Izvor: Tačno.net
Piše: Zvonimir Nikolić

– Dobar dan, molim vas, fish and chips.

– Izvolite, želite li nešto popiti?

– Želim, ali možete li mi ponuditi nešto tradicionalno uz ovo jelo?

– Naravno, naši klasici su razna piva, kao što su Timothy Taylor Landlord, Fuller’s London Pride i Sharp’s Doom Bar, ali ovdje možete dobiti i Carlsberg, Heineken, Pilsner Urquell, Stella Artois i slično. Ukoliko ste ljubitelj vina, uz ovo jelo najbolje se slažu suha bijela vina visoke kiselosti, kao i pjenušci.

– Hm, a može li ipak kefir?

– Žao mi je, uz ovo jelo ne služimo kefir.

I tako, izrevoltiran činjenicom da u Londonu uz tradicionalno jelo ne može dobiti kefir, profesor napisa na društvenoj mreži:

– Fish and chips su eklatantan primjer regresije koju religijski fanatizam može izazvati u jednom društvu. Nekada najliberalniji grad na Ostrvu, London je došao do toga da u Sohou ne možete dobiti kefir uz fish and chips. Tužna slika jednog nekada sjajnog društva.

E sad, otprilike tako je napisao banjalučki profesor na svom profilu nakon što na Baščaršiji nije mogao popiti pivo uz ćevape. Da je ikada u životu boravio u Sarajevu (kao što ja živim i boravim već 63 godine), znao bi da se NIKADA, ali baš nikada, ni u jednoj tradicionalnoj sarajevskoj ćevabdžinici nije služilo pivo.

Ali eto, profesor očigledno nije došao s dobrim namjerama, pa je zato i objavio ovu glupost.

A onda su uslijedile reakcije. Od objašnjenja do pravdanja. A ako me nešto izluđuje, onda je to potreba ili želja ljudi da se Sarajevo nekome pravda.

Kome, ba? Zašto?

Pa ja sam u Banjoj Luci uz ćevape dobio tri kriške hljeba, kašiku ajvara i dvije feferone. Pa mi nije padalo na pamet da pišem o tome kako se ćevapi služe bez somuna i kajmaka.

Inače, vjerovatno profesor nije upoznat s činjenicom da je upravo u Sarajevu 24. maja 1864. godine otvorena Sarajevska pivara. Prema historijskim predajama vezanim za njeno otvaranje, jedan drugi „religijski fanatik“ (kako bi rekao uvaženi profesor), Topal Osman-paša, tadašnji osmanski namjesnik (poznat kao moderni reformator Bosne), popio je prvu čašu piva iz tog prvog industrijskog postrojenja u Bosni i Hercegovini.

Hajde, što ju je popio, ni pola jada, nego je tu prvu čašu platio zlatnim dukatom!

Trideset godina nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu i dalje postoje ljudi koji će svaku priliku iskoristiti da pljunu po glavnom gradu jedine nam države. I mi se pravdamo? Što je najtužnije, u pitanju je osoba koja je redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci. Čovjek koji predaje studentima i koji bi svojim govorom i pisanjem trebao biti autoritet.

Hajde što je pokazao apsolutno neznanje kada su u pitanju ćevapi na Baščaršiji, nego je svima nama (pa i svojim studentima) iznio odvratnu laž o religijskom (islamskom) fanatizmu.

Ko zna koliko stotina hiljada turista godišnje posjeti Sarajevo i Baščaršiju? I nikada nisam čuo, pročitao niti saznao za ovakvu odvratnu neistinu. Jer ljudi vjerovatno znaju šta je tradicionalna ćevabdžinica.

Izvinjavanje ili pravdanje apsolutno je nepotrebno.

Ili, kao što u šali napisa moj drug Armin: „Red bi bio da gradonačelnik i premijer Kantona odu da mu se izvine i ponesu gajbu Sarajevske pive…“

P. S. Kukala majka onom Londonu ako profesor nekada dobaci i do tamo, pa ne bude kefira uz fish and chips.

P. P. S. Čisto sumnjam da se u ovom gradu „religijskog fanatizma“ popije i sekunda manje alkohola nego u bilo kojem drugom evropskom ili svjetskom glavnom gradu.

A vala, i uz ćevape nikako ne idu hljeb, ajvar i feferoni. Pa taman da se uz njih služi i pivo.

(Tačno.net/DEPO PORTAL/ad)