Foto: ilustracija

Odgovori na pitanje šta državni vrh treba da uradi da bi Srbija postigla uspjeh u ekonomskoj realnosti koja će nastati poslije krize sadrže dvije grupe mjera: ofanzivne strategijske i defanzivne taktičke mjere.

Dokument sa tim prijedlogom poslali su najvišim predstavnicima vlasti predstavnik ITM grupe Toplica Spasojević i predsjednik kluba "Privrednik" Branislav Grujić, uz čelnika Saveza ekonomista Srbije Dragana Đuričina.

Priča o poslovanju srbijanskih tajkuna u posljednje vrijeme je izuzetno "vruća", kako zbog prozivki koje je na njihov račun poslao predsjednik Srbije Boris Tadić, tako i zbog ponude biznismena da pomognu državi tako što će ući u upravu propalih preduzeća.

Tajkun Milan Beko kaže da se ne osjeća nepristojno bogatim i da je "u ovom trenutku više zadužen nego što je bogat". Beko kaže da je u Srbiji stvorena klima kao da je to nepristojno bogatstvo nastalo u vrijeme Miloševića i to baš u periodu najžešćih sankcija. On dodaje i da su tajkuni najveći dio bogatstva stekli poslije 5. oktobra 2000. godine.

Antikrizni prijedlozi za Tadića, Cvetkovića i Šoškića

U pismu u koje je "Politika" imala uvid se konstatuje da je "u dosadašnjoj borbi sa krizom vlada uspjela da napravi preokret, ali da stopa rasta bruto domaćeg proizvoda od 1,5 odsto za 2010. nije dovoljna da se nadoknadi pad od četiri odsto bruto proizvoda u 2009. godini".

Grujić, Spasojević i Đuričin, konstatuju da "ostaje pitanje kada će Srbija da uspostavi privredni model koji će nadoknaditi gubitak trećine BDP-a i tri petine industrijske proizvodnje tokom tranzicione depresije" i pitaju se "kada će da krene putem održivog razvoja i dostizanja EU zahvaljujući propulzivnom privrednom ambijentu i reindustrijalizaciji".

Čelni ljudi Poslovnog kluba "Privrednik", Udruženja korporativnih direktora i Saveza ekonomista Srbije smatraju da pismo, bez obzira kako će odgovorni i javnost reagovati na ove predloge, doživljavaju kao svoju društvenu obavezu.

- Jedno je sigurno, pored ekspertske elite u državnoj administraciji i javnom sektoru, kao i preduzetničke elite u privredi i nauci, za izlazak iz krize je potrebna i politička elita koja razumije trendove, ima jasnu viziju izlaska iz krize i koristi sve raspoložive potencijale za te svrhe djelujući kao katalizator korisnih i održivih promjena - kaže se u pismu upućenom Borisu Tadiću, Mirku Cvetkoviću i Dejanu Šoškiću.

Za ekonomiste i privrednike u Srbiji danas je osnovno pitanje da li vlada i Narodna banka razumiju ključne rizike koje nosi ekonomska kriza, odnosno, kako vide, razmišljaju i djeluju u formulisanju izvodljive izlazne strategije, odnosno pokretanja određenih inicijativa, koje pored anuliranja negativnih efekata krize, omogućavaju i održiv razvoj.

Dobro je što je Srbija, prema zvaničnoj statistici, izašla iz recesije, ali ta ohrabrujuća činjenica otvara dva pitanja: da li je izlazak iz recesije trajan i da li su preduzete inicijative vlade i NBS za prevazilaženje negativnih efekata ekonomske krize takve da obezbjeđuju održiv razvoj?

Ova pitanja postavljaju Branislav Grujić, predsjednik Srpskog poslovnog kluba "Privrednik", Toplica Spasojević, predsjednik Udruženja korporativnih direktora Srbije i Dragan Đuričin, predsjednik Saveza ekonomista Srbije u pismu koje su sa prijedlogom mjera za prevazilaženje negativnih posljedica ekonomske krize i postizanje uspjeha u novoj ekonomskoj realnosti uputili 9. juna predsjedniku Srbije Borisu Tadiću, premijeru Mirku Cvetkoviću i predsjedniku Saveta NBS Dejanu Šoškiću.

- Glavni igrač u novom modelu ponašanja je država. Uspjeh novog modela zavisi, prije svega, od njenog kapaciteta da sagleda prirodu i efekte novih trendova razvoja kao i od vještine izbora i primjene izvodljive strategije izlaska iz krize primjerene specifičnostima konkretne privrede. Ciljevi strategije izlaska iz krize su vezani ne samo za eliminaciju uzroka krize, već i za održivost novih rješenja. Danas je održivost osnovni mega trend - konstatuju Grujić, Spasojević i Đuričin.

Oni zatim ocjenjuju da "u uslovima ekonomske krize samo rast privredne aktivnosti dovodi do boljitka za sve interesne grupe. Redistribucija je politički zavodljiva tema ali nije održiva pošto dovodi do igre sa negativnom sumom za sve interesne grupe. Zato je primarna uloga države u ekonomskoj krizi da mobiliše cijeli poslovni sistem na rast privrednih aktivnosti".

Predsjedniku države, premijeru i budućem guverneru NBS sugeriše se da država identifikuje oslonce za sprovođenje nove strategije. Po tom prijedlogu jedan oslonac su 2arhitekte sistema, odnosno, ekspertska elita u državnoj administraciji i javnom sektoru pošto u uslovima krize 'vidljiva ruka' države treba da koriguje negativne efekte 'nevidljive ruke tržišta' kroz novu regulativu i ekonomske politike koje dovode do proinvesticione orijentacije".

Drugi oslonac je, smatraju autori pisma, privredna i naučna elita. A zatim naglašavaju da "za ekonomiste i privrednike u Srbiji postoje dva ključna problema. Prvi je privredni model i u okviru njega posebno monetarni model. Drugi je efikasnost države, odnosno javni sektor i budžetska disciplina".

Privredni model u periodu tranzicije je bio pristrastan prema finansijskom sektoru i uslugama, pa je tako došlo do zanemarivanja realnog sektora, prije svega grana razmjenljivih (ili izvoznih) proizvoda, ali i strategijskih sektora, posebno mrežnih tehnologija (energetike, prije svega). Ovaj model je neodrživ zbog ugrožava spoljnu likvidnost zemlje i jer se deficiti kontinuirano kreditiraju i/ili prebacuju sa jedne na druge generacije.

Zato se konstatuje da održivi razvoj Srbije isključivo zavisi od reindustrijalizacije, a za njeno pokretanje predlažu se tri paralelne investicione putanje. Prva putanja su investicije u strategijske grane (energetika i telekomunikacije, prije svega) čiji dominantni oblik prikupljanja sredstava treba da bude dokapitalizacija državnih preduzeća sa strateškim partnerima iz Kine, Rusije, Norveške, Kuvajta...

Drugi paralelni put investiranja treba da budu investicije u prehrambenu industriju i selektivne dijelove poljoprivrede koje će se finansirati iz privatnih izvora ili kroz projekte partnerstva javnog i privatnog vlasništva.

A treći paralelni put investicija treba da budu investicije u infrastrukturu – putevi, luke, kanali za navodnjavanje, mostovi, željezničke pruge... koje će se finansirati kroz koncesije, kredite i partnerstvo javnog i privatnog vlasništva.

- Država ne treba da pomaže razvoj investicionog apetita privatnog sektora posebnim programima - predlaže se u pismu predsjedniku države, premijeru i budućem guverneru.

Iako se to posebno ne naglašava, ali predsjedniku Saveta Narodne banke Srbije i vjerovatnom guverneru centralne banke Dejanu Šoškiću namijenjen je prijedlog mjera u monetarnoj politici. Autori pisma konstatuju da je suština aktuelnog monetarnog modela da je osnovni i jedini cilj monetarne politike makroekonomska stabilnost, odnosno stabilnost cijena (jednocifrena inflacija). Taj monetarni model doveo je dotle, kažu Grujić, Spasojević i Đuričin da je profitabilnost banaka znatno veća od profitabilnosti realnog sektora, da postoje znatni troškovi odbrane kursa koji se manifestuju gubicima NBS i da gubici i rizik bankrotstva u realnom sektoru rastu.

- Srbiji je u periodu krize, a i poslije nje, zbog imperativa održivosti privrednog razvoja, potreban monetarni model koji, pored stabilnost cijena i deviznog kursa 'brine' i o smanjenje nezaposlenosti kroz rast nivoa ekonomske stabilnosti. Prirodno je da je Međunarodni monetarni fond, kao glavni povjerilac, zainteresovan za stabilnost cijena i adekvatne uslove poslovanja u finansijskom sektoru. Ali je, takođe, prirodno da o cijeni kapitala kao bitnom trošku poslovanja treba da vodi računa Vlada radi konkurentnosti realnog sektora i spoljne likvidnosti države. Takođe, vlada mora da vodi računa o finansiranju investicija koje utiču na rast zaposlenosti i time rast ponude dinara - kaže se u pismu.

Čelni ljudi "Privrednika", Udruženja korporativnih direktora i Saveza ekonomista traže od državnih funkcionera efikasniju državu.

- Regulatorni rizik postaje nova realnost u Srbiji, uvode se takse na korištenje vode, na zemljište... Uprkos deklarativnim stavovima o fiskalnoj relaksaciji, realno postoji fiskalna ekspanzija. U tome su naročito aktivni organi lokalne samouprave pošto najavljena 'giljotina propisa' nije sprovedena. Diskrecija lokalnih organa vlasti u propisivanju različitih poreskih opterećenja dovedena je do apsurdno visokog nivoa. Na taj način su, na primjer, stranci koji rade u Srbiji destimulisani da ulažu u nekretnine. Izgradnja konceptualne infrastrukture, zakona i institucija, mora imati 'nultu toleranciju' u pogledu kompatibilnosti sa odgovarajućim regulatornim okvirom i konkretnim rešenjima u Evropskoj uniji - navodi se u pismu.

Poresko zakonodavstvo i poreska disciplina, upravljanje budžetom i monetarna politika koje su u skladu sa praksom EU su za poslovni sistem Srbije prihvatljive reformske mete. Za strane i domaće investitore, međutim, nisu prihvatljiva rješenja koja dovode do opterećenja sa retroaktivnim dejstvom, koja su neeksplicitnog karaktera, selektivne primjenljivosti, koja dovode do bitne promjene uslova privređivanja ili su u neskladu sa opštim ekonomskim trendovima. Uspjeh antirecesione politike se mjeri, ne samo privlačenjem novih investitora, već i održavanjem postojećih, sugerišu u pismu Branislav Grujić, Toplica Spasojević i Dragan Đuričin najvišim državnim rukovodiocima.

Funkcionisanje novog monetarnog modela zahteva bolju koordinaciju NBS i vlade naročito u dijelu poreske politike.

Ćirković: Niti država zna da vlada, niti tajkuni da vode firme

Novinarka nedjeljnika NIN Ruža Ćirković, međutim, ne pridaje veliki značaj prepucavanjima između političara i tajkuna. Taj tas na vagi se stalno pomijera i u tome oni samo usaglašavaju svoje interese, kaže ona za B92.

- Da su političari, ne samo kod nas nego i u svijetu, omogućili jednom užem sloju ljudi da se jako obogati, to je istina. Da li su to uradili nehotice ili namjerno, to je nama građanima svejedno, a oni zbog toga treba da snose političku odgovornost. Naši tajkuni se sada očigledno nalaze u finansijskim teškoćama jer su se prezadužili, kupovali šta su stigli i sada ne mogu da vraćaju kredite jer se situacija promijenila. Istovremeno su oni pokazali da baš i ne znaju da vode te firme koje su kupili. Ako ne znate vi je prodate, a ne tražite da vas poreski obveznici spasavaju - poručuje Ruža Ćirković.

foto: ilustracija

Ona vjeruje da tajkuni imaju finansijkih problema i ukazuje da to dosta govori o njihovoj poslovnoj sposbnosti, kao i da to nije razlog da traže pomoć od države.

- Ja vjerujem da oni jesu prezaduženi. Oni jesu zaduženi, jedan po jedan od njih i pored pomoći države je prinuđen da svoju firmu prepusti povjeriocima. A država se već pokazala da nije čvrsta, pa su toliki subvencionisani krediti dati privredi. Svi naši tajkuni su iz našeg Fonda za razvoj dobili kredite, a taj Fond je namenjen sasvim drugoj svrsi a ne tim mega-firmama. Da država sada subvencioniše te preduzetnike to je takođe neviđena stvar, niti to ima efekta. Onaj ko ne zna da vodi firmu on može da preživi tri ili šest mjeseci i na kraju ove godine će biti isto tamo gdje je bio na početku, a samo će naše pare biti bačene - naglašava ona.

(B92, BLIN/DEPO, SuV)