Horst Keler je na konferenciji za novinare u Berlinu u ponedjeljak (31. maja) izjavio da daje neopozivu ostavku na funkciju predsjednika Savezne Republike Njemačke. Kazao je da se povlači iz poštovanja prema dužnosti saveznog predsjednika".

On je proteklih dana kritikovan zbog izjave tokom posjete njemačkim trupama u Avganistanu da se i "vojnim sredstvima, ako je potrebno, moraju štititi nacionalni interesi". Njegova izjava je u njemačkoj javnosti shvaćena kao pravdanje za "ekonomske ratove", a u vezi sa misijom u Avganistanu. Keler je, međutim, poslije izjavio da je pogrešno shvaćen. Nije govorio o Avganistanu, nego mu je pri toj izjavi prvobitno bila na umu borba protiv pirata, kako je to objavio jedan njegov portparol.

Predsjednik svih Nijemaca

Ovo je prvi put u istoriji da jedan njemački predsjednik daje ostavku. Pred novinare je izišao u dvorcu "Belevue" u Berlinu. Njegova supruga Eva Luise je takođe bila kao podrška na konferenciji za novinare. Dok je čitao svoju odluku, bio je vidno dirnut, prenose njemački mediji.

- Želim biti predsjednik svih Nijemaca i predsjednik svih ljudi koji žive ovdje - rekao je Keler prije šest godina kad je prvi put trebalo da bude izabran za njemačkog predsjednika. 23. maja 2009. je ovaj bankar ponovno dobio povjerenje svoje zemlje i u drugom mandatu izabran za predsjednika Savezne Republike Njemačke. Tada je kao glavne teme svoga predsjedanja državom objavio "rad, obrazovanje i integraciju".

Prije predsjedničke funkcije bio direktor MMF-a

Horst Keler je bio prvi predsjednik koji nije bio političar. Nije bio, kao njegovi prethodnici, uvezan u političke mreže. Tako je mogao nezavisno djelovati. Iako je 1981. postao član CDU-a (Kršćansko-demokratska unija), nikad nije bio posebno politički aktivan. Ubrzo nakon stupanja na funkciju 2004. su mu kritičari predbacivali da nije dovoljno prezentan u javnosti. A mnogi prije toga nisu vjerovali da će netko ko dolazi iz oblasti ekonomije jednom sjesti u predsjedničku fotelju.

Kehler je rođen 22. februara 1943. u Poljskoj, tada pod kontrolom njemačkih trupa. Porodica pred kraj rata bježi od Crvene armije i dolazi u švapski Ludvigsburg. Nedaleko od Ludvigsburga, u Tibingenu, je Keler nakon škole studirao ekonomiju, promovisao, zatim otišao u tada glavni grad Bon i krenuo uzlaznom putanjom unutar ministarstva finansija. 1992. prelazi u bankarski sektor da bi 2000. dobio mjesto kao direktor Međunarodnog Monetarnog fonda. I nakon četiri godine na čelu ove međunarodne institucije, Keler dolazi kao njemački predsjednik u dvorac Belevue.

(DW, BLIN/sv)