Goran Bregović dao je veliki, iscrpni životni intervju za srbijanski magazin Nedeljnik u kome govori o cijelom svom životu, Sarajevu, muzici, Dugmetu, politici, svojim snovima i Jugoslaviji, patriotizmu, Kusturici, Titu...

Prisjećajući se kraja Bijelog dugmeta i početka raspada zajedničke države, Bregović kaže:

Ja sam u jednom trenutku bio bogata zvijezda. Stan, „jaguar", kuće, brod, vikendice... I kada je počeo rat, doživio sam strah. Jer kad odjednom sve izgubiš, onda se čovjek zaista uplaši. Dok sam bio u Dugmetu, kupio sam jedan mali stan u Parizu, sjećam se da je moja supruga došla kod mene nakon što je uspjela da izađe iz Sarajeva poslije pola godine rata. Moj čitav kapital je tada bio 100.000 dolara na računu, ali to je u mojoj situaciji bilo panično siromaštvo. Možda će neko ko ovo čita reći: "Al' ga kurčiš, Brega, imao si sto soma, ja ih nikada nisam vidio", ali za nekog ko je samo dan ranije imao mnogo više, to jeste panika. Sjećam se da me je bilo strah da kupim novi sako, pa mi je supruga prekrajala. Bio je to jedan karirani sako. Zbilja se sjećam panike u jednom trenutku. Bilo kakav posao da su mi nudili, nisam odbijao. Za vrijeme rata uradio sam muziku za dvadeset filmova, što je nenormalan tempo. Uz to i mnogo reklama. Imao sam tada problem sa pritiskom u sinusima i nisam mogao da letim avionom, i onda sam putovao i prelazio autom ogromne razdaljine zbog posla. Sjećam se da smo poslije razvoda roditelja moja majka i ja ostali u malom stanu i da je ona tek tada počela da radi. Početak devedesetih me je podsjetio upravo na taj trenutak iz djetinjstva - na trenutak kada vlada strah od siromaštva.

Da li si tada imao žal za Bijelim dugmetom i danima slave? Da li te je nerviralo što ovi Francuzi koji su ti naručili reklamu za vodu „Evian" ne znaju koja si ti zvijezda?

Nisam mislio u tom pravcu, da padam s konja na magarca i da iz nekog visokog koridora slijećem na niži. Mislio sam samo da se prebrodi taj strah od siromaštva. Ali nisam bio baš na nultoj poziciji. Radio sam muziku za film "Dom za vješanje" i to je bila zlatna ploča u deset zemalja. Zato sam i dobio da radim muziku i za filmove i reklame. Imao sam sreću da sam imao za šta da se uhvatim.

Da se Jugoslavija nije raspala, ti bi možda pravio danas turneju povodom dvadesetog albuma Bijelog dugmeta, ali posljednja turneja Bijelog dugmeta predskazala je kraj Jugoslavije...

Ta zadnja turneja Dugmeta bila je mučna i prekinuli smo je. Bilo je ratno stanje. Bez obzira na to koliko rokenrol proizvodi neku vrstu nasilja koje emituješ u publiku, ipak je ovo u publici bilo pravo nasilje kad vidiš prvi put te zastave i čuješ te usklike iz mraka. Nastupali smo u atmosferi koju do tada nisam poznavao. Znao sam da se, kad završim turneju, više neću baviti Bijelim dugmetom već da ću kupiti neku zemlju i da ću biti u penziji na Braču.

Prijevremena penzija?

Imao sam dovoljno na računu da ne moram više da radim. Da nije bilo rata, ja bih pecao ribu na Braču.

A da si ostao u Sarajevu, možda bi morao nekoj od tri vojske da uradiš himnu?

Teško je zamisliti šta bi bilo. Nama koji nismo bili u Sarajevu teško je zamisliti šta se zaista događalo i kako je to u stvarnosti bilo. Podsjeća kao kad ja pokušavam da ispričam kako mi je bilo u vojsci.

Veliki intervju Gorana Bregovića možete čitati u magazinu Nedeljnik. 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)