Na Javnoj tribini u organizaciji Foruma bošnjačkih intelektualaca na temu “Gdje smo pogriješili sa bosanskim izlazima na more: Sutorina i Neum” održanoj danas u hotelu Evropa, akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić, predsjednik Foruma bošnjačkih intelektualaca i nosilac liste za državni parlament ispred Stranke za BiH, je na samom početku istakao da nije bilo nijednog razloga da Sutorinu koja je, po mišljenju našeg velikog historičara akademika prof.dr. Galiba Sljive, trideset puta značajnija od Neuma, potpisivanjem i ratifikacijom ugovora o granici 2015 godine prepustimo Crnoj Gori. 

           
Sutorina je od 1371 godine vlasništvo Bosne, sa izuzetkom perioda od 1677.-1699. kad su je Mlečani privremeno zauzeli. Crna Gora je bila u nesavjesnom posjedu od 02. septembra 1945. godine kad je u svoju teritoriju uvrstila i Sutorinu i brda kod Maglića, i to bespravno stanje protivno odlukama AVNOJ-a trajalo je sve do  2015. godine kad su se naši organi vlasti bespotrebno odrekli Sutorine. 

           
Tri su zablude u vezi Sutorine, istakao je akademik Kurtćehajić:

           
- Prva je o AVNOJ-evskim granicama. Predjedništvo AVNOJ-a koje je zasijedalo između sjednica je bilo ovlašteno da utvđuje unutrašnje i vanjske granice Jugoslavije. Za BiH je utvrđena formulacija da će ona ući u granicam utvrđenim Berlinskim kongresom. A to je BiH sa dva izlaza na more. Komisija za granice nije imala dokument o tome jer sam svjedok da kad sam jednom od tri bošnjačka člana komisije to pokazao u oktobru 2014., pred sam početak procedure pred Ministarstvom civilnih poslova priznao mi je da to nisu znali i za glavu se uhvatio šta da radi. Prepao se da to zaustavi. Slično su se ponašali i ostali u procesu potpisivanja i ratifikacije granice sa Crnom Gorom. Zato su smiješne izjave nekih naših funkcionera da neće dati Avnojevske granice, a istih su se odrekli prepuštanjem Sutorine, navodi Kurtćehajić te dodaje:

           
- Druga je da je BiH mijenjala more za brda kod Maglića sa Crnom Gorom. Istina je da je Crna Gora otela Bosni 1945. godine obje teritorije i da je 1949. godine vratila brda kod Maglića, a u narodu plasirala priču o zamjeni teritorije.
Treća je o Badinterovoj komisiji kao presuđujućem tijelu i po kojoj nismo imali pravo na Sutorinu.

Akademik Kutrćehajić dalje navodi da je prvo sam Badinter u decembru 1991. godine, u intervju za Oslobođenje, rekao da oni nisu arbitraža u punom kapacitetu jer ne odlučuju između država već unutar jedne države, i drugo - ne postoji volja arbitražnih strana za arbitražom. Tada su predsjednici Crne Gore i Srbije poslali dva pisma Badinteru da ih nikakvo mišljenje te Komisije ne zanima. 

           
Da je tačno da ova Komisija nije presuđujuća već samo savjetodavno tijelo tada Evropske zajednice, akademik Kurtćehajić je iznio dva primjera. Prvi je Mišljenje broj 2. Badinterove komisije od decembra 1991. godinem, koje kaže da bosanskim Srbima treba dati status manjine po najvećim standardima za etničke manjine, a oni su, kao što znamo, danas ravnopravan narod u Bosni a ne manjina. Drugi je da je 11. januara 1992. godine dato Mišljenje broj 5. ove Komisije da Hrvatska ne ispunjava uslove za priznanje, a EZ koja je stvorila ovu Komisiju samo četiri dana nakon toga je 15. januara 1992. godine priznala Hrvatsku.

          
- Sve je ovo bio razlog da se ide na arbitražu ili sud, a Crna Gora bi morala da prihvati arbitražu jer ne bi ušla u NATO bez čistih granica, a NATO je kao i u slučaju Prevlake arbitražu prihvatao kao rješenje, navodi Kurtćehajić.

          
Velika Javna rasprava održana u februaru 2015. godine je pokazala da je volja svih govornika, osim trojice, da se ide na sud i ostvari povrat našeg mora, a onda su u Ustavnopravnoj komisiji osmislili da im treba još mišljenja stručnjaka i sazvali su stručnu raspravu kojoj su prisustvovala osmorica, od kojih pet nepravnika i za koje se znalo da su za rješenje da Sutorina ostane u Crnoj Gori. Akademskoj inicijativi koja je predala spisak od 20 osoba za učestvovanje na toj raspravi uskraćeno je to pravo, iako je imala niz eminentni univerzitetskih profesora i stručnjaka za tu oblast.

          
Također iako je Akademska inicijativa našim organima vlasti dostavila dokaze da je naša Komisija za granice bez kvoruma  (devet je članova, šest je kvorum, a znali su utvrđivati granice i sa tri člana na nekim sesijama) utvrđivala granica, što je bitna povreda postupka, oni su se oglušivali o naše zahtjeve, istaknuto je na današjoj tribini.

          
Naglašeno je i da je zapanjujuće da se Crna Gora, koja ima 286 km morske obale, ponašala mnogo državotvornije od naših predstavnika vlasti koji su žurili da se proces utvrđivanja, potpisivanja i ratificiranja granica završi što prije, kao da su bili na platnoj listi Mila Đukanovića. Naši mnogi tadašnji predstavnici vlasti pokazali su veliki stepen javašluka i površnosti kada su tako važne stvari u pitanju.

         
- Neki su mislili da će galantnim ponašanjem sa Crnom Gorom steći simpatije kod Hrvatske kad se ta morska granica bude ratificirala. Nisu ni shvatili da je Hrvatska već 1994. godine donijela Zakon o svojim unutrašnjim i teritorijalnim vodama kojim nam je ušla do obale ne poštujući Konvenciju UN o pravu mora od 1982. godine, koja svakoj državi koja ima izlaz na more daje pravo nesmetanog pristupa do međunarodnih voda. Tako da ni ratifikacija ugovora o granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske potpisana od Izetbegovića i Tuđmana 1999. godine nije rješenje, već se mora napraviti dogovor između Bosne i Hercegovine i Hrvatske uz uvažavanje Konvencije UN o pravu mora, zaključak je današnje tribine Foruma bošnjačkih intelektualaca.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)