Piše: Nedžad LATIĆ, The Bosnia Times

Da, bilo je to vrijeme moji prvih ramazana i iftara kad je Husejn Đozo donio fetvu (1967) da se vitrovašće, kako moji Pridvorčani transkribuju na svoj privorski jezik sadektul-fitr, i zekat mogu davati “u Saraj’vo za medresu”. Vidjelo se po babinom ponašanju da se nešto revolucionarno dešava.

Moj babo je bio pridvorački hodža, pa bi kao ustalac, akcionar i mobilizator masa, ramazan koristio za mnoge hajirli-akcije. Znam da je tokom ramazana za nekoliko noći bila sergija, a jedna sergija je bila i za siromašne softe koje su iz našeg kraja išle u medresu.

Uuuu, kako nas je jedan takav softa kome se iskupljala sergija, iako je bio odličan đak, razočarao...?! Sve te sergije sam popratio brojeći “zvekeće” pare na prozoru. Pravio bih male okrugle tornjeve od različitih kovanica srebreno-svijetlih dinara i žutih banki i petobanki na širokom podestu prozora. Babo bi na svom pendžeru cijeli dan hatmu učio. Pa bi mu Smrčevkin Osman reci:”Znam i ja hodža tako učiti u Musafu...”. Tako se činilo jednostavnim njegov tiho učenje, poput jednoličnog zujanja pčele...

Sjećam se babine radosti uoči tog Bajrama; on na jednom, a ja na drugom prozoru... U kamenim zidovima udubljenje za prozor je bilo toliko da sam komotno sjedio u pendžeru na drvenom podestu. A te noći, dok je babo donio maštrafu sa vodom da naoštri žilet, tako što bi ga sa dva prsta trljao u vodi sa unutrašnjošnje strane maštrafe, podest na mom pendžeru je bio poput New Yorka; pun nebodera sazidanih od okruglih kovanica.

Za mnoge alime je davanje zekata i sadekatul-fitra IZ-i postalo upitno i diskutabilno sa strane neadekvatne raspodjele tih sredstava onima koji zaslužuju da ih dobiju, poput siromašnih muslimanskih porodica širom Bosne i Hercegovine

Pamtim babino crveno lice, u mihramu obasjano tugaljivom svjetlošću svijeća i petrolejki, dok bi vazio: ”Kad dajete vitrovašće, zamislite da imate ključ u rukama od mederese".

Jako je volio tog Đozu kojeg je blagosiljao dok mi je pokazivao na slici u Glasniku: ”To je on!”

Sve te moje uspomene pokrenuo je čovjek sa slike u Glasniku gdje je objavio tekst pod naslovom "Značaj i šerijatska osnova akcije ubiranja i raspodjele zekata i sadekatul-fitra".

"Otvaranje Fakulteta iziskivalo je ogromna materijalna sredstva. Tu nam se najbolje ukazuje nužno povezivanje duhovne i materijalne komponente, odnosno duhovnih i materijalnih vrijednosti. Fakultet kao izraz potrebe duhovne komponente pretpostavljao je postojanje solidne materijalne baze. Trebalo je stvoriti tu bazu i pronaći stalne i sigurne nove izvore prihoda. Historija će najbolje pokazati koliko je bio značajan potez i koliko mudra i opravdana odluka organa Islamske zajednice da se u stvaranju nove baze i u pronalaženju novih izvora prihoda orijentira na zekat, zekatu'l-fitr i da reaktiviraju ove izvore i ponovo ih privedu njihovoj pravoj svrsi."

Historija je već, pokazala, nema šta se prigovoriti ovoj odluci tadašnjih “organa Islamske zajednice”. Te sedamdesete godine su bile i zlatne godine za Islamsku zajednicu.

Renovirani Ustav IZ iz 1990. godine donio je nekoliko inovacija, a jedna od njih se odnosi i na zekat. Prema ovom Ustavu zekat, sadekat'l-fitr i prihodi od prikupljenih kurbanskih kožica navedeni su kao izvori stjecanja imovine, čime je priznato faktičko stanje da se gotovo dvije decenije ovom akcijom financiraju vjerske škole, fakultet i drugi naučno-istraživački projekti. U tu svrhu ovim ustavom predviđeno je ustanovljenje zasebnog fonda "Bejtu'l-mala" u kojem će se sakupljati sredstva zekata. Fond je pod nadležnošću Vrhovnog sabora.

Zar nije više licemjerno nego paradoksalno da Rijaset Islamske zajednice, kao osnivač Bošnjačke gimnazije u Sarajevu, donira svake godine pola milona maraka ovoj školi iz sredstava “Bejtul-mala” koja su ukupljena od zekata i vitara?!

Za mnoge alime je davanje zekata i sadekatul-fitra IZ-i postalo upitno i diskutabilno sa strane neadekvatne raspodjele tih sredstava onima koji zaslužuju da ih dobiju, poput siromašnih muslimanskih porodica širom Bosne i Hercegovine. Tako su se prilikom obznanjivanja reisul-uleme, što se čini svakog Ramzana, da se sadekatul-fitri mogu i moraju davati isključivo za IZ,  pojavili komentari na društvenim mrežama da je “žalosno saznanje da se sredstva od sadekatul-fitra i zekata daju bogatim profesorima fakulteta (FIN-a), nastavnicima medresa, muallimima, hodžama i drugim, a da se istovremeno zapostavljaju siromašne i neimućne muslimanske porodice koje su muhtač jer žive od socijalne pomoći.”

Ovaj komentar ima osnova jer je stanje u društvu i Islamskoj zajednici takvo da je Đozina fetva davno derogirana. Prvo, status medresa više nije kao status GHB medrese, jedine kojoj komunisti nisu stavili “ključ u bravu”, kao ni status FIN-a. To su više islamske gimnazije nego medrese i one se kao takve (gimnazije) financiraju iz kantonalnih budžeta.  Kao što se Fakultet islamskih znanosti inkorporirao statusno i obrazovno u Sarajevski univerzitet, te se i FIN, kao i drugi fakulteti, financira iz kantonalnog budžeta. Pored svega, i iznad sveg, ovo je LICEMJERAN odnos prema drugim fakultetima da FIN uživa povlašten status jer se financira iz dva budžeta.

Zar nije više licemjerno nego paradoksalno da Rijaset Islamske zajednice, kao osnivač Bošnjačke gimnazije u Sarajevu, donira svake godine pola milona maraka ovoj školi iz sredstava “Bejtul-mala” koja su ukupljena od zekata i vitara?!

O netransparentnosti i korupciji, pa čak i vrlo ozbiljnim financijskim malverzacijama i pronevjerama koje su se odvile i još odvijaju kroz Islamsku zajednicu, nije potrebno govoriti ovim povodom, osim što se ističe kako glavni motiv odvraćanja vjernika od davanja dobrotvornih priloga za Islamsku zajednicu.

Potom se može ukazati i na pojavu neposluha unutar same Islamske zajednice od strane nekih džemata, glavnih imama i muftija, posebno u dijaspori, koji ukupljaju zekat i vitre, ali odbijaju proslijediti novac u “Bejtul-mal” zbog nepovjerenja prema Saboru IZ-e o načinu raspodjele u upravljanja sredstvima iz ovog fonda.  

Zato se svakog petka u ramazanu čitaju hutbe reisul-uleme u kojima se opetuje da nije ispravno davati vitre i zekata “ikome drugom” i bilo gdje drugo osim u Islamsku zajednicu pozivajući se na “Đozinu fetvu”

Ako bismo pretpostavili idealnu Islamsku zajednicu i gledali na nju kao na jedan menadžment čija bi glavna misija i briga bila kako da djela vjernika budu KABUL (primljena) kod Gospodara, onda bi tek doveli u pitanje rad ovog “menadžmenta” koji  u svemu ovome najviše vidi sebe. Marljivi vjernici koji plaćaju članarinu Islamskoj zajednici, tom zamišljenom menadžmentu, trebaju biti upoznati i podučeni kako da rade i šta da rade da bi njihova dobra djela bila KABUL i primljena kod Gospodara.

Zato se svakog petka u ramazanu čitaju hutbe reisul-uleme u kojima se opetuje da nije ispravno davati vitre i zekata “ikome drugom” i bilo gdje drugo osim u Islamsku zajednicu pozivajući se na “Đozinu fetvu”. U tim hutbama nema niti jedne riječi da li se šta promijenilo, bar neke okolnosti, u odnosu na Đozine vrijeme ledenog komunizma kad je donesena ta fetva.

Tim je gore, može se ocijenit' i licemjernije, od strane menadžmenta Islamske zajednice da toliko gramzivo i napadno traže da im se udjeljuje  iako  svi oni znaju, bar je to općepoznata istina, da je glavna značajka, smisao i poenta davanja vitara u tome da bi se nekoga USREĆILO.

Poenta ove stroge vjerske obaveze je da DAVALAC vidi svojim očima RADOST na licu PRIMAOCA. Zar takvih lica ne vidimo na sve strane?!

(DEPO PORTAL/ad)