Izvor: Radio Slobodna Evropa
Piše: Maja Žuvela

Iz minusa od preko 1,2 miliona konvertibilnih maraka (oko 600.000 eura) u 2019. godini, najveći lanac apoteka u Bosni i Hercegovini (BiH) Apoteke Sarajevo u 2020. pandemijskoj godini došle su do dobiti od 515.000 konvertibilnih maraka (oko 257.000 eura).

To je pokazao izvještaj o radu ove javne ustanove u godini pandemije korona virusa prezentiran Skupštini Kantona Sarajevo (KS) 11. maja.

Rast dobiti rezultat je veće potražnje za lijekovima i dodacima prehrani, poput vitamina, usljed pandemije korona virusa, a kako kažu bosanskohercegovački građani, i drastičnog rasta cijena nekih lijekova.

Da bi došli do lijeka nekim građanima je jeftinije otići do zemalja u susjedstvu, poput Srbije i Crne Gore.

„Ovdje je 25 (konvertibilnih maraka), a u Beogradu je 10. To je 150 posto razlike“, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Sarajka Suada Smajović, koja koristi lijek Plavix, za bolesti srca i vena. Zbog razlike u cijeni lijek nabavlja u Srbiji.

„Prije samo pola godine za desetak lijekova davala sam mjesečno 200 maraka (oko 100 evra), a danas za iste lijekove dajem više od 300 maraka (više od 150 evra)“, priča za RSE Banjalučanka Grozda Uldrijan.

Grozda brine i o dvoje svoje djece narušenog zdravlja i svaki mjesec kupuje lijekove za šizofreniju, srce i visok pritisak, te osteoporozu i želudac. S obzirom na penziju koja je nešto veća od cijene lijekova, obrok za sebe i porodicu je potražila u banjalučkoj javnoj kuhinji.

Šta je najviše poskupjelo?

Veća poskupljenja se bilježe od početka pandemije, a najviše su poskupjeli suplementi, vitamini, dodaci prehrani, a potom su počeli da poskupljuju i lijekovi koji dolaze na tržište u Bosni i Hercegovini, ističu u Centru za zaštitu potrošača i razvoj zajednice „Don“ u Prijedoru.

Izvršna direktorica Udruženja Murisa Marić kaže kako većina apoteka poskupljenja pravda povećanjem nabavnih cijena, ali s pravom bi se, kako navodi, dalo postaviti i pitanje da li je to baš tako.

„Vidljivo je da nećemo baš svakodnevno nabavljati sve lijekove, te da određene zalihe zasigurno postoje, tako da ta priča o poskupljenju nabave ima prostora za neku malo drugačiju kontrolu. Došlo je do promjena koje su vidljive svakome od potrošača i inspekcijski organi su ti koji mogu da iskontrolišu da li je sa razlogom došlo do poskupljenja“, navodi Marić.

Zanimljivo je i koliko „potrošači, nažalost ne reaguju na poskupljenje lijekova na onakav način kao što će to reagovati kada je poskupljenje brašna i drugih osnovnih životnih namirnica, kada svi to primijete i kažu 'jeste to je poskupjelo'“, ističe Murisa Marić.

Dodaje da se reakcija svodi na to da potrošač provjeri i cijenu u nekoj od drugih apoteka.

„Potrošači bi, bez obzira koliko je taj lijek neophodan, trebali da reaguju na način da se dodatno neki od lijekova stavljaju na pozitivne liste čime bi bili nešto jeftiniji. Mi još uvijek plaćamo jako skupa liječenja i skupe participacije i sve odlaske doktorima. Država bi morala da snosi dio troškova za liječenje svojih građana“, kaže Marić.

Neke cijene veće i za tri puta

Chloramphenicola, antibiotske masti koja se koristi za liječenje bakterijskih infekcija, mjesecima nije bilo u prodaji u Bosni i Hercegovini. Kada se ponovo pojavila na tržištu sada košta tri puta više, 10,80 maraka (oko 5,5 eura).

Bilsena Šahman, glasnogovornica Komore farmaceuta Federacije BiH, za RSE kaže, kako je razlog nestašice to što se aktivna supstanca za ovu mast nabavlja uglavnom iz Indije.

„Tržište lijekova svjetsko je poremećeno sa ovom pandemijom. Sad kako je i transport poskupljao i ne može se doći do nje, vjerovatno je i sama proizvodnja poskupjela i zato je ta cijena veća“, kaže Šahman i dodaje da je i farmaceutska industrija postala dijelom globalne politike u kojoj su „apotekari obični pijuni, mravi koji odrađuju neki posao“.

Šahman upozorava kako je zbog pandemije tržište preplavljeno suplementima, a kontrola ovih proizvoda farmaceutske industrije u BiH je nezadovoljavajuća.

U RS i Federaciji ovi svi dodaci prehrani, odnosno parafarmaceutika, se registruju u higijenskim zavodima pri entitetskim ministarstvima zdravstva.

„I uvezete taj neki D vitamin, vi ga date na registraciju, platite 1.800 maraka (900 evra) po jednom tom obliku, hiljadu jedinica, dvije hiljade jedinica. Za svaki se mora platiti, a oni vam urade samo mikrobiološki nalaz i nalaz na teške metale. Može unutra biti neki Š vitamin, bilo šta i najlakše je ako je laktoza, pa ne može da bude od koristi, ali ne može da bude ni štetno. A cijene su tu od do i tu može da se ide sa maržama kako se hoće. To su ogromne marže“, kaže Šahman.

A ko i kako kontroliše cijene lijekova u Bosni i Heregovini, člitajte ovdje.

(RSE/DEPO PORTAL/ad)