Razgovarao: Zvjezdan Živković, Radio Slobodna Evropa

Zasigurno jedan od najznačajnijih pisaca današnjice, Aleksandar Hemon, Sarajlija sa dugogodišnjom adresom u Chicagu, doputovao je u rodni grad kako bi u subotu uveče prisustvovao bh. premijeri dugometražnog igranog filma "Otok ljubavi" bh. režiserke Jasmile Žbanić sa kojom je koscenarista ostvarenja.

O iskustvima jednog književnika da se okuša i u pisanju scenarija, o saradnji sa proslavljenom filmskom autorkom, te o ovdašnjim političkim elitama i njihovim odnosom prema državi - otkriva Aleksandar Hemon u intervjuu za RSE.

RSE: Šta Vas je motivisalo da sa Jasmilom Žbanić napišete scenarij za film "Otok ljubavi"?

Hemon: Scenarij smo počeli pisati prije četiri ili pet godina. Ono što me je privuklo ovoj ideji je želja da radim sa Jasmilom Žbanić čiji rad cijenim, ali je i dobro poznajem - bliski smo pijatelji a i sa njenim mužem i producentom igrao sam fudbal prije rata ali i poslije. Dakle, oboje smo htjeli da radimo zajedno nešto što bi bilo vedro i pozitivno i što se ne bi bavilo bosanskohercegovačkim nesrećama. Tražili smo neki pozitivan aspekt ljudskog života na čelu sa ljubavlju. Ubrzo smo krenuli od osnove ideje da će u filmu biti ljubavi i pozitivnosti i onda smo dobacili do koncepta o "Otoku ljubavi" - da ima neko izolovano mjesto gdje se ljudi ljubavno odnose jedni prema drugima. Saradnja sa Jasmilom je bila dosta prijatna, međutim sa tehničkog i logističkog aspekta bilo je i komplikacija jer živim u Chicagu, tako da je najveći dio tog scenarija bio napisan pomoću skype-a. Samo smo dva puta bili u istom prostoru po desetak dana, jednom u Šibeniku, a drugi put u Sarajevu gdje smo se zatvarali u sobu i intenzivno radili. Nadam se da će se i na filmu osjetiti to naše prijatno iskustvo.

U jednoj sceni je ta djevojčica bila zainteresovana da vidi spolni organ, ali ne iz nekih perverznih i pedofilskih razloga, nego zato što je to film o ljubavi, seksu i slično.

RSE: Da li je režiserka zahtijevala od Vas neki poseban pristup scenariju?

Hemon: Nije bilo nikakvih posebnih zahtjeva. Sve je to bilo slobodno, razmjenjivali smo ideje, ali se i kreativno prepirali. Po prirodi svog posla, kao pisac, ja ne sarađujem sa drugim ljudima - kada završim priču imam potpunu kontrolu nad tekstom. Nisam navikao na saradnju nego sam htio da na ovaj način nešto i naučim. Ipak, znao da je Jasmila šefica, odnosno ako u bilo kojem trenutku bude nedoumica - onda je njena odluka konačna. Ipak, do takvih trenutaka nije došlo.

RSE: Prisustvovali ste snimaju filma?

Hemon: Nisam, ali me je Jasmila redovno izvještavala i slala neke snimke, a zatim i prvu snimljenu verziju. Iako nisam bio na lokacijama snimanja, vrlo dobro sam pratio proces stvaranja filma.

RSE: Smatrate li da su pun pogodak glumci koje je odabrala Jasmila Žbanić (Ariane Labed, Ermin Bravo, Ada Condeescu)?

Hemon: Odličan su pogodak. Ermin Bravo je od početka trebao da bude Grebo. Pošto smo prvu verziju scenarija pisali na bosanskom jeziku, onda je Grebina žena, takođe, trebalo da bude Bosanka a koju je trebalo da glumi Zrinka Cvitešić. Međutim, ona je dobila angažman u Londonu. Onda smo scenarij počeli pisati na engleskom i tu je u priču ušla glumica Ariane Labed koja je fantastična. Nakon audicija bilo je jasno da su Ariane i Ada Condeescu savršen izbor za ženske uloge.

RSE: Film su od početka snimanja pratile kontroverze i oprečna mišljenja. Neki su čak govorili da je prožet scenama pedofilije. Šta je proizvelo takve reakcije najprije u bosanskohercegovačkoj a potom i hrvatskoj javnosti?

Hemon: U ranijim verzijama scenarija bio je bosanski bračni par koji su imali dijete, djevojčicu od nekih 9 ili 10 godina. U jednoj od scena prve verzije scenarija djevojčica je bila zainteresovana, kao što djeca u tom razdoblju normalno i jestu, za spolne organe svojih roditelja kada uče o anatomiji. U jednoj sceni je ta djevojčica bila zainteresovana da vidi spolni organ, ali ne iz nekih perverznih i pedofilskih razloga, nego zato što je to film o ljubavi, seksu i slično. Kada je scenarij predat komisiji za kinematografiju u BiH onda su se našli dobrovoljci, koji nemaju veze sa filmom, ali imaju veze sa političkim partijama, koji su procijenili da se u tekstu sugeriše pedofilija. Čak je jedan član komisije rekao da taj scenarij nikad ne može dobiti novac jer promoviše homoseksualnost i pedofiliju. Naravno, takvim ljudima je pedofilija i homoseksualnost ista stvar.

Kada je scenarij predat komisiji za kinematografiju u BiH onda su se našli dobrovoljci, koji nemaju veze sa filmom, ali imaju veze sa političkim partijama, koji su procijenili da se u tekstu sugeriše pedofilija.

Film nije dobio nikakve pare od te bosanske komisije, te je onda prijavljen na sličan konkurs u Hrvatskoj i dobio je početne fondove. U međuvremenu, scenarij se toliko promijenio - bračni par više nema dijete. Tako da je čitava ta sporna stvar ispala, naravno nismo to zbog toga izbacili, već zbog toga što se promijenio koncept likova iz sasvim drugih scenarističkih razloga. Ali, onda je neko negdje našao da je taj član komisije optužio film za pedofiliju i onda se, kako to biva na internetu, te riječi prenose kao što se prenose u igri gluhih telefona i onda se to vezivalo za film.

Međutim, to je bila besmislica od početka pa do sada. Svako ko pogleda film će mu biti jasno. Nama nikad nije palo na pamet da se branimo tih optužbi. Ta primjedba i to odbijanje da se podrži film je izraz provincijalnog primitivizma, homofobije i svih onih ogavnih stvari protiv kojih se mi borimo lično, ali i film koji se na pozitivan način odupire takvom mišljenju.

RSE: U čemu se razlikuje ovaj od ostalih filmova bh. režiserke Jasmile Žbanić?

Hemon: "Otok ljubavi" je komedija sa happy endom. Ja volim da mislim da imam smisao za humor, ali ništa što sam ranije pisao nije se moglo zvati komedijom u smislu da ima sretan završetak. Kada je riječ o kriterijima za odluke u smislu preokreta unutar priče ili scenarističkog razvoja ili narativnog razvoja zapleta, kadgod smo bili u dilemi šta da uradimo, onda smo uvijek išli na stranu onoga što je smiješno, zabavno i pozitivno. U tom smislu "Otok ljubavi" je komedija. Jasmilini raniji radovi su divni i duboki, ali nisu komedija. S druge strane, ovaj film se, kao i prethodni, dobrim dijelom bavi životima žena - njihovim odnosima i emotivnim stanjima.

Ako to nije smiješno prvi put, niko se neće smijati tome deset dana kasnije. Tako da tu postoji i taj rizik da je film "Otok ljubavi" smiješan Jasmili i meni i nikome drugom.

U "Otoku ljubavi" ima i značajna muška uloga gdje je malo više prisutan taj muški senzibilitet sa ovih prostora. Ja se nadam da je to komično, kao što je muški senzibilitet na ovim prostorima često komičan. Međutim, smatram da će ovaj film doći do izražaja tek kad se nakupi dovoljan broj Jasmilinih filmova jer će se tek tada lijepo uklopiti u čitavu njenu karijeru. Sad možda da izgleda da malo štrči, ali je sve tu kako treba.

RSE: Kome film progovara, kome je namijenjen?

Hemon: To nije moja odluka kao scenariste, ali kao pisac ne ograničavam tip publike. Film je, poput knjige, otvoren svakome. Komedija po prirodi, to sam naučio i zbog toga imam tremu zbog ove večerašnje premijere, je rizična utoliko što ili je nešto smiješno ili nije. Ako nije smiješno onda ljudi odmah daju do znanja, dok drama nije toliko koncentrisana na momentalno zadovoljstvo publike. O drami se može razmišljati deset dana nakon što se vidi film, čak i ako ne prija film na prvo gledanje - deset dana poslije možda promijenite mišljenje. Međutim, komedija - ako to nije smiješno prvi put, niko se neće smijati tome deset dana kasnije. Tako da tu postoji i taj rizik da je film "Otok ljubavi" smiješan Jasmili i meni i nikome drugom. S druge strane, uzbudljivo je to pregovaranje i zavođenje publike. Drugim riječima, film je namijenjen onima kojima će to biti smiješno. Ja se nadam da će im biti.

Kompletan intervju možete pročitati na RSE.