Uz to, “društveno je prihvatljivo” da stariji par ostane zajedno u braku iako se više ne vole i ne poštuju, da se istrpe u godinama mirovine i zajedno dočekaju smrt

Na pitanje zašto su se Goreovi rastali i zašto nitko nije primijetio da njihov brak više ne valja, stručnjaci za intimne veze  vade iz ladica znanstvene radove kojima su već objasnili ove i slične “pojave”. Pa podsjetimo se na neke od njih.

Prvo, mit o superpametnim bračnim savjetnicima i psiholozima koji će čim im neki par dođe na razgovor odgonetnuti u čemu je njihov problem i kako ga lako riješiti do kraja je bio srušio američki znanstvenik duge raščupane kose i širokog lucidnog osmijeha Robert W. Levenson sa Sveučilišta California u Berkelyeju koji se već godinama bavi proučavanjem “starenja emocija”. Teško da će netko izvana, pa bili to i bliski članovi obitelji ili prijatelji, odgonetnuti koliko valja ili ne valja nečiji brak, ustvrdio je nakon istraživanja. Odabrao je sretne i nesretne bračne parove, snimio njihove razgovore kamerom, a onda je 200-tinjak stručnjaka (bračni savjetnici, istraživači veza i svećenici) gledajući snimke moralo pogoditi kome sviraju violine, a kome gajde. U procjeni su griješili čak 50 posto.

Pa tko onda može procijeniti je li veza koju dijelimo s partnerom valjana ili nije (osim nas samih)? Možda tek - skener.

U ovom je stoljeću skeniranje mozga (MRi) u svrhu utvrđivanja koji se dio mozga aktivira u kojoj situaciji i pod utjecajem koje emocije, interakcije ili događaja strašno popularna “igračka” američkih i europskih znanstvenika. Tako se tim psihologa, također s kalifornijskog sveučilišta, na čelu s Biancom Acevedo odlučio na ispitivanje kako izgleda dugotrajna ljubav na skeneru. Odabrali su 17 zadovoljnih muškaraca te žena koji su u braku 21 i više godina, a koje su prikopčali na MRI te im pokazivali fotografiju njihovih partnera, ali i dvije fotografije prijatelja ne bi li mogli usporediti pojedinačne rezultate.

Vidjevši sliku voljenih, svima redom se upalio dio mozga koji se inače povezuje s emocijama poput motivacije i nagrade, a koji se aktivira i kod osoba koje su se tek zaljubile. No, razlika je to što oni koji su dugo zajedno razvijaju posebnu vrstu bliskosti, a to se ponovno vidi po njihovu mozgu. Interpretatori ove i sličnih studija zaključuju kako su ti parovi s godinama naprosto uspjeli ostati povezani, bilo tako što su nešto zajedno radili ili naprosto zato što ni u kojem trenutku nisu dopustili da se njihova intimna veza pretvori u “ono oko čega se više ne moramo truditi”. A upravo su u tu zamku upali Goreovi, prestali su jedno drugom biti aktivni u životu, tj. zarobila ih je rutina.

Istraživači sa Sveučilišta Stony Brook u New Yorku objasnili su i zašto je ta naizgled bezazlena rutina tako opasna za bračne parove. Ustvrdili su da se parovima koji svako toliko rade nešto novo (znači ne svaki dan, jer previše avantura i eksperimentiranja ima negativni efekt a dozirana je rutina nužna za normalan život) povećava razina dopamina u mozgu, a osjećaj je sličan ugodnom osjećaju zaljubljenosti.

Naravno, koliko god ljubav bila hemija, ne možemo je umjetno proizvesti pa ako par nema volje za uvođenjem zajedničkih aktivnosti, kao što je obilazak muzej koji žele vidjeti već godinama, ili kuhanje jela koje nikada prije nisu pripremili, tada im razbijanje rutine neće mnogo pomoći.

Studija koju je vodila Bianca Acevedo dodatno je pokazala kako strast ne mora nestati s godinama jer je čak 40 posto ispitanika dijelilo istu strast kao i parovi na početku veze. Jaki romantični osjećaji nisu rezervirani samo za početak veze, dapače.

(Jutarnji.hr/DEPO/em)