Ivica Lučić s Hrvatskog instituta za povijest u Dnevniku N1 je govorio o misi koja je u Sarajevu održana za bleiburške žrtve.

- Imam zagrebačke džamije je sudjelovao u programu, jer je velik broj muslimana stradao na Bleiburgu, kao i velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Zato je logično bilo da se osim u Bleiburgu i Zagrebu ta misa održi i na mnogim drugim mjestima, kao i u Sarajevu - rekao je Ivica Lučić. 

U Sarajevu je priča složenija, rekao je. 

- Ljudi koji su kao prosvjedovali protiv fašizma - ne znam gdje smo vidjeli fašizam, u kardinalu Puljiću, nadbiskupu Vukšiću, ili nekim drugim svećenicima, ili u časnim sestrama? Ne znam gdje je tu bilo političke intonacije, radilo se isključivo o molitvi za umrle, poginule.

Katolička crkva moli za svoje umrle i grješne, nije bilo nikakvo veličanja ustaštva, ali je zato s druge strane bilo nešto osim skupine ljudi koji su ostali zarobljeni u prošlosti i nikada nisu uspjeli izaći iz one Jugoslavije iz Titovog vremena, čak ni nakon svega što im se u Sarajevu događalo 1990-ih godina.

Ta je skupina gurnuta u prvi plan i oni su u funkciji bosanskog unitarizma i bošnjačkog nacionalizma. Oni su samo manekeni - rekao je Lučić. 

Kazao je kako nije analizirao Puljićevu propovijed, no kako smatra da je ona prigodna i da je trebala izgledati kako je izgledala.

- Da je kardinal govorio na nekom drugom mjestu, govorio bi drugačije. No treba imati u vidu i pritisak kojem je kardinal izložen. On je morao na neki način i na to reagirati.

Sarajevo se često voli hvaliti epitetom europskog Jeruzalema. To jedino možemo usporediti sa svim onim sukobima koji se tamo ponekada dogode, oni se bliže tome.

Svi društveni sukobi su loši, no mi živimo u demokratskom društvu i različiti su interesi i pogledi. Uloga države je da stvori mehanizme za rješavanje tih sukoba - rekao je Lučić. 

- Naravno da na Bleiburgu nije ubijeno najviše ljudi, pored Teznog, Kočevskog Roga, Barbarinog rova... Tamo su ti ljudi ubijani, ali sve je počelo na Bleiburgu. Tamo se masovno počelo odlaziti od 1952. godine, a sedamdesetih je napravljen spomenik. U Jugoslaviji se Bleiburg nije smio spomenuti. Ne možete nakon tradicije od preko sedamdeset godina reći da se to treba premjestiti negdje drugdje - kazao je Lučić.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)