Najbolji je primjer jordanski grad u stijeni Petra koji, po mišljenju stručnjaka, najviše ugrožavaju ljudi i voda. Otkad je došao na popis svjetskih čuda, ovaj antičko-arapski grad godišnje posjeti oko 800 hiljada turista. Glavni je problem što posjetioci nisu svjesni da svako sjedanje na kamene klupe amfiteatra ili čak dodirivanje zidova nepovratno uništava drevne građevine isklesane u stjenovitom klancu.

No, kako kompleks nije prilagođen broju posjetilaca, pa na primjer nema dovoljno toaleta, oštećenja su znatno veća. Skrivene pećine antičke Petre tako često služe kao toalet, a mokraća uništava zidove od mekog kamena. Stijenama koje lako upijaju vodu škodi i činjenica da je zbog velikog broja turista uništen sistem koji je grad u klancu čuvao od poplava.

Turistička gužva ozbiljan je problem i najpopularnijem južnoameričkom odredištu Machu Picchu. Prema podacima peruanskih vlasti, godišnje ga posjeti oko 400 hiljada ljudi. Za sveti grad Inka rizične su i poplave koje izazivaju odrone zemlje, poput onoga početkom godine kada je na ovom dijelu Anda poginulo sedam turista, a hiljadu ih je ostalo zatočeno nekoliko dana.

Ali, mnogo je opasnije što na lokalitet odjednom dođe previše turista, pa su česta uništavanja kamenja, ponekad vrijednih arheoloških ostataka. Nisu rijetki ni fanatični obožavaoci koji žele stajati priljubljeni uz kamene blokove kako bi prenosili energiju.

Problem s diranjem stijena kulminirao je u britanskom Stonehengeu gdje je muškarac koji je tvrdio da je reinkarnacija kralja Artura protestovao zbog zabrane dodirivanja 4.500 godina starih stijena.

Naime, iako vlasti najstrože brane bliski kontakt s kamenim gromadama, mnogo je pripadnika raznih 'paganskih' grupa koje smatraju da je Stonehenge njihov 'živi hram' u koji bi trebalo slobodno da ulaze. Zato im je to omogućeno tek u vrijeme ljetnog i zimskog solsticija, kada im je dozvoljeno održavati proslave unutar kruga kamenih stupova.

Uprkos velikom broju posjetilaca, indijski Taj Mahal u dobrom je stanju što se tiče stabilnosti, ali mu problem predstavlja gust promet u gradu Agri. Velika emisija štetnih plinova dovela je do kiselih kiša koje mogu izazvati eroziju bijelog mramora kojim je ovaj mauzolej obložen.

Iako problem može biti riješen obradom kamena, bijeli mramor više nikada neće zasjati originalni sjajem.

Piramide u Gizi, barem što se konzervatora tiče, same po sebi nisu problematične, no prijeti im neposredna blizina grada Kaira.

U jednom trenutku egipatska je vlada željela graditi cestu koja bi išla točno kroz arheološki lokalitet drevnih piramida, ali je UNESCO zaustavio gradnju. Nepredvidivo širenje egipatske metropole dovelo je do toga da pogledom preko Sfinge vidite gradska naselja, što svakako umanjuje doživljaj.

Ljudska nebriga najviše je stajala kambodžanski Angkor, nekadašnji kraljevski grad danas prepušten zaboravu. Nakon što su “crveni kmeri” pobili gotovo sve intelektualce, broj arheologa smanjen je za hiljadu ili čak dvije, pa je stari grad, bez ikoga da ga zaštiti, prepušten džungli. Sada je rastinje zauzelo gotovo svaku građevinu, a uništenje biljaka moglo bi ugroziti strukturu zgrada.

Ipak, posljednjih godina vlada ulaže velike napore u spas Angkora, u želji da poveća broj radoznalih turista. No, kada turisti i počnu dolaziti, mora im se onemogućiti slobodno penjanje po svakom zidu, kako bi se izbjegla još veća šteta, ali i krađa starina koje se sada uredno mogu nabaviti na tržnicama u Bangkoku.

Za razliku od drevnih hramova, Kineski zid zahvaljujući turistima doživljava obnovu, barem na dijelovima koji su dio turističkih ruta.

Očuvani dijelovi građeni su od kvalitetnog kamena, ali su na nekim mjestima za gradnju korišteni i nekvalitetniji materijali. No, kineska je vlada problem uzela u svoje ruke i zid će se jednog dana najvjerojatnije moći razgledati u svojoj istorijskoj dužini.

Svijetla se budućnost smiješi i malijskom Timbuktuu. Nakon što je 2005. skinut s UNESCO-ove liste mjesta kojima prijeti opasnosti, vlasti u Maliju odobrile su pristojan plan restauriranja i konzerviranja. Problem je, međutim, u tome što su kuće često od drveta i gline, a opasnost predstavlja i pustinja koja se neprestano širi.

Vlasti u prilog ne ide ni to što nije lako pronaći radnu snagu budući da mladi više ne žele raditi takve poslove.

S oko četiri miliona posjetilaca svake godine, istorijski lokaliteti u središtu Rima vjerovatno su najposjećenije starine na svijetu.

Ljubitelje arheologije uznemirila je vijest da je nedavno nekoliko kamenih ploča palo s poznatog Koloseuma, no to nije ništa u poređenju sa svim što se u tom gradu mora napraviti na zaštiti spomenika.

Iako će se najpoznatiji antički amfiteatar uskoro početi uređivati, neugodna je spoznaja da Rimu za uređenje istorijske baštine nedostaje oko 30 miliona američkih dolara. U Firenci i Veneciji, navodno, novca ima još manje.

Uprkos opštem bankrotu, u Grčkoj traju radovi na atinskoj Akropoli.

Kako bi je zaštitili od seizmičkih nepogoda, Grci su je početkom 20. stoljeća u velikoj mjeri uništili ojačavši je metalnim držačima. Metal je, naime, u međuvremenu počeo hrđati, te ga sada zamjenjuju titanskim držačima.

(Tportal, BLIN/DEPO, SuV)