i dalje živi u nekim vremenima, koja su vrijedila prije 15-20 godina.

A to znači da misle kako ljudi mogu raditi bez slobodnog dana, obećavaju im se brda i doline, a na kraju se to ne ispoštuje. I onda se radnici osjećaju prevareno, izigrano. Dakle, i dalje postoji dio ugostitelja koji izrabljuje ljude i bacaju ljagu na sve ostale - kaže Domagoj Petričević, predsjednik Udruge noćnih klubova i barova.

Njegova tvrtka, priča za Slobodnu Dalmaciju, na svu sreću brine o poslovanju cijelog niza ugostiteljskih objekata i ima stalne zaposlenike, koji neće otići iz nje, jer znaju kako neće raditi samo sezonu nego će za njih i zimi biti posla, čak i dodatnog, u nekim klubovima gdje će uz redovnu "ok plaću" moći još dobro zaraditi tijekom vikenda. A to su razlozi koji drže djelatnike tu gdje jesu...

- Imaju nekakvu sigurnost, što je jako važno. I nije im do promjene radne okoline samo za sezonu gdje možda mogu zaraditi i nešto više, ali ovo im je sigurno za cijelu godinu. I kod kuće su... - objašnjava Petričević. A nastoji ih i razumjeti:

"Nije to lak posao, taj konobar je i sociolog i psiholog i psihijatar. Ima i gostiju koji će potrošiti 200 kuna u restoranu i tražiti da ih se za taj novac tretira kao kraljeve, vrebati im dlaku u jajetu. Znaju izluditi te jadne ljude, koji rade po deset sati na ovim vrućinama, traže ovo i ono. Ne priznaju greške... Težak je to posao, ljudi znaju nakon nekog vremena otići, jer pucaju".

Splitski ugostitelj otkriva kako mu puno kolega iz Beograda javlja kako je metropola u susjedstvu trenutno preplavljena oglasima u kojima agencije regrutiraju ugostiteljske radnike iz Srbije pozivajući ih na rad tijekom sezone u Hrvatskoj. Otkako nema iseljene radne snage iz osiromašene Slavonije ovdašnji poslodavci uobičajeno je traže u BiH, Srbiji, Makedoniji…, ali je ni tamo nema dovoljno. I Bosanac će radije u Njemačku nego u Hrvatsku.

Kako je iscrpljen kadrovski bazen u neposrednom susjedstvu tako ih sve više poseže za radnicima iz Azije (Nepal, Filipini, Indija...), koji su ranije popunjavali isključivo sektor građevine. No, nisu to najsretnija rješenja i to ne zato što se radi o nedovoljno marljivim ili poštenim radnicima nego naprosto o činjenici, smatraju turistički stručnjaci, što je riječ o uslužnom tipu industrije u kojoj hrvatski radnik uvijek nudi kvalitetnije autentično iskustvo domaćinstva, jer turizam podrazumijeva kontakt, razumijevanje konteksta i kulturološku uklopljenost.

Otkaz usred sezone

Petričeviću je poznato kako su u nekim splitskim hotelima već nekoliko sezona zaposleni radnici iz Azije. Govori kako rade u kuhinji...

- Oni jesu jeftini, ali ne možete se na njih osloniti kao na domaće ljude - smatra i slaže se s onima koji drže da je domaći radnik najbolji radnik.

- Ovdje su ljudi, koji drže do neke razine poslovanja, naučili na kadar koji zna strane jezike i koji je osposobljen za svoj posao iako se i kod nas danas svako zna nazivati konobarom. Naravno, sve ovisi o tipu ugostiteljskog objekta... Ipak, radnici koji stižu iz Azije ne mogu to pratiti, kao, primjerice, oni koji već godinama rade iste poslove u Kataru ili Turskoj.

Konobarska usluga koju mi ovdje pružamo u hotelu od pet zvjezdica tamo se već dobije u onima s tri zvjezdice, jer se tamošnji djelatnici iz Azije doslovno ponašaju kao sluge gostima. Ali, oni su ih tamo i naučili i osposobili, a kod nas to nije slučaj, zato kod nas većinom rade u kuhinjama.

S druge strane, naši konobari znaju biti i neugodni prema gostima, a poslodavci se moraju prilagoditi i trpe, jer znaju da će ovi dati otkaz ako im nešto prigovore. Začarani je to krug... - kaže predsjednik Udruge noćnih klubova i barova napominjući kako postoji još jedan veliki problem u slučaju sezonske radne snage, a tiče se ovdašnjih učenika i studenata, koji se prilično nonšalantno odnose prema poslu u sezoni.

- Puno njih jednostavno ne želi raditi, jer im mama i tata imaju para, a ima i drugih koji su vrijedni. I onda dolazi do problema... Ovi prvi ljeti izlaze, kupaju se, a ovi drugi rade. I onda, kad dobiju prvu plaću od 6000 kuna, kažu:

"Što ću ja raditi cijelo ljeto? Idem se i ja kupati kao i ostatak ekipe!” I onda u srcu sezone daju otkaz. Neozbiljni su... Taman kad ih naučite poslu, oni odu. Dignu prvu plaću, a kako odluče sebi zaraditi za polaganje vozačkog što trenutno košta 4500 kuna, njima je dovoljna i ta jedna. I odoše oni... Zato je strašno nesigurno angažirati učenike i studente u sezoni. Rijetki izdrže cijelu, jer se ubitačno radi, vruće je... Nisu naučeni na rad, nisu spremni, a onda kad ih naučimo, za što treba vremena, ubrzo zbrišu - kaže Domagoj Petričević za Slobodnu Dalmaciju.

Kako se mami radna snaga iz Srbije

Kako se mami radna snaga iz Srbije na Jadran pokazuju primjeri oglasa iz Crikvenice i otoka Krka namijenjeni tamošnjem tržištu radne snage.

"Za novi lux lunch&bar iz Crikvenice potražujemo veliki broj ugostiteljskih radnika i nudimo odlične uvjete: kuhar, početna plaća 1500-1800 eura; konobar, početna plaća 1000 eura + manča; šanker, početna plaća 1000 eura + manča 25 posto od konobara; pizza majstor, početna plaća 1500 eura; hostese, početna plaća 1000 eura + manča; prodaja sladoleda i palačinki 1000 eura + manča", glasi prvi, dok se u drugom oglasu za lanac pekara s tradicijom na Krku potražuje više osoba na pozicijama: "Pekari 1300-2000€ (minimalno 1 godina iskustva - izrada kruha, peciva, pita, bureka, lisnatog peciva…); prodavačice 700-1100€ (prodaja pekarskih proizvoda, rad na blagajni); čistačice 700-900€ (održavanje higijene u pekarama, rad na blagajni).

U oglasu stoje i sljedeće napomene: radno vrijeme po dogovoru, smještaj i hrana osigurani kao i prijava i osiguranje.

Iskustvo radnice iz Srbije: Arogantan šef i plaća nije po dogovoru

Da ima onih koji su iz Srbije zbog posla tek stigli na hrvatsku obalu i već su u potrazi za novim svjedoči i primjer Beograđanke, koja je došla raditi u Pulu kao konobarica. I u startu se "gadno razočarala", kaže njena prijateljica, koja je u oglasu (traži joj novi posao u Puli) uz kontakt telefon, objasnila i zašto: "Arogantan šef i plaća nije po dogovoru".

Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) su ususret ovoj turističkoj sezoni predstavili preliminarne rezultate istraživanja o iskustvu sezonskog rada u sklopu projekta "Rad po mjeri čovjeka". U sklopu istraživanja provedeni su dubinski intervjui s 23 sezonska radnika/ca različitih demografskih karakteristika, ali i različitih sektora djelatnosti, tipa poslodavaca, složenosti poslova i tipova zaposlenja.

Među pozitivnim aspektima sezonskog rada, ispitanici su izdvojili prednosti koji se tiču same prirode sezonskoga rada, poput mogućnosti zarade i uopće pronalaska zaposlenja, kao i dugotrajnog boravka na moru, stjecanja novih vještina, te dinamičnosti posla i fleksibilnosti, posebice za vrijeme studija. No među negativnim aspektima su oni koji ukazuju na podreguliranost sezonskoga rada, te učestalo nepoštivanje i postojećih zakonskih odredbi koje se tiču plaće, radnog vremena, iskorištavanja radnika i loših radnih uvjeta, rada bez ugovora, isplate plaće "na ruke" i lošeg odnosa poslodavca prema radnicima.

Ispitanici su iskazali vrlo različita iskustva sezonskog rada s obzirom jesu li radili u velikim tvrtkama ili kod malih privatnih poslodavaca - i to s obzirom na uvjete rada, radno vrijeme, slobodne dane i mogućnosti bolovanja, koji su redovito bili nepovoljniji za radnike koji su radili kod malih privatnih poslodavaca jer su, primjerice, radili po tri mjeseca bez slobodnog dana, po 11 sati dnevno ili nisu imali mogućnost otvaranja bolovanja. Ispitanici su imali i vrlo podijeljena iskustva sa smještajem, a ona negativna ticala su se malenih i neadekvatnih prostora, te loših higijenskih uvjeta.

'Rad po mjeri čovjeka'

Istraživanje u sklopu projekta "Rad po mjeri čovjeka" pokazalo je i kako sezonski radnici često rade poslove za koje nisu plaćeni, a s obzirom na velik broj odrađenih sati, isplaćena plaća često je u potpunosti neadekvatna. Uz to, segment plaće sezonskih radnika pokazao se vrlo problematičnim zbog učestalog usmenog dogovora o iznosu plaće, bez potpisivanja ikakvoga ugovora, te isplaćivanja plaće "na ruke".

"Kada pitate hoće li vam plaća sjesti na račun, oni kažu da ne može jer su veliki doprinosi, pa će pola biti isplaćeno ‘na ruke’”, izjavili su ispitanici.

(DEPO POPRTAL/md)