Izvor: Profikomunikacije.com

Kada je u Gazi rat, svi u BiH su manje-više na nogama, a Facebook samo što ne eksplodira od broja ljutih, ogorčenih, razočaranih komentara.

Kad Milorad Dodik nešto izjavi, nešto što smo do sada čuli milion puta, svi u BiH su opet na nogama; Facebook, Twitter i portaliski forumi su po ko zna koji put preplavljeni govorom mržnje i raznoraznim reakcijama, dok se istovremeno, onako u duhu predizborne kampanje, žurno i gusto zbijaju redovi, a ljudi po etničkoj pripadnosti vješto guraju u etničke torove.

Kada se vehabije ili četnici hapse zbog osnovane sumnje da se pripremaju napasti “one druge” i na taj način narušiti teško stečeni mir i živote svih onih kojima nije do rata, svi aktivni korisnici društvenih mreža opet i bez izuzetka imaju mišljenja i veoma jasne i grlate stavove o Gazi, Dodiku, vehabijama, četnicima, Ukrajini i sl.

Ali! Gle čuda velikoga: kada je 34 jadnih rudara skoro beznadežno zarobljeno u dubini crne hladne zemlje bez vode, hrane, zraka i izlaza, na dubini od 850 metara ispod svih nas, Facebook zidovi izgledaju sasvim normalno.

Zidovi inače grlatih “patriota” okićeni su video klipovima, muzičkim spotovima, raspravama o Gazi, vijestima o hapšenju vehabija ili četnika, ali zato na njima ima najmanje vijesti i suosjećanja o trenutno zatočenim zemljacima. Rudarima. Onima koji u tišini svoje crne jame čekaju da im neko pomogne. Jedino su mediji ti koji izvještavaju jer, naravno, to im je posao, ali osim njih, na Facebook zidovima grlatih “klik patriota” je business as usual ili normalan Facebook dan. Kao da se radi o mravima a ne ljudima, sugrađanima udaljenim nekih 45 minuta vožnje od Sarajeva.

Gdje su sada ti silni komentari, solidarisanje, vapaji za pomoć? Gdje je sada sva ta silna energija koju inače bezrezervno troše na tipkanje po forumima i na klikpatriotizam umjesto na konkretnu pomoć?

Čini se da bi bar komentar koji pokazuje suosjećanje nešto značio, ali i takvih komentara je danas neobično malo. Da, da, važno je biti kliktivista kada je politika generalno u pitanju, važno je tada biti najpametniji. Tada je važno raskrinkati sve teorije zavjere, masone, iluminate, Amerikance, Engleze, Ruse i Saudijce.

Ipak, biti čovjek u konkretnim situacijama, evo u ovoj, kada se 34 naša sugrađana, zemljaka, nalaze zarobljeni u zemlji na dubini od 850 metara, eh, to je već sekundarna stvar. Brigo moja pređi na drugoga! Nema se za to vremena, jer valja po forumima tuđe mrziti, dok je “svoje voljeti”, kao što rekosmo, na žalost, sekundarna stvar.