Izvor: Blic.rs

1. Artemisija I od Karije

Nazvana po boginji lova Artemidi, Artemisija je u 5. vijeku prije Hrista bila kraljica Halikarnasusa, kraljevstva koje se prostiralo na teritoriji današnje Turske. Ipak, najpoznatija je bila po reputaciji komandanta mornarice i saveznice persijskog kralja Kserksa, u njegovoj invaziji na staru Grčku. (Da, baš ona koju tumači Eva Grin u drugom delu blokbastera "300").

 
Svoje najveće dostignuće ostvarila je u bici kod Salamisa, gdje je razbila grčku flotu. Herodot je pisao o njenim herojskim podvizima na moru, opisavši je kao odlučno i nevjerovatno inteligentnu ratnicu.

 
Ipak, nije stradala u nekoj od slavnih bitaka, već - zbog ljubavi. Legenda kaže da je toliko bila zaslijepljena ljubavlju prema muškarcu koji ju je ignorisao, da ga je oslijepila u snu. kada ju je on još više prezreo nakon tog čina, odlučila je da se izliječi od ljubavi prema njemu, i to mitološkim kamenom u Leukasu, u Grčkoj, za koji se vjerovalo da može da slomi ljubav.

Umjesto toga, slomio je Artemisijin vrat.

2. Jovana Orleanka

Ne samo legendarna ratnica, već i rimokatolička svetica, Jovana je bila još uvijek djevojčica kada su je vizije arhangela Mihajla navele da pristupi vojsci francuskog kralja Šarla VII i pomogne u naporima da se oslobodi od engleske okupacije u periodu Stogodišnjeg rata.

 
U početku ismijavana i prezrena od muškaraca vojnika, i te kako su je shvatili ozbiljno poslije prekida devetodnevne okupacije Orleana. Sa svega 17 godina odigrala je ključnu rolu u komandovanju francuskom vojskom.

 
Englezi su je uhvatili, optužili za jeres, oblačenje u mušku odoru, a njen oklop nazvali "đavoljim". Spaljena je živa na lomači. Čitavih 460 godina trebalo je da prođe da bi je papa Benedikt XV proglasio sveticom.

3. Triu Ti Trin

Iako je nazivaju vijetnamskom Jovanom Orleankom, Triu Ti Trin je svoje bitke vodila čitav milenijum prije čuvene francuske ratnice.

 
Sa svega 20 godina, okupila je 1000 sunarodnjaka i pobunila se protiv kineskih osvajača koji su napali njenu zemlju u 3. vijeku. Djelovala je impozantno na bojnom polju, noseći dva mača, žutu ratničku odoru i jašući slona.

 
Brat je pokušao da je odgovori od ovog poduhvata, a njen odgovor je bio neustrašiv poput njenog ratovanja. - Želim samo da jašem vjetar i hodam po talasima, mazim velike kitove u Istočnom moru, i spasim ljude od davljenja - odgovorila je neustrašiva Vijetnamka. Pobijedila je u 30 bitaka, ali je na kraju njen narod izgubio rat protiv brojčano nadmoćnijih Kineza.

 
Vjeruje se da je oduzela sebi život u 23. godini.

4. Nakano Takeko

Jedna od rijetkih poznatih "ona-bugejša" (žena samuraja) u istoriji Japana. Takeko je učena književnosti i borilačkim vještinama prije nego što je postala jedna od ključnih faktora u japanskom Bošin građanskom ratu, od 3. januara 1868. - 18. maja 1869. godine.
 

U bici kod Aizua, ona i ostale žene koje su odlučile da se bore nisu bile priznate od strane zvanične vojske. Ipak, ona je okupila svoj odred samuraja pod imenom "Jošitaji", što znači "Ženska vojska".

 
Takako je ustreljena u grudi vodeći pobunu protiv japanske carske vojske u Ogakiju. Plašeći se da će joj neprijatelji raskomadati tijelo i odsjeći glavu kao trofej, pred smrt je zamolila sestru da joj odsiječe glavu i sahrani je. Danas se grobnica nalazi ispod borovog drveta u hramu Hokai-đi u Fukušimi.
 

Svake godine odaje joj se počast na Aizu jesenjem festivalu.

5. Tomoe Gozen

Još jedna žena samuraj, Takekina prethodnica, nosila je ime Tomoe Gozen, i važi za najslavniju "ona-bugejša" ratnicu u istoriji Japana.

 
Njen gospodar, Minamoto no Jošinaka, dao joj je titulu Gozena. Borila se u Đenpei ratu, od 1180 - 1185. godine, a u istorijskom dijelu "Priča o Heike", opisana je kao nevjerovatno precizan strijelac, i mačevalac koji vrijedi kao hiljadu vojnika, divna, prelijepa, neustrašiva ratnica koja je mogla da se suprotstavi i bogovima i demonima.

6. Kraljica Budika

Supruga kralja keltskog plemena Iceni, Budika je bila kraljica. Ipak, tek poslije smrti muža postaje ratnica. Kralj Prastagus je kao posljednju želju naveo da upravljanje kraljevstvom zajednički vrše njegove kćeri i rimski saveznik, imperator. Rimljani pak, nisu priznavali žene za vladare, jer po njihovom zakonu samo sin ima pravo da naslijedi prijesto, ne i kćerke.

 
Rimljani su okupirali zemlju pokojnog kralja, silovali i mučili njegovu udovicu Budiku i njene kćerke. Tako povrijeđena i osramoćena kraljica, pozvala je svoje saplemenike na ujedinjenu osvetu Rimljanima. Sto hiljada Kelta zaklelo joj se na vjernost. Opustošila je Kamulondonum (današnji Kolčester), Londonijum (London) i Verulamijum (St. Alban), poklavši oko 80 hiljada Rimljana.

 
Upravo je njen pohod bio glavni razlog za povlačenje rimske vojske iz Velike Britanije.

7. Grejs O'Mali

Priča o irskoj ženi ratnici/piratu iz 16. vijeka, po imenu Grejs O'Mali, počinje ovako: kada joj je majka zabranila da plovi sa svojim ocem, mornarom, tvrdeći da će joj se duga kosa uplesti u konopce, momentalno se ošišala skoro na ćelavo.

 
Ova ošišana djevojčica postala je vladar kraljevstva Umail u Irskoj, i vođa O'Mali klana nakon očeve smrti. Naplaćivala je "porez" bogatim trgovačkim brodovima koji su plovili u "njenim vodama".

 
Ko je odbijao da plati, završio je kao gozba za ajkule. Najveće priznanje imala je od kraljice Elizabete I, koja joj je dozvolila da se bavi "piratskim aktivnostima", sve dok ih sprovodi protiv neprijatelja Engleske. 

8. Lozen

Lozen, ratnica plemena Apač imala je 30 godina kada su nju, njenog brata Viktorija i ostatak plemena Amerikanci na silu zatvorili u rezervat San Karlos u Arizoni 1870. godine, a većinu njenih sunarodnika pobili.

 
Ovo mjesto dobilo je ime "40 ari pakla", zbog skoro neljudskih uslova. Sedam godina kasnije, njih dvoje pokreću pobunu, bježe iz rezervata i počinju život odmetnika, boreći se sa doseljenicima koji su istrijebili njihovu populaciju.

 
Kasnije se borila rame uz rame sa čuvenim Džeronimom, a legenda kaže da je mogla da osjeti neprijateljske položaje. Preminula je od tuberkuloze kada su je Amerikanci bacili u tamnicu. Ipak, tijelo je vraćeno Apačima, koji su je sahranili uz najveće počasti.

9. Zenobija

Nakon ubistva njenog muža i posinka 267. godine, Zenobija postaje vladar Palmirenskog carstva, koje se nalazilo na teritoriji današnje Sirije. Borila se protiv Rimljana, i širila granice svog carstva, napadajući Egipat i Anatoliju. Pratila je svoje vojnike, dijelila sa njima dobra i loša vremena.

 
Čak je odbijala da jaše, već je pješačila rame uz rame sa svojim trupama. Rimljani su je zarobili, i prekinuli njenu relativno kratku vladavinu 274. godine. Legenda kaže da se njen poraz slavio u Rimu, a da je ona kroz glavne ulice vučena okovana u zlatne lance.

10. Čučuk Stana

Čučuk Stana se rodila oko 1795. godine u mjestu Sikole, kraj Negotina, u porodici doseljenih Hercegovaca. Po očevoj želji sve tri sestre su u mladosti nosile mušku odjeću, jer nisu imale brata.

 
Stana je bila mala i krhka, zbog čega je i dobila nadimak čučuk. Sa Hajduk Veljkom se upoznala u kući negotinskog prote 1812. godine. Prišla mu je i drsko zapitala: „Zar tvoji momci ne znaju Turke ubijati, nego djevojačke darove krasti?“ Veljko je zastao zbunjen, jer sa njim nijedna žena tako nije razgovarala. Brzo su mu odmah objasnili da su njegovi momci poharali nekoliko sela i greškom odnijeli i djevojačku spremu one koja je stajala pred njim. Zatim ju je Veljko darovao darovima i zaprosio riječima „Sada sam te ja darovao, sada si moja!“.

 
Za Čučuk Stanu se vezuju mnoge priče uključujući i one da se sa Veljkom tukla protiv Turaka, branila Negotin i da je čak četiri rane u tim borbama zadobila: dvije na nozi, jednu na ramenu, a jednu, napravljenu turskim jataganom, na potiljku. Puškom je baratala kao pravi ratnik, svaku metu pogađala je sa ogromnom preciznošću, a u sedlu bila sigurna i vješta.

 
Poslije smrti Hajduk Veljka, Stana se udala za drugog čuvenog junaka, grčkog kapetana Jorgaća (grč. Georgakis Nikolau Olimpos). Kapetan Jorgać je bio jedan od vođa Heterističkog ustanka u Grčkoj. Zajedno sa njim je prešla da živi prvo u Vlašku, a nakon pokušaja Turaka da ih likvidiraju, prešli su u Bukurešt.

Čučuk Stana i kapetan Jorgać su dobili troje djece: Milana, Aleksandra i kćerku Jevrosimu.

 
Čučuk Stana se 1842. godine zajedno sa djecom, preselila u Atinu gdje je umrla i sahranjena 1849. godine.

(Blic.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)