List Tageszeitung iz Berlina donosi tekst pod nazivom "Mačo muškarci kupovali bi burek", u kojem se govori o sarajevskoj fast-food kuhinji. U članku se između ostalog kaže: "Naravno da u Sarajevu postoji McDonald's i doner. Ali kako se jedan Doppelwhoper ili doner može uporediti sa ćevapima?
Ljeti je Sarajevo puno turista iz Srbije, Hrvatske, Italije, Francuske ili Turske. Prije svega međutim dolaze Bosanci, koji su 90-tih pobjegli od rata i koji žive u američkom, kanadskom ili australijskom egzilu. Za njih, koji sa svojom djecom koja govore engleski odlaze na ćevape, je to slavlje jer jer je ukus ćevapa - ukus Bosne. Ko ne voli meso, jede pitu. No, centralno jelo bosanske fast-food kuhinje je burek. Jer "sve su pite pitice, samo je burek pitac."
Bosanska brza hrana rasprostranjena je u svim dijelovima bivše Jugoslavije. Otvoreni konflikt o tome gdje se jede pravi burek izbio je tokom rata. Kada je 1991. Jugoslavija počela da se raspada i kada je počeo rat u Sloveniji, u Ljubljani su osvanuli plakati sa njemačkim natpisom: "Burek, nein danke!" - "Burek, ne hvala!" Mnogi Slovenci ali i Hrvati željeli su se definirati kao Europejci i distancirati od onih dole, od Balkana, od južnjačkih Republika, u kojima su 500 godina vladale Osmanlije. Stoga su nacionalisti propagirali kako su burek, pita i ćevapi osmanlijska jela a da su njihova sopstvena bazirana na austrijsko-italijanskoj kuhinji.
Ali navike, nastale u bivšoj zajedničkoj državi, nisu se na sjeveru mogle potisnuti. Nazivi za ćevape, pitu i burek odaju doduše njihovo osmanlijsko porijeklo, ali bosanski proizvodi nemaju puno zajedničkog za kebabom ili burekom. U najmanju ruku ne sa onom hranom koja se pod tim imenom prodaje u Istanbulu i Berlinu", piše njemački list "Die Tageszeitung" iz Berlina.
(Dw.de, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook