Piše: Segor HADŽAGIĆ

Historija fudbalskog komentara u BiH je uvijek izrađala i još uvijek «iz-rađa» neke od najgrotesknijih fenomena neukusa u svijetu naših medija danas. Silogizam slijedi: Mundijal, Liga prvaka ili engleski Premiership sasvim sigurno su na vrhu gledanosti FTV-a i(li) BHT-a. 

Tročlano komentatorstvo spomenutih krovnih tv kuća , lako je to dokazati, daleko prednjači u nepismenosti, neobrazovanosti i nedarovitosti u svim segmentima novinarstva unutar elektronskih medija. Zaključak: Svi li barem velika većina onih koji plaćaju tv taksu iz srijede u srijedu, iz subote u subote, a od petka, kada je počeo 19. mundijal u Južnoafričkoj Republici, i iz dana u dan slušaju gomile gluposti, nakaradnih rečenica, somnabulnog mrmljanja i  samouvjerene neinformiranosti.Ispada, po zakonu ovdašnjih televizija, da nismo samo ljubitelji fudbala, već i ljubitelji nepismenosti.

Nije to više smješno. To je orgijastičko silovanje jezika! I bosanskog i hrvatskog i srpskog i našeg! Ali baš taj ton ozbiljnosti što ponekad «iščili» iz nas koji to trpimo, eto...to je smiješno...

Sasvim lično govoreći, jesam pasionirani fudbalski fan i pokušavam da se profesionalno bavim kultivisanjem jezika u svim medijima. Tako bih opisao profesiju koju sam studirao kojom, ponavljam, pokušavam se bavim. Nisam tzv. alternativac i opozicionar koji će svaku budalaštinu u našem dunjaluku iskoristiti da dubokumno naklapa kako nam je društvo u kurcu (problemu) i kako su promjene nužne i kako vrijeme  da se šansa da mladima. Ne daj bože!

Upravo suprotno, mislim da mladima, a u tu grupu po nekoj starosnoj dobi pripadam i sam, ne treba dati nikakvu šansu. Jer najnovija farsa ili bolje rečeno skeč sa «šatdauniranjem» novinara FTV Marjana Mijajlovića iz programa RTRS-a u drugom poluvremenu prve utakmice mundijala i brze zamjene drugim komentatorom samo je nova u nizu svinjarija koja neće ostaviti nikakva traga na ljubiteljima fudbala! Doduše, RTRS i nije uveo u igru kakvog mladog komentatarskog terminatora, nego se tu ugurala islužena novinarska konjina Dragiša Ćosović. 

Kao ono – jebaji ga! Popiće se piva, izgovoriti po stoti put koji je ovaj komentator kreten i...sve  će ostati u domenu dijagnostike, tj. šuplje...

Ali je svugdje tako. Kao naprimjer ja kad odem u jedno pozorište, profesionalno dijagnosticaram rak i pobjegnem. Odem u drugo,profesionalno dijagnosticiram letargiju i pobjegnem. U trećem, shizofrenija...U četvrtom se pak zaustavim  u klubu da popijem pivu. Ne bih ja više ništa dijagnosticirao. Kad porastem i ja hoću da budem bolestan, pa da drugi kažu: I on je naš, vidi ga jes' prop'o. Pa, onda nemam više snage ni da pobjegnem!

Ne znam otkud tolika potreba da se dijagnosticira bolest. To je suštinski jeftina strategija copy pastea. Nema razlike da li pričamo o devijacijama unutar politike, kulture, sporta i medija. Ništa ne valja!  Uvijek je zaključak: potrebna je promjena ili za one malo arogantnije čak i  revolucija! Ne pišem ja o ovome zbog toga.
Ponekad postoje mali i beznačajni trenuci kada ovdje blijesne neki tračak nade. Tada ne želim biti kritizer. Zato neću da komentarišem stupidne razloge tamo nekog urednika sa RTRS-a, neću da pričam o nacionalnom ključu, bruci neprofesionalizma i gomilanju frustracija....  Upoganiću jezik, jer hoću da pričam o ljubavi prema fudbalu ili tačnije fudbalskom komenataru...

Marjan je genijalac u odnosu na Ahmetoviće, Šuke, Kristiće, Spahe...Informisan je,  pročitao je više od deset knjiga, pogledao  i neke filmove. ...I što je najvažnije, ne trudi se da mi zgadi fudbal!

Tačno je, o njegovom stilu da se raspravljati. Dramaturgija Marjanovog komentara počiva  na akumalaciji nepotrebnih informacija i podataka. Neće baš Martin Tyler i Andy Gray sa Sky Sportsa svaki put kada igrač primi loptu reći šta je poklonio svojoj vjerenici za rođendan ili kako su ga klinci iz četvrti zvali kada je bio mali...Razgodi to malo Marjane.

Također,  u fonetskom smislu, često akcentiranje zadnja dva sloga u rečenici zamara gledatelja i uništava dramsku napetost što i jeste zadatak sportskog komentara: dodatno doliti ulje na vatru ili ako je utakmica smor, pokušati je makar auditivno oživjeti.

Shvatam da je njegov pristup komentarisanju «južnjački» u šta ubrajam Talijane, Grke, Turke i Arape, ali ponekad bi i neka engleska dramska pauza dobro došla...Sve u svemu, poređenje transkripta  komentara Kemala Ahmetovića i Marjana Mijajlovića za 90 minuta utakmice, bilo bi slično poređenju između Nihada Fetića Hakale  i Elvis Presleya.  Radujem se što makar neko ovdje ne lupeta fraze tipa «disciplinovani Nijemci», «Brazilci imaju sjajne tehničare» ili «Uvijek nezgodni Talijani».

Makar to!
Više, čini mi se, nije ni pristojno očekivati.

VEZANI TEKST:

NEPODOBNI VODITELJ: RTRS ne želi Marjana Mijajlovića