Po svemu sudeći, ovakva praksa postoji u cijeloj RS, jer je lider SNSD Milorad Dodik internim dopisom od 5. februara od predsjednika svih opštinskih odbora zatražio da njemu lično dostave izveštaje o radu „svih postavljenih i imenovanih direktora preduzeća i javnih ustanovama“. Kao jedan od kriterijuma za ocjenjivanje rada direktora, Dodik je u dopisu naveo „obim zapošljavanja naših aktivista i članova u odnosu na druge“.

On je značaj političkog angažmana za uspjeh naglasio i na prošlogodišnjem predavanju studentima Fakulteta političkih nauka u Banjaluci. Budućim akademcima tada je, u ulozi premijera, poručio da „završe fakultet i politički se angažuju jer bez toga nema uspjeha“.

Da je politička pripadnost uslov za ostanak na poslu, naročito kada su u pitanju bitnije funkcije, vidjelo se i prošle godine, kada je pukla koalicija SNSD i PDP. Za mjesec-dva nekoliko istaknutih direktora javnih ustanova u RS napustilo je Ivanićev PDP da im SNSD ne bi izmakao fotelju i pokazao vrata.

Mada je javna tajna da je ovo način rada svih dosadašnjih vlasti u RS, SNSD je jedina stranka koja je to, praktično, javno priznala. Tako je predsjednik OO SNSD Trebinje Dragan Sorajić nedavno „EuroBlicu“ rekao da je „ovako trebalo raditi još pre 15 godina, kako bi se smanjio broj nezaposlenih u Trebinju“. On tvrdi da su sada na spisku zapošljavanja članovi SNSD, a da planiraju u narednom periodu napraviti liste prioriteta ostalih nezaposlenih, koji dugo čekaju posao ili su socijalno ugroženi.

Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić kaže da Sindikat podržava nova zapošljavanja radnika, ali da je kategorično protiv toga da se partijska pripadnost uzima kao ključni i četo jedini kriterijum za dobijanje posla. Ona upozorava da pri zapošljavanju jedini kriterijum mora da bude stručnost, a nikako partijska pripadnost, rodbinska veza ili bilo šta drugo što bi nekome ugrozilo osnovno ljudsko pravo na radno mjesto. Ona kaže da se Sindikatu nije javio niko od radnika, koji ima problema zbog partijske (ne)pripadnosti, ali da „kao svaki građanin čuje i vidi da se ljudi, koji su članovi određene stranke, grupišu u lokalnim zajednicama i na osnovu toga dobijaju posao“.

„To ne ide u prilog demokratizaciji društva. Imamo mnogo ljudi koji ne pripadaju nijednoj stranci. Šta ćemo sa njima? Kako oni da reaguju“, pita Mišićeva.

Politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić podsjeća da su osnovni kriterijumi za dobijanje posla nacionalna i stranačka pripadnost, a oni koji se ne uklapaju u taj šablon, gotovo da nemaju nikakve šanse. Zahvaljujući tome, dodaje ona, građani se pretvaraju u kolekcionare partijskih članskih karata - ulaze u politiku, ne zbog uvjerenja, nego da bi postigli neki lični cilj.

"Onda ti isti ljudi zamjeraju političarima što u politici zastupaju svoje lične interese. Dakle, svi smo dio priče. Nismo društvo jednakih mogućnosti, što dobija na snazi kada je razlog tome postupak jedne socijaldemokratske partije. To su radile i sve prethodne vlade, ali sada dolazi do izražaja zbog toga što stranka ima ogromnu moć“, zaključuje Topićeva.

(BLIC.RS, Sobodan Popadić)

VEZANI TEKSTOVI:

SNSD ILI DRŽAVA TO SAM JA: Direktore zadužili smo te, vraćaj dug!