Nakon jučerašnje mise za žrtve Bleiburga koja je održana u katedrali "Srca Isusova" u Sarajevu, ali i velikog antifašističkog mimohoda koji se istovremeno odvijao u centru grada, te odjeka koji su ova dva događaja imala i van granica Bosne i Hercegvoine, komentator Jutarnjeg lista Vlado Vurušić donosi osvrt na ovaj, kako ga naziva, "hrvatski mazohistički sentiment prema kolaboracionističkom i pronacističkom, rasističkom i u biti veleizdajničkom režimu NDH". 

Tako u svom komentaru na početku navodi: 

"Svibanjski su dani hrvatskog mitskog Gazimestana, Bleiburga, prošli. I ništa se nije promijenilo pod hrvatskom ideološkom kapom hadezeovskom, ali su se ovaj put i Židovski svjetski kongres i Vijeće Europe i mnogi europski mediji iščuđavali ne toliko sarajevskoj misi za žrtve ratnih zbivanja u kaosu završetka Drugog svjetskog rata, nego hrvatskom mazohističkom sentimentu prema kolaboracionističkom i pronacističkom, rasističkom i u biti veleizdajničkom režimu NDH".

Vurušić dalje naglašava da su to "svi primijetili i naglasili" te dodaje: 

"Potvrdilo se da je Bleiburg stavljen u epicentar hrvatske povijesti, kao njegova nulta točka iz koje se želi sve rezolutno objasniti, i ono što je bilo i ono što je došlo, poput tragedije Vukovara. Rat je trajao dulje, ne zbog partizana, nego jer se ustaše, četnici, belogardejci i ljotićevci, koji su zajedno bili na Bleiburgu, nisu željeli predati. Nitko ne spori bezumnost i brutalnost osvetničkog pohoda partizana na kraju rata protiv onih koji su ih četiri godine naganjali po šumama i gorama, ali se želi nametnuti slika o lošima koji su pobijedili dobre, o krivim Hrvatima koji su pobili prave Hrvate, o zločincima koji su likvidirali nevine, o izrodima koji su na pravdi Boga uništili "našu" državu. A kakva je bila ta "naša" država i tko su krivi, a tko pravi?"

Vurušić smatra da se "stvara narativ da je tih nekoliko dana "Bleiburga" zapravo hrvatska strana i sukus Drugog svjetskog rata i najtragičnija priča u povijesti hrvatskog naroda". 

Međutim, u komentaru se nastavlja:  

"No, najtragičnija i najcrnja priča hrvatske povijesti je sramotni zločinački, kriminalni i podanički režim NDH sa svojim sramnim sudjelovanjem u Holokaustu i pogromima nad Srbima te najepohalniji veleizdajnički potez, kada su ti "najveći" Hrvati prepustili Dalmaciju sa Splitom i otocima fašističkoj Italiji i to zato što su služnički to morali napraviti.

Rimskim ugovorima, svega mjesec dana nakon uspostave navodne države - najčišći hrvatski etnički teritorij, mjesto gdje je nastala hrvatska pismenost i kultura (možda baš zato) dali su onima koji su odmah počeli s dehrvatizacijom i ubijanjima Hrvata, na što su ustaše samo žmirkali! 

Ako nekome ne smetaju, koliko god to bilo jezovito i jadno, rasni zakoni i istrebljenje Židova, progoni i likvidacije Srba ili ubijanje Roma i "nepodobnih" Hrvata, kako im ne smetaju Rimski ugovori?! Ako ste Hrvati! Kako im, kao velikim suverenistima, predaja Dalmacije i Međimurja nisu odurni i veleizdajnički?! Kao da je Bleiburg pao s neba, kao da ničega nije bilo prije i ništa mu nije prethodilo. 

Bleiburška tragedija proizlazi iz najcrnje hrvatske povijesne tragedije: NDH i dolaska ustaša Ante Pavelića koji su se pleli u sjeni zlokobnih cijevi njemačkih okupatorskih tenkova. Sada, 75 godina nakon sramnog poraza, želi ih se predstaviti kao borce za Hrvatsku i protiv komunizma. Niti su borci za hrvatsku stvar (vidi - Dalmacija, Istra, Međimurje, Rijeka), niti se mogu vaditi na antikomunizam - ističe komentator Jutarnjeg lista, a kompletan tekst možete pročitati ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)