SVAKE GODINE 800.000 ŽENA I DJECE BIVA PRODATO

Jezive ispovijesti seksualnih robinja: Kako su nas zarobili, izgladnjivali, tukli i silovali...

Arhiva27.03.14, 19:21h

'Za noć sam morala da opslužim i 12 muškaraca, nekad čak i više. Moje gazde su uzimale sav novac za sebe, pod izgovorom da sam im dugovala za transport i smještaj. Dečko iz obezbjeđenja, koji me je vozio svuda, svakodnevno me je silovao jer nisam pristajala da radim šta mi on kaže...'

seksualne robinjeSvake godine 800.000 žena i dece biva prodato, mučeno i seksualno eksploatisano. Jedna od njih bila je i Viktorija, koju je spasila internacionalna organizacija za migracije u glavnom gradu Moldavije. Njena priča je šokantna, a prenosi je Blic.

SIROMAŠTVO JE JEDAN OD GLAVNIH KRIVACA
 
- Drugarica iz djetinjstva mi je rekla da radi u prodavnici u Dubaiju, pa sam i ja poželjela da mi nađe sličan posao. Kontaktirala sam muškarca na kog me je uputila, a koji je organizovao moje putovanje za Dubai. Tamo me je sačekala ruskinja Oksana, koja me je odvela u stan gdje je živjelo još šest djevojaka iz istočne Evrope i rekla mi da sam prodata i oduzela mi je pasoš. U početku sam odbijala da se viđam sa klijentima, pa mi zbog toga nisu davali hranu. A, kada sam plakala i molila, onda bi me udarali i šutirali - rekla je Viktorija.

Neke žrtve imaju tek 12 godina, a po statistici moldavske organizacije oko 42 procenata Moldavaca biva prodato dok su još djeca. Bande za trefiking su jako rasprostranjene u istočnoj Evropi, a najčešće su žene te koje "regrutuju" ove ljude. Dosta djevojaka koje su žrtve ovoga ne smatraju da su žrtve, jer su prethodno trpele mučenje u svojoj porodici, pa smatraju maltretiranje za nešto normalno.

 Iako je zastrašujuće, Viktorija nikako nije usamljen slučaj. U Moldaviji je trgovina ljudima veliki problem, gdje je 2008. godine oko 25.000 Moldavaca prodato preko granice, pokazuju statistike.
 
Muškarce najčešće odvode da rade kao građevinci ili farmeri, a žene su uglavnom prodate da bi radile kao prostitutke u Turskoj, Rusiji, na Kipru, u Dubaiju...
 
Neke žrtve imaju tek 12 godina, a po statistici moldavske organizacije oko 42 procenata Moldavaca biva prodato dok su još djeca. Bande za trefiking su jako rasprostranjene u istočnoj Evropi, a najčešće su žene te koje "regrutuju" ove ljude. Dosta djevojaka koje su žrtve ovoga ne smatraju da su žrtve, jer su prethodno trpele mučenje u svojoj porodici, pa smatraju maltretiranje za nešto normalno.

TEŽAK ŽIVOT IH PRISILJAVA NA TO

 Jedna djevojka, Irina, je isto tako razmišljala. Nju je otac tukao i ostavio trudnu prije nego što su je odveli u Tursku.

- Nema ničega čudnog i neobičnog u mojoj priči. Ili bar ja ne mislim tako. Kao i mnoge druge porodice u Moldaviji, i moja je bila mnogo siromašna. Toliko siromašna, da smo psa hranili sušenim kukuruzom. Kada mi je majka umrla od raka dojke, a otac otišao u zatvor zato što me je silovao, ostala sam sama i trudna. Moja baka mi je pomogla da abortiram i sredila mi da odem u Tursku. Rekla mi je da će mi tamo biti mnogo bolje i da će paziti na mene.

Na aerodrromu u Istanbulu sačekala su me dva muškarca koja su me potom odvezla u stan gdje su živjele još tri devojke iz Moldavije i Ukrajine, i rekli mi da sam tu da bih služila njihove klijente. Rekla sam im da sam trudna, ali su me njih dvojica silovali u susednoj sobi, istog dana - rekla je Irina.

Za djevojke sa sela kao što je Irina, visoka stopa nezaposlenosti, kao i nasilje u porodici i alkoholizam, najčešće ih ćini još ranjivijim, te su one sklone da padnu šaka trgovcima ljudima. Gotovo polovina žrtava iz Moldavije su sa sela, gdje patrijarhalni mentalitet i religijska tradicija i dalje diskriminiše žene. "Regruteri" iskorištavaju činjenicu što ovi ljudi manje znaju o procesu i riziku preseljenja u inostranstvo da bi radili.

silovanje

Bila sam zaključana i pod konstantnom prismotrom. Uopšte nisam vidjela izlaz. Bila sam slaba zbog izgladnjivanja i mučenja, te sam pristala da se viđam sa klijentima. Nisam imala drugog izbora, nego da radima na ulicama i noćnim klubovima, svaki dan, a za noć sam morala da opslužim i 12 muškaraca, nekad čak i više.


MALI BROJ SE IZVUČE IZ KANDŽI PROSTITUCIJE

Iako mnoge djevojke pobjegnu iz zatočeništva, godine provedene u bordelima imaju snažne posljedice po njihovu psihu.

- Bila sam zaključana i pod konstantnom prismotrom. Uopšte nisam vidjela izlaz. Bila sam slaba zbog izgladnjivanja i mučenja, te sam pristala da se viđam sa klijentima. Nisam imala drugog izbora, nego da radima na ulicama i noćnim klubovima, svaki dan, a za noć sam morala da opslužim i 12 muškaraca, nekad čak i više. Moje gazde su uzimale sav novac za sebe, pod izgovorom da sam im dugovala za transport  i smještaj. Dečko iz obezbjeđenja, koji me je vozio svuda, svakodnevno me je silovao, jer nisam pristajala da radim šta mi on kaže - priča Viktorija.

Međutim, poslije nekoliko nedjelja, Viktorija je uspjela da dođe do telefona jednog od klijenata i zvala je prijateljicu koju je poznavala u Dubaiju. Ona joj je pomogla da pobjegne i prijavila je njenu situaciju jednoj organizaciji, pa su je vrlo brzo vratili u Moldaviju. Druge, kao što je Irina, nađu način da prevaziđu činjenicu da su godinama bile silovane.

NEZNANJE I OČAJ IH ŠALJU U POTRAGU ZA BOLJIM ŽIVOTOM
 

- Molila sam da me poštede prostitucije, ali su mi rekli da su dobro platili za mene i da moram da uzvratim. Vozili su me u različite hotele i kuće da se vidim sa muškarcima i to je trajalo oko dvije nedjelje pre nego što sam abortirala. Nekoliko dana kasnije, opet sam morala da se viđam sa klijentima. Bila sam skrhana na početku i preplašena, ali životni uslovi su bili mnogo bolji nego oni kod kuće, a davali su nam i mnogo hrane. Godinu dana sam radila u Turskoj, prije nego što smo bili uhapšeni i vraćeni u Moldaviju i Ukrajinu, bez dinara - rekla je Irina.

Iako se za Irinu i Viktoriju završila ova noćna mora, nezaposlenost i siromaštvo u Moldaviji i dalje je zabrinjavajuće, zbog čega će se ovaj problem nastaviti. Nije dovoljno upozoriti djevojke na rizik rada u inostranstvu, već je potrebno da im država da više mogućnosti. Jer, bez obzira na sve, one će i dalje biti prodavane, jer su neznanje i očaj ono što sto ih šalje van granica zemlje u kojoj su se rodile.

(Blic/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)

 

 

You could win an ipad!
Complete this survey Start now
click here
awardhotspot.com

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook