-Uhapšen sam na osnovu kleveta i laži. Postoji tim ljudi koji želi da se sakrije istina o zločinima, koju sam ja počeo iznositi na jednoj web stranici i mislim da sam zbog toga i uhapšen” - rekao je Zulfikar Ališpago Zuka na jučerašnjem ročištu.

Ekipa Depo-a pronašla je i istražila spornu web stranicu i predstavljamo vam dio dokumentacije na koju se poziva Zulfikar Ališpago. U navedenim dokumentima Zuka komandnu odgovornost za zločine u Grabovici stavlja na teret Sefera Halilovića, odnosno Rasima Delića.

Podsjećanja radi, Haški Tribunal je već ranije oslobodio komandne odgovornosti Sefera Halilovića u slučaju Grabovica; da li će ovi dokumenti koji su objavljeni na Ališpaginoj stranici (istina-online.com) utjecati na nove interpretacije i procese u ovim ratnim zločinima ostaje da se vidi. Zukin tekst s pomenute stranice prenosimo u cjelini:

9 dokaza da je u Jablanici postojalo istureno komandno mjesto (IKM) štaba Vrhovne komande Armije BiH

Istureno komandno mjesto, “IKM” se uspostavlja isključivo radi komandovanja sa istog. Sefer Halilović je u Hagu, prebacujući komandnu odgovornost sa sebe na mene, lagao da nije postojalo “IKM” sa kojeg je on komandovao. Lagao je, iako o tome postoje jasni, nepobitni i neosporivi dokazi, koje iznosim, kako slijedi.

Dolaskom Rasima Delića na dužnost komandanta ŠVK, pozicija Sefera Halilovića u sistemu komandovanja se bitno promijenila, zbog čega je postao nezadovoljan, ogorčen. Nije trpio kontrolu svoga nadređenog komandanta Delića. Podrivao je i narušavao odnose u sistemu komandovanja. Neke komandante jedinica je pridobijao i direktno im komandovao, zaobilazeći njihove nadređene komandanate 1., 3., 4. i 6. korpusa. Komandante jedinica i druge pripadnike Armije, kao i civile sa kojima je kontaktirao, huškao je protiv državnog vrha, ne obazirući se na posljedice po Armiju, državu BiH, njene građane i branitelje.

Koristeći se ovlastima dobivenim po naređenju Rasima Delića za “inspekcijski tim” od 30.08.1993. godine i uspostavom IKM u Jablanici, efektivno je komandovao jedinicama na bojištu u dolini Neretve, ali je, pri tome, paralizirao utjecaje nadležnih komandanata 3., 4., i 6. korpusa.

Niko od nas komandanata nije znao da su nekoliko članova ŠVK, na čelu sa Seferom Halilovićem, tretirani od bilo koga kao “inspekcijski tim”, ali smo svi znali da su oni za bojište doline Neretve u Jablanici uspostavili “Istureno komandno mjesto”, sa kojega Sefer Halilović komanduje jedinicama, što se jasno vidi iz dokumentacije koju ovom prilikom predočavam javnosti.

U vezi sa komandovanjem Sefera Halilovića, nijedan dokument nije označen pod nazivom “inspekcijski tim”, ali su skoro svi dokumenti koji su dostavljani Seferu Haliloviću i koje je on slao označeni nazivom “IKM”. Sefer Halilović je potpisivao tako označena dokumenta koja su imala karakter komandovanja jedinicama.

Tvrdim da niko od nas koji smo bili potčinjeni IKM-u na čelu sa Seferom Halilovićem nije znao ništa o “inspekcijskom timu”. Za sve nas u Jablanici je, bez ikakve sumnje, postojao IKM od kojeg smo dobijali naređenja, tj. od Sefera Halilovića.

Optuženi Sefer Halilović, i osumnjičeni Vehbija Karić i Namik Džanković lagali su Haškom tribunalu da se to mjesto samo u žargonu zvalo IKM, da to ustvari nije bio IKM, a što je pretresno vijeće Haškog tribunala prihvatilo kao relevantan dokaz, kako se vidi iz presude.
U tekstu koji slijedi, jasno ću iznijeti dokaze da je Rasim Delić odobrio uspostavu i djelovanje IKM-a.

Jasan dokaz postojanja IKM-a br. 1

Logično je da je Rasim Delić ovim ovlaštenjem za komandanta ovlastio Sefera Halilovića samo za okvir operacije, pri čemu će se koristiti potencijalom 1., 3., 4. i 6. korpusa, pod obavezom da te potencijale koristi preko komandanata korpusa, što on nije činio nego ih je preskakao. Naređenjem komandanta Delića za „inspekcijski tim“ od 30.08.1993. godine Seferu Haliloviću je dodijeljena uloga „rukovođenja“, „upotrebe“ jedinica, „rješavanja kadrovske problematike“ i „rješavanja problema svojim naredbama“.

Dodijeljene četiri ovlasti Rasima Delića, u prijevodu znače komandovanje. Koristeći se tom ulogom, Sefer Halilović uspostavio je IKM, bez kojeg nije mogao komandovati operacijom, u Jablanici. Rasim Delić je na savjetovanju u Zenici usmeno ili pismeno, morao odobriti uspostavu IKM-a u Jablanici, upravo zato što je znao da Sefer Halilović dobivene ovlasti ne može koristiti sa ulice, što ne bi imalo ni logike. IKM je bio element borbenog poretka naših snaga u dolini Neretve, a njegova namjena bila je da Sefer Halilović sa njega realizira dobivenu ulogu komandovanja, prema navedenim citiranim ovlastima.

Po doktrinarnim, borbenim pravilima, uspostava IKM-a je redovna praksa u pripremi i izvođenju borbenih djejstava, s ciljem da se komandant sa dijelom organa komande fizički približi zoni borbenih djejstava, olakša neposredni uvid u stanje na dijelu ratišta (bojišta) i isključi probleme koji se na većoj udaljenosti javljaju u održavanju veza komandovanja. Obično, na IKM-u bude komandant ili komandant na njega često dolazi. U ovom slučaju, Sefer Halilović je, predstavljajući se i smatrajući se komandantom, svojim naređenjima djelovao sa IKM-a u Jablanici. Svjedočenjem Šefke Hodžića poznato je da je Sefer Halilović sprečavao Rasima Delića da se približava IKM-u. Davajući mu ovlasti komandovanja, za Rasima Delića nije bilo dileme da Sefer Halilović na čelu IKM-a komanduje jedinicama u dolini Neretve. Kao dokazi, u tom pogledu, su dokumenta koja je potpisivao Delić, a u kojima se potencira postojanje IKM-a u Jablanici.

Kada su starješine Armije R BiH, koji su bili članovi IKM-a, svjedočili pred Haškim tribunalom, priznali su da je postojao IKM u Jablanici. Argumenti o tome da je Sefer Halilović efektivno komandovao i kontrolirao jedinice u spomenutim operacijama, toliko su snažni, da ih članovi IKM-a nisu mogli negirati.

Tako naprimjer, upitan o tome da kaže ko je stvarno komandovao u operaciji „Neretva 93“, član IKM-a u Jablanici, Vehbija Karić je pred Haškim tribunalom posvjedočio:“...Sefer je izabran i spomenut u odluci i radnoj mapi kao komandant operacije, kao najviši član tima u tom momentu. Rasim je to prihvatio i smatrao to sasvim normalnim. On je potpisao dokumenat za tu svrhu. Koliko se sjećam, nije bilo drugih naređenja, nikakvih dodatnih naređenja u kojima je pojedinac određen za komandanta operacije 'Neretva 93'. Shvatili smo to kao odobrenje da to treba biti najviši član tima. I dokumenti koji su sastavljeni su sastavljeni u tom smislu. I takvi dokumenti su ovjereni i potpisani od Rasima Delića, komandanta Glavnog štaba, 4. septembra, 1993. ...Mi smo shvatili to kao odobrenje da koordinaciju i usmjeravanje aktivnosti Operacije treba voditi jedna osoba. To je bio komandant Štaba, Sefer Halilović ... situacija je bila takva da on nije bio u poziciji da ostane pasivan. Morao je izdavati određena naređenja, ali to je moralo ostati u granicama naređenja izdatog od komandanta Vrhovnog štaba, Rasima Delića. Mislim na naređenje od 30. augusta 1993.“1

Pisani borbeni izvještaji su vrlo važni u sistemu komandovanja, ali se potpunije i pravovremenije izvještavanje postiže na sastancima ili brifinzima. Komandujući jedinicama u toku priprema i izvođenja operacija „Neretva 93“ i „Jug 93“, Sefer Halilović je održavao sastanke („brifinge“) odlazeći na komandna mjesta brigada ili pozivanjem komandanata brigada na sastanke na IKM u Jablanici. To su aktivnosti koje obavlja samo onaj koji komanduje. Pred Haškim tribunalom, Vehbija Karić je o tome rekao: „...Postojali su kratki brifinzi, i davali su brifinge Seferu Haliloviću kada bi obilazio komandna mjesta tokom njegovih aktivnosti, kao u Buturović Polju 45. brigada...“ Riječ brifing znači izvještaj ili referat podređenih nadređenom.

Jasan dokaz postojanja IKM-a br. 2

Naređenje Delića od 01.09.1993. godine, adresirano na IKM za reorganizaciju jedinica je dokaz o postojanju IKM-a u Jablanici. To je dokaz da je Delić odobrio aktivnosti Sefera Halilovića na uspostavi IKM-a u Jablanici. Prema tački 7. tog Naređenja proizilazi da se komandant ŠVK, Rasim Delić, bez sumnje postojanja IKM-a, koristio nazivom IKM-a, te da je na čelu sa Seferom Halilovićem uspostavljeno i da djeluje IKM: „7. Starješine sa IKM ŠVK pružit će stručnu pomoć komandama....“ Faktički, Delić ovim Naređenjem dopunjava Naređenje od 30.08.1993. godine, zahtijevajući od članova ŠVK, koji su bili na IKM-u u Jablanici, da se, pored već dobivenih zadataka u pogledu komandovanja jedinicama u operaciji za oslobađanje Mostara i Prozora, uključe u zadatke tada aktuelne reorganizacije jedinica. Dok je u svom Naređenju spominjao „IKM“, znači da je Delić do tada bio već odobrio Seferu Haliloviću uspostavljanje IKM-a.

Da bi dobio ovlasti za uspostavljanje IKM-a u Jablanici i komandovanja jedinicama angažiranim u operaciji za oslobađanje Mostara i Prozora, Sefer Halilović je iskoristio sastanak u Zenici 20. i 21.08.1993. godine. Na tom sastanku 08.06.1993. godine, Sefer Halilović je pokušao izvrsiti puč, nagovarajući sebi lojalne oficire ŠVK da odbace Odluku Predsjedništva R BiH o kadrovskim promjenama u vezi sa dolaskom Rasima Delića na dužnost komandanta ŠVK.

Nesankcionisanje pokušaja puča, Sefer Halilović vjerovatno je shvatio da mu radi lojalnih Ćele, komandanta 9.mbrg, i Cace, komandanta 9. bbrg, Predsjedništvo ne smije ništa pa je nastavio sa svojim pučističkim namjerama. Naime uz podršku lojalnih oficira ŠVK, Sefer Halilović je na sastanku u Zenici, prisilio komandanta ŠVK Rasima Delića da prekorači ovlasti, ovlašćujući Sefera Halilovića da komanduje operacijom, čime ga je obavezao da uspostavi i njime komanduje IKM ŠVK.

On je zloupotrebljavao te oficire i onda kada je pokušao odbaciti spomenutu Odluku Predsjedništva R BiH i onda kada je, koristeći sastanak u Zenici, uz njihovu pomoć dobio podršku za dobivanje ovlasti komandovanja, koje obavezuju uspostavu IKM-a. Dobivene ovlasti i podršku Sefer Halilović je koristio u očitim težnjama da se „otme“ kontroli novopostavljenog komandanta.

Jasan dokaz postojanja IKM-a br. 3

Komandant 4. korpusa Arif Pašalić je 02.09.1993. godine, „IKM-u ŠVK“ u Jablanici dostavio „izvještaj“, kojim je, pored ostalog, tražio „informacije o jedinicama koje će stići u zonu odgovornosti 4. korpusa tako da se može organizovati smještaj, snabdijevanje hranom i druga pozadinska podrška.“2 Prema tome, u prvim danima okupljanja u Jablanici visokorangiranih starješina iz ŠVK, u komandama i jedinicama 4. i 6. korpusa se znalo da je u Jablanici uspostavljeno IKM ŠVK, koje je afirmirano kao element borbenog poretka sa velikim ovlastima za komandovanje u zoni 4. i 6. korpusa, na čelu sa Seferom Halilovićem za kojeg se znalo da, po svim parametrima, ima ovlasti komandovanja, svim jedinicama koje je planirao angažirati u operacijama za oslobađanje Mostara i Prozora. Da to nije bilo upravo tako, onda komandant Pašalić ne bi slao Izvještaj, adresirajući ga na „IKM ŠVK“ u Jablanici.

Jasan dokaz postojanja IKM-a br. 4

Taj dokument potvrđuje da je Sefer Halilović pred Haškim tribunalom lagao, govoreći da on nije komandovao jedinicama u pripremi i izvođenju operacija „Neretva 93“ i „Jug 93“.

Upravo usljed takvih Seferovih laži pred Haškim tribunalom, taj dokument zaslužuje posebnu analizu.

Svojim naređenjem da „Handžar divizija“ i Odred „Silver Fox“, odmah sutradan (03.09.1993. do 20:00 h), sa „kompletnom opremom i naoružanjem“, „ulaze u sastav“ Odreda „Zulfikar“, Sefer Halilović je donio krupnu organizacijsku odluku koja se tiče strukture Armije R BiH. Da je radio kako je trebalo, Sefer Halilović bi, uz konsultacije sa komandantom 6. korpusa, Salkom Gušićem, obrazložio i predložio da tu odluku donese komandant Rasim Delić, koji je mogao to učiniti ako se novo grupisanje jedinica tretiralo kao privremeno pretpotčinjavanje prema planu izvođenja operacije „Neretva 93“ i „Jug 93“, a da se, nakon Operacije, navedene jedinice vrate iz sastava Odreda „Zulfikar“ odakle su došle.

Međutim, ako se željelo da jedinice „Handžar divizija“ i „Silver Fox“ postanu stalni sastav Odreda „Zulfikar“, onda je takvu promjenu organizacijske strukture jedinica Armije R BiH mogao donijeti samo vrhovni komandant Alija Izetbegović.

U vezi s tim, ističem da su naređenja Sefera Halilovića u nekim bitnim dijelovima bila paušalna, bez nužne preciznosti. U ovom slučaju, ignoriranje Rasima Delića i njegove uloge komandanta ŠVK od strane Sefera Halilovića je još jače izraženo klauzulom koja je napisana da se Naređenje dostavlja „na znanje“ u ŠVK, što znači „na znanje“ komandantu Rasimu Deliću. Tom klauzulom Sefer Halilović se eksponira kao da je on još uvijek prvi čovjek u Armiji i da nema obaveza prema komandantu ŠVK Rasimu Deliću.

Pored ignoriranja komandanta Delića, on je ignorirao i komandanta 6. koprusa Salku Gušića. Da je uvažavao Komandu i komandanta 6. korpusa, onda Sefer Halilović to Naređenje ne bi direktno slao komandama jedinica „Silver Fox“, „Handžar divizije“ i Odreda „Zulfikar“.

Kad je tom Naredbom već uzurpirao ono što je bila nadležnost komandanta ŠVK Rasima Delića, krivnja Sefera Halilovića bi bila za nijansu blaža da je Naredbu dostavio samo Komandi 6. korpusa, a ne, da direktno komunicira sa navedenim odredima, što je često činio kako bi pridobio lojalnost tih jedinica, privilegujući ih svojim ličnim komandovanjem. Sefer Halilović je Komandu i komandanta 6. korpusa trebao staviti u poziciju da oni, u provedbi njegove Naredbe dalje komuniciraju sa odredima, a ne da on sa IKM ŠVK direktno komunicira sa odredima. Uspostavom direktnih veza sa komandantima brigada i odreda, Sefer Halilović je paralizirao ulogu Komande i komandanta 6. korpusa.

Pred operaciju, 02.09.1993. godine Sefer Halilović je sazvao i održao sastanak u prostorijama IKM-a, odnosno u upravnoj zgradi „Hidroelektrane“ u Jablanici. Tom prilikom on je za predstojeću operaciju „Neretva 93“ postavljao zadatke, odnosno naređivao prisutnim starješinama IKM-a, komandantima i predstavnicima civilnih vlasti. Preuzeo je obavezu da će on, na čelu IKM-a, pored zadataka planiranja i komandovanja u pripremama operacije, osigurati dolazak i smještaj jedinica 1. korpusa iz Sarajeva, te da će pribaviti potrebno naoružanje i municiju.

Jasan dokaz postojanja IKM-a br. 5

Direktiva za operaciju „Neretva 93.“ i Direktiva za operaciju „Jug 93.“: Sadržajem tačke „4.“ - „4. ODLUČIO SAM:“, svojih direktiva, Sefer Halilović je odredio lokaciju IKM-a u Jablanici. Uspostava IKM u Jablanici je značila da sve jedinice dostavljaju izvještaje upravo Seferu Haliloviću i da sve jedinice od Sefera Halilovića dobivaju stavove, naređenje, zapovijedi.

Direktivom za operaciju „Neretva 93.“, Sefer Halilović je neposredno postavio zadatke slijedećim jedinicama: 45. brdskoj brigadi; 317. brdskoj brigadi ojačanoj sa Samostalnim bataljonom „Prozor“, bataljonom „Sutjeska“ i 1/45. brdske brigade; 45. brdskoj brigadi (-1), odnosno bez jednog bataljona; 44. brdskoj brigadi; Specijalnom odredu „Zulfikar“ ojačanim sa Drežničkim bataljonom i „dijelovima 1. korpusa (2. Samostalnim bataljonom, 1-1/9 mtbr i 1-2/10 bbr)“.

Jasan dokaz postojanja IKM-a br. 6

Direktivom za operaciju „Jug 93.“, Sefer Halilović je neposredno postavio zadatke slijedećim jedinicama: Operativnoj grupi (OG) „Zapad“; Samostalnom bataljonu „Prozor“; 45. brdskoj brigadi; 1/47 brdske brigade, odnosno 1. bataljonu 47. brdske brigade; Specijalnom odredu „Zulfikar“ ojačanom sa „1. i 2/1 korpusa“.

Znači, prema sadržaju obje direktive, komandanti naprijed navedenih jedinica su bili u direktnoj vezi komandovanja od strane Sefera Halilovića. Činjenica da je u tačkama „5.“ svojih direktiva neposredno postavio zadatke navedenim jedinicama, argumentira da je Sefer Halilović na taj način ostvarivao ulogu komandovanja tim jedinicama preko njihovih komandanata.

Da su navedenim jedinicama komandovali komandanti korpusa u čijem su organskom sastavu bile, onda niko drugi osim komandanata korpusa, pa ni Sefer Halilović ne bi tačkama „5.“ svojih direktiva i zapovijedi njima postavljao zadatke. Borbene zadatke u okviru tačke „5.“ svojih zapovijedi za borbu ili svojim direktivama za borbu, postavljaju ličnosti koje komanduju.

U konkretnoj situaciji naprijed navedenim jedinicama je komandovao Sefer Halilović. To, samo po sebi, u krajnjem i nije problem. Problem je u činjenici što je Sefer Halilović pred Haškim tribunalom lagao da nije komandovao. Ta laž je izraz njegovog kukavičluka.

Iako nije bilo posebne naredbe za „pretpotčinjavanje“ korpusnih jedinica da im se direktno komanduje sa IKM ŠVK od strane Sefera Halilovića, sadržaji obje direktive (tačke „2.“, „3.“, „4.“ i „5“) jasno su nalagale „pretpotčinjavanje“ korpusnih jedinica da im se neposredno, mimo komandi korpusa komanduje sa nivoa ŠVK od strane Sefera Halilovića.

U zaključcima Pretresnog vijeća Haškog tribunala, pored ostalog navedeno je „da su u borbenim zapovijestima Zulfikara Ališpage i Komande 6. korpusa iz Dobrog Polja od 11. septembra navedeni pravci napada Armije RBiH, ali da u dokazima nema ranijeg naređenja Sefera Halilovića za početak borbenih dejstava na tom pravcu.“3. Taj zaključak Pretresnog vijeća upućuje na značaj direktiva koje su pripremili članovi IKM na čelu sa Seferom Halilovićem, posebno na značaj tačke „5.“ u obje direktive, jer je u njima sadržano, upravo ono što Pretresno vijeće ističe da nedostaje.

Prema tome, naprijed citirane direktive su sakrivene od istražnih organa Haškog tribunala. Prikrivanje je realizirano pod utjecajem Sefera Halilovića, koji je djelovao s ciljem da po svaku cijenu prikrije svoju odgovornost zato što zločini nad Hrvatima u Grabovici i Uzdolu nisu prevenirani i sankcionirani, odnosno da tu svoju odgovornost kukavički prebaci na nas - „svoje saborce“.

„Tačkom 7.“ obje direktive pod naslovom: „7. KOMANDOVANJE I VEZA“, Sefer Halilović je regulirao pitanja rasporeda „IKM ŠVK OS u Jablanici“, zatim pitanja organiziranja sistema veze žičnim, radio i kurirskim putem i pitanja izvještavanja: „Izvještaje mi dostavljati: o gotovosti za napad, o izvršenju bližeg i slijedećeg zadatka, kao i svakog dana do 20:00 sati sa stanjem u 18:00 sati (boldirao Z.A.).“

Prema tome, Sefer Halilović naređuje da se izvještaji iz jedinica dostavljaju njemu na IKM. Znači, svojim direktivama, Sefer Halilović nije regulirao da se izvještaji dostavljaju komandantu 6. korpusa Salki Gušiću ili komandantu ŠVK Rasimu Deliću, ali je pred Haškim tribunalom bio uporan u lažima da su izvještaji o pripremama i izvođenju operacije „Neretva 93“ i „Jug 93“ išli prema Salki Gušiću.

Očitim lažima, Sefer Halilović je kukavički podmetao svoju odgovornost „svojim saborcima“.

Ako se usporede izjave Sefera Halilovića o pitanjima izvještavanja izrečene pred Haškim tribunalom sa sadržajem naprijed citiranog dijela iz tačaka „7.“ obje direktive, onda se dolazi do argumentiranog zaključka - Sefer Halilović je velika, bestidna, prljava kukavica. Da je Sefer Halilović pred Haškim tribunalom rekao istinu: „Da, ja sam komandovao. Da, mene su izvještavali...“, onda bih, umjesto što mu s nelagodom kažem da je kukavica, radosno rekao da je čestit, dostojanstven, moralan i karakteran čovjek.

Jasan dokaz postojanja IKM-a br. 7

Naređenje Vahida Karavelića Adnanu Solakoviću str. pov. br. 05/7-402 od 06.09.1993. godine: Karavelić je naredio da Solaković „pripremi i u toku dana 06.09.1993. godine jednu četu jačine 100-120 boraca uputi u rejon Jablanice“, te da će četa „u sadejstvu sa jedinicama 4. i 6. korpusa na tom prostoru izvoditi ofanzivna borbena dejstva u cilju oslobađanja komunikacije Jablanica – Mostar“, uz napomenu da borbenim djejstvima na tom prostoru „rukovodi grupa ŠVK“ na čelu sa načelnikom ŠVK Seferom Halilovićem, što u ovom slučaju znači komanduje, jer je Sefer Halilovic dobio ovlasti da donosi svoje naredbe i odluke o borbenoj upotrebi jedinica.

Precizirao je da „četa...ostaje na izvršenju navedenog zadatka najduže do 7 dana od dana javljanja na IKM ŠVK u Jablanici.“
Po Naređenju Delića od 30.08.1993. godine, Sefer Halilović je mogao direktno naređivati jedinicama u zoni 4. i 6. korpusa, ali to nije mogao činiti jedinicama u zoni ostalih korpusa Armije R BiH, pa ni jedinicama u zoni 1. korpusa.
Sadržaj naprijed predstavljenog Naređenja je trebao potpisati Delić. Karavelić je trebao izvršiti to Naređenje tek ako ga potpiše Delić. Međutim, Karavelić je bio blizak i lojalan Seferu Haliloviću i njegovim tajnim planovima, pa je izvršavao njegova naređenja koja su bila nenadležna (nelegalna). Karavelić je znao da je u Jablanici uspostavljeno IKM, jer se Sefer Halilović u kontaktima sa Vahidom Karavelićem identificirao da sa IKM u Jablanici komanduje operacijom za oslobađanje Mostara i Prozora.
Pretresno vijeće Haškog tribunala je dobro uočilo da komandant 1. korpusa Vahid Karavelić u svojim pisanim naređenjima, za mjesto u Jablanici sa kojega Sefer Halilović komanduje jedinicama u operacijama za oslobađanje Mostara i Prozora u Jablanici, upotrebljava izraz „IKM ŠVK u Jablanici“.4 I pored mnoštva takvih detalja koji jasno i nedvosmisleno potvrđuju da je u Jablanici, septembra 1993. godine djelovalo IKM na čelu sa Seferom Halilovićem, Pretresno vijeće Haškog tribunala je, pod utjecajem laži u korist oslobađajuće presude Seferu Haliloviću zaključilo da Tužilaštvo nije dokazalo da je u Jablanici djelovalo IKM.

Jasan dokaz postojanja IKM-a br. 8

Logički, postavlja se pitanje: kako je Sefer Halilović, pod svoju komandu, preuzeo jedinice u zoni 6. korpusa iz nadležnosti komandanta tog korpusa Salke Gušića?

Odgovor je da je to učinio komandujući sa IKM u Jablanici.

To je učinio u formi takozvanog „pretpotčinjavanja“ jedinica. Komandant 6. korpusa, Salko Gušić, koji je pred Haškim tribunalom u vezi s tim, rekao: „...Sefer Halilović je sebi pretpotčinio jedinice iz mog 6. korpusa... Naređenje o tome ne mogu pokazati. Jedno naređenje sam vidio u razgovoru sa Tužiocem. Tada sam ga vidio prvi put. Nikad ga prije toga nisam vidio, osim ovo što mi je Tužilac pokazao...“5

U stvari, Salko Gušić je u vezi s tim naveo primjer da je Sefer Halilović svoja naređenja jedinicima njegovog 6. korpusa i drugih korpusa slao direktno, zaobilazeći komandante korpusa. Znači, Sefer Halilović je u operaciji za oslobađenje Mostara i Prozora, sa IKM-a u Jablanici „direktno brigadama naređivao, bez, čak, da se korpusu da bar 'na znanje'...N aređenje kojim se određuje komandant pravca rahmetli Envera Zejnilagića se upućuje 317. brigadi, 45. brigadi i Samostalnoj brigadi Prozor...“6

Jasan dokaz postojanja IKM-a br. 9

Naređenjem str. pov. br. 837-06 od 07.09.1993., o grupisanju jedinica u okviru OG „Sjever-2“ komandant Arif Pašalić objedinjava komandovanje jedinicama svoga 4. korpusa koje su se nalazile u sjevernom dijelu njegove zone odgovornosti prema Jablanici:„Zulfikar“, „Muderis“, „Akrepi“ i „Silver Foks“.

U uvodnom dijelu, komandant Pašalić ističe da to Naređenje donosi „na osnovu naređenja – akta“ ŠVK str. pov. broj 14/75-100 od 01.09.1993. godine „o stavljanju pod komandu 4. korpusa“ jedinica: „Zulfikar“, „Muderiz“, „Akrepi“ i „Silver Foks“.

Usljed rasporeda neprijateljskih snaga, Komanda 4. korpusa iz Mostara je otežano komunicirala sa svojim jedinicama u sjevernom dijelu zone odgovornosti prema Jablanici. Zato je komandant Pašalić u Naređenju istakao da će OG „SJEVER -2“ „dobijati zadatke od IKM ŠVK u Jablanici“, tj. od Sefera Halilovića. Taj dio Naredbe snažno naglašava da je IKM u Jablanici bio element borbenoga poretka sa kojeg je Sefer Halilović komandovao jedinicama. Da to nije bio IKM i da Sefer Halilović nije komandovao, onda komandant 4. korpusa ne bi ni pomišljao da OG „SJEVER-2“ iz svoga formacijskog sastava stavi pod komandu Sefera Halilovića.

Vidno je da je Arif Pašalić siguran u to da je Sefer Halilović na čelu IKM-a u Jablanici i da on u toj ulozi ima puni kapacitet komandne uloge, pa je svoju komandnu nadležnost prema OG „SJEVER -2“ prenio na Sefera Halilovića. Bitna je činjenica da je Sefer tu obavezu od Arifa i preuzeo, jer ničim nije pokazao Arifu Pašaliću da on to neće učiniti jer za to nema nadležnost.

Sefer Halilović nije nikada nikoga upozorio zato što su dokumenta koja mu se šalju adresirana na „IKM“ i na njega – „Sefera Halilovića“ lično, da te dokumente ne adresiraju sa IKM, jer to nije IKM. Da nije smatrao da komanduje sa IKM, Sefer Halilović se ne bi potpisivao na dokumentima u čijem zaglavlju je navedeno da nastaju na IKM, odnosno u čijem sadržaju se naglašava komandni identitet tog IKM-a. Da nije stvarno komandovao IKM-om, on bi upozorio članove IKM-a da mu ne pripremaju dokumenta za potpis sa zaglavljem „IKM“ ili sa sadržajem u kojem se naglašava komandni identitet, i njegov lično, te IKM-a u cjelini. Kroz mnoge komunikacije dokumenata preko IKM-a, vidna su izvršenja zadataka po dokumentima sa oznakom IKM, od strane IKM-a, nadređenih i podređenih, što potvrđuje funkcioniranje IKM-a u punoj snazi komandovanja.
(DEPO/BLIN)

ČITAJTE DEPO!