Pripremila: Elma MURIĆ

Admir Tarić imao je samo 14 godina. Pripadao je takozvanoj internet generaciji, koja svoje probleme radije povjerava virtuelnim poznanicima na društvenim mrežama tipa Facebooka, nego svojim najbližim. Pripadao je generaciji koja tako olako zapada u stanje letargije i životnog besmisla, i isto tako olako najavljuje vlastito samoubistvo putem online komunikacije… Objesio se u podrumu porodične kuće dan nakon što je putem MSN-a zaključio da mu je život dosadio.

Malo ko će povjerovati da je to stvarni razlog samoubistva jednog tinejdžera, ali u ovim slučajema ne pokreće se istraga, tako da stvarni razlog Admirovog samoubistva nikada neće ni biti otkriven.

Šutnja je pomagač suicida

Kao ni mnogih drugih... Par mjeseci kasnije, na isti način u sarajevskom naselju Jarčedoli objesio se i 26-godišnji Saud Bjelak, najavivši ovaj čin na Facebooku. U Prijedoru se dvoje mladih, 17-godišnja D.G. i njen dvije godine stariji mladić S.M., raznijelo bombom, navodno zbog zabranjene ljubavi. Ruku na sebe je početkom maja digao i Jasmin Jašaragić, maturant iz Cazina, koji se zbog neuzvraćene ljubavi ubio očevom puškom. Na isti način život je odlučio skončati i mladi električar iz Srebrenice, 22- godišnji Dalibor Grujičić - pucao je sebi u grudi iz očeve puške. Početkom godine u porodičnoj kući u Zvorniku hicima iz pištolja život je prekratio i 17 godišnji mladić poznat samo pod inicijalima M.B.

Tužna hronika bez kraja i teško shvatljivih razloga...  Zbog čega mladi u Bosni i Hercegovini sve učestalije bježe u vlastitu smrt?

- Samoubistvo najčešće uzrokuju emocionalni problem, kao što je depresija, ili drugi teški mentalno zdravstveni problemi. Kod potencijalnih samoubica dominira specifičan način razmišljanja kojeg u stručnoj literaturi zovemo 'tunelski vid'. Naime, u svijesti dominiraju vrlo negativne, najčešće samoporažavajuće misli te osoba nije u stanju vidjeti ništa drugo, kao u tunelu. A na kraju tunela prepunog negativnosti o sebi, svijetu i drugima, osoba suicid vidi kao rješenje ili pak ekstreman način da apeluje za pomoć. Opiranje smrti  tad popušta i osoba čini suicid, iznosi stručno stanovište suicidalnih osoba Alma Pašalić, klinički psiholog u KCUS-u.

Međutim, evidentno je da se kod mlađe populacije kao motiv samoubistva, osim usamljenosti i neuzvraćene ljubavi, sve češće javlja i nedostatak „zdrave“ komunikacije. U svijetu je to već duboko ukorijenjena pojava, a u posljednje vrijeme i u BiH postaje 'popularno' - najaviti samoubistvo na Facebooku, Twitteru i sličnim društvenim sajtovima, što opet ima korijene u poremećenoj komunikaciji među mladim ljudima.

U susjednoj Hrvatskoj šok i nevjericu izazvalo je nedavno samoubistvo dvije maturantice iz Varaždina, koje su svoju strašnu odluku prethodno obznanile na Facebooku porukom koju niko nije na vrijeme prepoznao: „Toxy i Bonka was swe jako puno woleee....by...by...'' Razlog samoubistva krajnje banalan -  jedna je bila nesretno zaljubljena, a druga je otišla u smrt iz solidarnosti sa prijateljicom?!

Psihologinja Pašalić pojašnjava:

- Današnje generacije mladih doživljavaju veliku promjenu u obrascima komuniciranja i na neki način žive u virtuelnom, online prostoru. Cyberspace postaje dominantan kontekst komunikacije pa mladi imaju sve manje vještine komunicirati uživo. Nije onda za čuđenje da se u tom virtuelnom prostoru javljaju suicidalne poruke. To je tipična karakteristika novog načina komuniciranja.

Stoga je preporuka psihologa, roditeljima i tinejdžerima, jasna i veoma bitna -  ukoliko primijete na bilo koji način čudno i promijenjeno ponašanje, ili im osoba sama putem interneta ili neposredno saopšti da želi izvršiti suicid, o tome ne smiju šutati, jer zavjera šutnje je najveći pomagač suicida.

Muškarci se ubijaju češće nego žene

Crna statistika u Bosni i Hercegovini je neumoljiva. Prema podacima iz oba entiteta u protekloj godini samoubistvo je izvršilo ukupno 485 žitelja ove zemlje, od toga 234 u Federaciji BiH i 251 u Republici Srpskoj. No, samo u prvom kvartalu ove godine zabilježena su 153 samoubistva – 59 u FBiH, a 94 u RS-u. Ono što u ovim statistikama bar donekle ohrabruje jeste činjenica da najmanji postotak zabilježenih samoubistava otpada na populaciju mlađu od 18 godina, dok su najčešće potecijalne samoubice u dobi od preko 50 godina. Nažalost, to ne mijenja crnu evidenciju koja alarmantno upozorava da broj suicidalnih tinejdžera konstantno raste, kao što i uticaj virtualnog koncepta odrastanja postaje sve fatalniji. 

Analize prof. dr. Bore Đukanovića i njegovih saradnika s KCUS-a ukazuju i na to da se u BiH  muškarci, kao uostalom i u ostatku svijeta, na samoubistvo odlučuju skoro tri puta češće nego žene, na što upućuje i statistika Federalne uprave policije. Prema podacima FUP-a iz 2009. godine, u 168 slučajeva (ili 71,2%) suicid su počinili muškarci, dok su u 66 slučajeva (ili 28,8%) to učinile žene. Podaci iz 2010. također govore u prilog gore navedenim činjenicama - samoubistvo je počinio 51 muškarac (ili 86%), dok su u tek osam slučajeva samoubice bile (ili 14%) žene.

Ista slika je i u Republici Srpskoj – u protekloj godini žene su počinile samoubistvo u 69 (ili 27,5%) slučajeva, dok su muškarci to učinili u 182 (ili 72,5%) slučaja. U prva četiri mjeseca ove godine, od ukupno 94 samubistva, 78 su izvršili muškarci, a 16 žene. 

Psiholozi razlog tome vide u nesavladivim posljedicama PTSP-a, posttraumatskog stresnog sindroma koji se manifestuje godinama nakon prestanka stresnih zbivanja, a koji se kod muške populacije znatno jače ispoljava.

-Rizik za suicid kod osoba s PTSP-jem upravo je vezan za nepovoljan socioekonomski i psihosocijalni status osoba koje su doživjele neko katastrofalno iskustvo, kao što su logori, torture, silovanja, naglašava Pašalić.

Međutim, pogrešno je misliti da od PTSP-a obolijevaju samo osobe koje su direktno bile u žiži ratnih dešavanja. Iste posljedice osjećaju i osobe koje su npr. preživjele tešku saobraćajnu nesreću, preboljele tešku bolest ili izgubile bliskog člana porodice. Traumu kod ovih osoba može prizvati situacija koja ih podsjeća na nešto proživljeno, ali i nedostatak socijalne podrške kada je najviše potrebna, što može također uticati na to da prethodno psihički zdrava osoba počne osjećati simtome PTSP-a.

Takve osobe se povlače u sebe, postaju samozatajne i otuđene, a za vrijeme suicidalnog čina najčešće biraju rane jutarnje sate i okrilje vlastitog doma.

Obrasci su očito isti: i najveći broj adolescenata samoubistvo je izvršilo u osami i tišini ranih jutarnjih sati, nakon posljednjeg online pozdrava. Tragične sudbine s početka teksta nedvojbeno upozoravaju da se, pored PTSP oboljelih i ratom skrhanih osoba, u Bosni i Hercegovini stvara jedna posve nova generacija potencijalnih samoubica – tinejdžera i mladih ljudi koji smrt vide kao jedino, često ritualno, rješenje svih problema, a da pri tom nisu ni svjesni šta zapravo smrt znači.

Problem pred kojim bh. društvo ne smije zatvoriti oči!