Gospodin Juratović, jedna od rijetko preostalih nepotamnijelih zvijezda najstarije socijaldemokratske partije u svijetu (SPD je osnovan prije više od stoljeća i pol), je  u vrlo efektnom predavanju studentima u biti predočio moderno (socijal)demokratsko poimanje politike, čiji se sukus vidi, primjerice, u njegovim formulacijama da je politika „nešto posve konkretno, što se tiče sviju nas“, da se ona „ne smije baviti samo tzv. velikim temama, nego mora skrbiti o osiguranju uvjeta za funkcioniranje gospodarstva i, posebice, o najslabijim dijelovima društva“. Svi su političari pomalo populisti, posebice u predizbornim kampanjama, priznao je Juratović, ali oni ozbiljniji, uključivo njegovu osobnost, vode brigu o onomu što su obećali onima koji su ih birali. „Nisam intelektualac ali se družim s njima i umijem dekodirati njihove impulse“, kazao je skromno u Mostaru njemački političar hrvatskog podrijetla, takoreći „naše gore list“, onaj koji umije izreći i omamljujuću rečenicu: „knjige su kao čokolada, mogu se uzeti više puta a da se ne udebljate“ …

...U vezi s budućnošću BiH je kazao: «Mahatma Gandhi je rekao da svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje, ja bih dodao onakvo društvo kakvo sam gradi. Društvo u kome svako samo svoj lični interes gleda, državu posmatra kao samoposlugu, za sve se služi mitom i vezama, a zakone zaobilazi gdje god može, gotovo nitko ništa osobno ne doprinosi da bi država profunkcionirala,  nema šanse za bilo kakvu regionalnu integraciju, a o EU da ne govorim. Dakle, budućnost BiH ovisi uglavnom o svijesti njenih građana i spremnosti aktivnog učešća pri izgradnji društvenog uređenja, i to svakog pojedinca po svojim sposobnostima. Pogotovo mladima treba reći da nema materijalne sigurnosti bez uređene države, a odgovornost za to moraju preuzeti sami. A do cilja, pak, će doći samo ako svoju energiju koncentriraju na jedinstvene interese umjesto da se međusobno inate i time gube dragocjeno vrijeme ukazivajući na međusobne, za moderni svijet nebitne, nacionalne i vjerske razlike. Samo na taj način može i međunarodna zajednica biti od stvarne pomoći“. Pa, ipak, poručio je Juratović: „U mnogobrojnim susretima s našim ljudima širom svijeta sam ustanovio da je mnogima nacionalizmom zamračen mozak, ali zato još zadugo nisu srca. To mi daje vjeru da najveće blago Bosne i Hercegovine, njeni građani, mogu i drugačije i da im je sa pravom mjesto u redovima modernih naroda Europe. Bosna i Hecegovina je dio Europe, bolje rečeno Europa u malom, i najbolji primjer prošlosti i budućnosti Europe. Zato su svi prijatelji Europe istovremeno i prijatelji Bosne i Hercegovine i žele jaku i samopouzdanu Bosnu i Hercegovinu na koju će svi njeni građani moći biti ponosni i u njoj sretno živjeti. Baš zato nam mora biti obveza da zajedno što prije stvorimo uvjete kako bi se to čim prije institucionalno potvrdilo“. Ovomu se, doista, nema ni što dodati ni oduzeti ...

Josip Juratović

...Josip Juratović rođen je 15. siječnja 1959. godine u Koprivnici, godine 1968. majka mu je otišla u Njemačku, a on je odrastao kod bake u Hrvatskoj. Poslije završene osnovne škole u Koprivnici i majčine udaje za Nijemca Manfreda Hofschulza, odlazi i on 1974. godine u Gundelsheim, u Njemačku. Poslije odsluženog vojnog roka u Zaječaru ženi se 1981. godine  medicinskom sestrom Christinom Dittrich, imaju troje djece – Stephana (1984.), Michaela (1986.) i Katharinu (1993.). Po osnovnom obrazovanju je auto-mehaničar, radio je i kod Opela i kod Forda, ali se najduže zadržao, i to od 1983 . do 2005. godine, u AUDI-ju (sedam godina u lančanoj proizvodnji, potom devet godina kao koordinator za razvoj radnog procesa i pet godina kao profesionalni član Zaposleničkog vijeća). Od 2005. godine je u Bundestagu, član je odbora za rad i socijalna pitanja i odbora za europska pitanja, potpredsjednik je Njemačko-bosansko-hercegovačke parlamentarne grupe, a član je i Njemačko-hrvatske i Njemačko-slovenačke parlamentarne grupe...»

Zašto vrijedi "učiti od Nijemaca" pročitajte u DEPO POGLEDIMA.