Poštovani,

budući da je danas krsna slava i rođendan naše Republike Srpske, želio sam ovim putem da skrenem pažnju na stvarnu sliku a ne ono što se posljednjih dana plasira. Kada su naši očevi dali živote za ono što se danas zove Republika Srpska, nisu ni sanjali da će njihove porodice poslije 22 godine biti na margini društva a da će se ratni profiteri pitati za sve.

Ako će se samo 9. januara posvetiti “pažnja” onima koji su dali živote za njeno stvaranje i njihovim porodicama a ostalim danima u godini činiti sve da se oni stave na marginu društva, onda se ne treba ni slaviti jer to vrijeđa i inteligenciju i
osjećaje.

Stvarna slika je mnogo drugačija od svečanih akademija. Ona je takva da dijete poginulog borca VRS nema nikakva prava u državi za koju je njegov otac dao život. Kada se prijavi na konkurs za posao i iako ima veću prednost, zaposli se direktorova snaha.

I iako ima prvostepeno rješenje inspekcije rada i drugostepeno rješenje Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite da je u pravu kada se žalio na povredu svojih prava, ništa se ne dešava. I pored toga isti direktor koji je zaposlio svoju snahu se po rješenju Republičke komisije za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske nalazi u sukobu interesa više od godinu dana. I onda mora da tuži ustanovu da bi ostvario nešto što mu po pravu pripada.

Je li to “Republika” za koju je moj otac i mnogi očevi dali svoje živote?! Da se njihova djeca moraju pojaviti na TV i u novinama da bi se nešto pokrenulo. Ako je najveći domet ove “Republike” da zapali svijeće i položi cvijeće za one koji su je izgradili a njihovim porodicama da plave iskaznice sa kojima imaju prednost u redu u institucijama kojih ne bi bilo bez života njihovih muževa i očeva, a u kojima rade porodice ratnih profitera, onda je to SRAMOTA!

Da li treba da mi ponovo uzmemo oružje u ruke kao naši očevi ’92 i da se borimo za život i za prava koja nam se uskraćuju na svakom koraku?! Pravnim putem je to nemoguće…

Koliko li je još djece poginulih boraca koji su u istoj poziciji kao i ja, ili čak goroj, ali se boje da bilo šta kažu da im ratni profiteri ne bi zamjerili. Bitno je da je u budžetu za 2014. godinu izdvojeno za političke stranke 3.100.000 KM, a za zapošljavanje djece poginulih boraca i boraca 1.000.000 KM… E to je stvarna slika ove “Republike”!

Želio sam ovo da kažem jer mi vrijeđa inteligenciju gledati hvalospjev o nečemu, o čemu “govornici” nemaju pojma.

S’ poštovanjem,

ĐORĐE KOMLENOVIĆ

/dipl.ecc, sin poginulog borca i broj u statistici
zavoda za zapošljavanje/“

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)