Piše: Milovan Kostić Kole

U ovoj našoj zemlji sve je moguće, pa i legalizacija diskriminacije građana. Našoj oligarhiji na vlasti puna su usta demokratije, borbe za narod, za humane odnose u društvu i sve ono što bi čovjeka činilo čovjekom. Međutim, to je samo deklarativno. U svakodnevnom životu građani su izloženi svim mogućim vrstama disktiriminacije, a najizraženija je po političkoj pripadnosti.

Kada je u pitanju pripadanje vladajućoj stranci, onda zavisno od statusa koji imaš u stranci, možeš ostvariti sve što ti pripada, a i mimo toga, jer bože ti si zaslužni član stranke. Oni koji pripadaju drugim strankama, e oni su neprijatelji i prema njima se tako i postupa. U odnosu  prema njima za vladajuće stranke ne postoji ni Evropska konvencije o ljudskim pravima ni Ustav, ni Zakona o zabrani diskriminacije, naprosto ako nisi sa njima, onda si protiv njih i sve ostalo pada u vodu.

Ljudi koji su apolitični i koji ne pripadaju nijednoj stranci izloženi su svim mogućim vrstama pritisaka da se priključe vladajućim strankama ili da glasaju za njih. Obećavaju im se brda i doline, kule i gradovi, a ako to ne uspije prelazi se na druge metode.

U ovakvoj situaciji, običan čovjek ne zna ni kuda će ni šta će, jer i onako je dovoljno osiromašen i doveden na ivicu životne egzistencije svoje porodice, i za male pare prodaje i svoje dostojanstvo i svoje ja.

Posebno je diskriminatorski odnos vladajućih stranaka, bolje reći njihovih čelnih ljudi prisutan u vrijeme izbora, to jest pred izbore.

U tom periodu se pokazuje kakav je ko i kakve ima principe. Za sadašnje vlastodržce nikakvi principi ne postoje. Sve su ih bacili pod noge. Pa kad se pod noge mogu baciti zakoni, zašto ne bi i principi. Ili ih nisu ni bacili, možda ih jednostavno nisu ni imali.

Ovo pokazuje da sve ljudske vrijednosti kod njih ne važe, jer po njima, cilj opravdava sva sredstva, a njihov cilj je vladati po svaku cijenu, bez ograničenja u vremenu i načinu.

Najnoviji dokaz ovakvog ponašanja je slučaj iz Trebinja.

Prije desetak dana u javnosti se pojavio dokument kojim Predsjednik OO SNSD- a Trebinje traži od direktora preduzeća, da sa spiska koji im dostavlja zaposle ljude koji su zaslužni u stranci, ali i zbog obaveze direktora prema stranci.

Što bi se reklo: 'Direktore zadužili smo te, vraćaj dug!'.

I taman kada sam očekivao da će se neko oglasiti i osuditi ovakav postupak, u subotu 12. juna se na BN televiziji pojavljuje  funkcioner vladajućeg SNSD-a koji, ne samo da ne osuđuje ovakav način ponašanja, već ga opravdava i preporučuje i drugim strankama da to čine.

To podrazumijeva da sve stranke na vlasti imaju svoje direktore, što znači i svoja preduzeća. Ako idemo logikom "moja stranka, moje preduzeće, moja opština, moja država", dolazimo do onog "Država to sam ja".

Na pitanje novinara, po čemu su zaslužni ljudi koje se nalaze na spisku za zapošljavanje, on reče 'da su zasluge uglavnom socijalne prirode, odnosno da neki za posao čekaju i po deset godina'.

Ovakvo objašnjenje je za rubriku 'Vjerovali ili ne', jer biti nezaposlen 10 godina u ovoj zemlji je najlakše što čovjek može 'zaslužiti'. U normalnoj državi ta zasluga pripada upravo funkcionerima, načelnicima, ministrima,  premijerima i njihovim sljedbenicima - ukratko onima koji su na vlasti.

Rekoše mi da je dotični visoko pozicionirani član SNSD-a. Iz ovog proizilazi da nisu važne ustavne odredbe o ravnopravnosti građana, Međunarodne konvencije, zakoni koji regulišu ovu oblast, već da je važno samo ono što misle, govore i rade funkcioneri vladajućih stranaka.

Šta sada poslije svega ostaje običnom čovjeku. Možda je najbolje da se svi učlanimo u jednu stranku i time bi problem bio riješen.

Ali rješavanjem jednog problema, stvara se drugi, jer bi tada postojala samo jedna stranka i zavladalo bi jednoumlje.

Da li bi to bilo bolje ne znam, ali znam da je ovo što se radi bezumlje.

(BLIN)