Razgovarala: Mirna DUHAČEK

Admir Pozderović, koji je od 1998. godine do danas aktivan u bh. politici, rođen je 1968. u Goraždu. Autor je dvije knjige: „Alternativno vodosnabdjevanje u ratu i miru“ i „Muhammedova a.s. predskazanja – Sukob civilizacija XXI stoljeća i trijumf Islama“. Godine 2004. diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Odsjek odbrana i sigurnost. Prije nekoliko dana, Pozderovićeva partija je Centralnoj izbornoj komisiji dostavila 2.500 potpisa građana koji su dali podršku izlasku nove političke opcije na naredne izbore. PPP je, također, na račun CIK-a uplatila i iznos od 10.000 KM takse za izbore, a koji je prikupljen od donacija, što je dovoljno da PPP izađe na oktobarske izbore na nivou entiteta.

Vi ste predsjednik Partije pravog puta u ovom prvom, prijelaznom mandatu. Možemo li već govoriti o članstvu PPP i da li u svim kantonima namjeravate otvoriti urede?

Najprije, ja nemam ambicija da budem predsjednik Partije, jer u BiH ima dosta kvalitetnih ljudi i boljih od mene. Ja sam silom prilika prvi predsjednik, jer je Sud tako naložio da partija mora imenovati lice koje je odgovorno za zastupanje partije u javnom i pravnom životu. Kada je riječ o članstvu, teško je još  o tome govoriti, obzirom da smo mi registrovani tek 31. marta. Do 21. maja intenzivno smo radili na prikupljanju novca i potpisa, tako da skoro uopće nismo radili na ustrojavanju niti evidentiranju članstva. Naš sljedeći zadatak je otvaranje kancelarija u sjedištima kantona, a imamo namjeru djelovati i na području Federacije i RS.

Šta PPP nudi glasačima? Po čemu biste rekli da je drugačija od ostalih političkih opcija?

Ono što PPP čini drugačijom od ostalih partija u BiH jeste njena politička orijentacija. Mi smo politička partija koja je proislamski orijentisana, partija koja svoja programska načela temlji na načelima Kur'ana i sunneta, s tim da neću reći da su sve ostale partije građanske i sekularne, a da smo mi neka posebno šerijatska ili vjerska, kako je mediji nazivaju, pa kažu da je PPP ustrojena po strogim šerijatskim pravilima. Mi smo partija koja je programska načela preuzela iz Kur'ana i sunneta.

Vjerovatno su i mediji koje spominjete mislili na program, a ne ustrojstvo, odnosno tijela i njihov izbor...

Da, međutim, kada su u pitanju te islamske vrijednosti, one se ni po čemu ne razlikuju od općeprihvaćenih ljudskih vrijednosti – koje bi trebale biti općeprihvaćene u društvu. Naprimjer, ako islam kao vjera zabranjuje upotrebu droge i alkohola, ako zabranjuje blud, istospolne brakove, kockarnice i kladionice, to su vrijednosti koje bi trebale biti općeprihvaćene kod cijelog čovječanstva. Ne vidim razlog zbog čega druge konfesije, druge nacije ne bi prihvatile ove vrijednosti.  BiH se sastoji od tri konstitutivna naroda i ostalih, i ja ne vidim razlog zašto Srbi, Hrvati i Bošnjaci ne bi željeli da njihove ulice, njihovi gradovi budu očišćeni od ovih poroka. Takođe se zalažemo i za uvođenje beskamatnog bankarstva, koje se u bankarskom sektoru naziva islamsko bankarstvo. Različiti smo i u tome što mi želimo otvoreno reći da su ovi programski ciljevi baš uzeti iz Kur'ana. Mogli smo reći da su ovi ciljevi plod naše pameti, međutim upravo ta vjera nama nalaže da se pozovemo na Boga, da ostvarimo bliži kontakt s Bogom. Želimo to otvoreno i jasno reći da smo to pročitali u Kur'anu – bez obzira slagali se mi s tim ili ne, ali u svakom slučaju se slažemo.

Zadržimo se na zakonskoj zabrani konzumiranja alkohola. Vi kažete da je nekonzumiranje alkohola općeprihvaćena vrijednost ili da bi makar tako trebalo biti. Istovremeno, u kršćanstvu je, recimo, crveno vino izuzetno važno u obredima jer simbolizira Isusovu krv. Kako onda možemo govoriti o općeprihvaćenim vrijednostima?

Mi svoje programske ciljeve i vrijednosti nećemo nametati silom, jer islam strogo zabranjuje prisilu. U početku pojave islama i prvi muslimani su konzumirali alkohol u određenoj mjeri. Čak su i pod blagom dozom alkohola odlazili na namaz. Međutim, kad je konzumacija alkohola prevršila svaku normalnu mjeru, onda stiže totalna zabrana upotrebe alkohola, i u najmanjim količinama. Ovo što ste pitali za kršćanstvo - svakom svačija vjera. Islam ne nameće niti prisiljava, samo se alkohol želi ukloniti s ulica, iz javne upotrebe i iz kafana, a medicinski alkohol će svakako biti dostupan u medicinske svrhe. Ukoliko kršćanstvo ne može bez vina, apsolutno će to biti izuzetak, ako je taj obred nemoguće izvršiti bez vina, neće im se država u to miješati. Zaista, država poštuje svačiju vjeru, pa i najstrožija šerijatska država mora poštovati tuđu vjeru.

U vašem Statutu stoji da je PPP multietnička i multinacionalna organizacija. Koliko je od tih 2.500 potpisa podrške bilo potpisa ljudi koji, po Vašoj slobodnoj procjeni, nisu pripadnici islamske vjere?

Od tih 2.500 potpisa, mogu se sjetiti tri lica koja su se potpisala i dala podršku. Čak imamo i pristupnice potpisane od strane drugih konfesija, kršćana u BiH. To što je Partija multinacionalna i multietnička apsolutno ne treba da vas buni. Islam je univerzalna vjera, koju je Bog objavio cijelom čovječanstvu. Muhammed a.s. imao je zadatak i obavezu da islam prenese svim ljudima na svijetu. Neki su prihvatali, neki nisu, neki prije, neki kasnije. Islam je prihvatljiv za sve ljude, pa i za Srbe, Hrvate, Talijane, Nijemce, Francuze. Iz tog razloga mi jesmo multietnička i multinacionalna partija i dobro su došli svi ljudi u ovu Partiju ako podržavaju njen program.

Ipak, nisu svi dobrodošli. Vaša partija, također, može i odbiti potencijalnog člana. Na osnovu čega zaključujete ko je podoban, a ko nepodoban?

Potpuno ste u pravu. Vidite, mi smo demokratsko, pluralističko, višestranačko društvo tek od 1990. Za ovih 20 godina steklo se poprilično političkog iskustva. Svjedoci ste da ljudi mijenjaju stranke, traže lični interes, ima ih svakakvih. PPP želi se sačuvati od ulaska tih uljeza. Želi se sačuvati od ubacivanja nekih destruktivnih elemenata, a toga će biti. Čovjek čiji bi ugled narušio ugled Partije, dobio bi odbijenicu za članstvo. Možda se ovo kosi s nekim vidom super prihvatljive demokratije, što se obično očekuje i čime se hvalimo, ali ova partija, koliko god da je demokratska, isto toliko želi biti i oprezna i sačuvati svoj dignitet.

U politici ste od 1998. Obavljali ste mnoge funkcije, a posljednja je bila savjetnička u Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke. Jeste li podnijeli ostavku na to mjesto i zbog čega ste odlučili osnovati svoju partiju – niste se mogli pronaći u drugim?

Ja sam podnio ostavku 1. maja ove godine upravo iz razloga osnivanja nove političke opcije. Bio sam imenovan ispred Stranke za BiH za Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke. Podnio sam ostavku i iščlanio se iz Stranke za BiH. A što se tiče nekog pronalaska sebe, drago mi je da ste me to pitali i dat ću vam jedan vrlo argumentovan odgovor. Ja sam, kada gledamo ovosvjetski, materijalnim očima, sebe itekako bio dobro pronašao u Stranci za BiH, ako sam samo sebe htio gledati. Ja sam u dva mandata bio član Skupštine Bosansko-podrinjskog kantona, a kada sam treći put izabran, napustio sam skupštinske klupe i na zahtjev Stranke za BiH otišao u izvršnu vlast da tamo dam svoj doprinos, obzirom da sam cijelo vrijeme rata proveo u opkoljenom Goraždu na prvim vatrenim linijama. Zahvaljujući tom svom ratnom doprinosu i političkom angažmanu, Stranka mi je ponudila poziciju ministra za boračka pitanja, što sam ja, biću neskroman i reći – vrlo uspješno obavljao. Nakon prestanka obavljanja te dužnosti, ponovo mi Stranka ukazuje povjerenje i stavlja me na poziciju savjetnika u Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke. Jasno vam je da sam se tu sasvim dobro snašao, postigao za svoje godine i karijeru značajan uspjeh.

Šta Vas je onda, kraj tolikih uspjeha, ipak ponukalo da napustite Stranku za BiH i osnujete PPP?

Jednostavno, u meni je sazrela islamska politička svijest. Dakle, ja sam sve te svoje pozicije, koje su dobro izgrađene i utvrđene, ostavio jer je u meni sazrela islamska politička svijest. Ja, naime, shvatam da je islam univerzalni koncept življenja. Bog od nas zahtijeva ne samo da ispovijedamo vjeru u svojim kućama i bogomoljama, nego da islamske vrijednosti budu afirmirane u svim segmentima društva. Stranka za BiH je meni poslužila kao jednom čovjeku osnovna škola. Ja sam vrlo zadovoljan bio s ljudima u Stranci, zadržali smo korektne odnose.

Kažete da je vrlo važno islam javno prakticirati, odnosno da bi islamska načela trebala postati načela bh. društva. Šta bi se dogodilo sa sekularnom državom?

Hajde da pokušamo napraviti jasnu razliku između sekularnog i vjerskog. Ja sam pokušavao da skontam šta je to razlika između sekularnog i vjerskog.

Sekularno podrazumijeva odvajanje religije od države...

Međutim, pazite. Mi smo govorili o ukidanju kamata, kockarnica, kladionica, alkohola kao opće jedne pošasti. Recimo da se ja nisam pozvao na Kur'an, da li biste vi u ovom prepoznali vjersku stranku?

Pa, da – bih...

Ali sve te vrijednosti, ako ćemo zdravorazumski razgovarati kao na početku intervjua, su univerzalne. Svaka majka bi poželjela da nikad alkohol nije ni stvoren, niti se počeo konzumirati. Svaki čovjek koji je konzumirao alkohol nakon dužeg vremena bi poželio da nikad sa njim nije došao u dodir. Kad je riječ o ukidanju kamata, svaki biznismen koji želi razvijati posao, volio bi da mu država da pozajmicu bez kamata. Recimo, da li su to vjerske vrijednosti, odnosno da li je to prihvatljivo za sekularnu državu? Pojam sekularizma nastaje u Srednjem vijeku, jer je Srednji vijek obilježen  snažnim utjecajem Crkve i u kojem se Crkva suprotstavlja intelektu, razvoju nauke i mladih naučnika. Znate slučaj sa Galileom Galilejem, Nikolom Kopernikom, Giordanom Brunom... Ljudi su spaljivani i prisiljavani da se javno izvinu za svoja dostignuća. Zato utjecaj klerikalizma, znači vjerskih službenika u državi, smatram da je poguban, bilo da se radi o popovima, hodžama ili fratrima. I ja kažem – odvojite džamiju od države, odvojite hodže od države, ako će samo hodže voditi i zdravstvo, ekonomiju, vojsku, socijalne programe. Ja ne vidim razliku između sekularnog i vjerskog, ali možemo napraviti razliku između sekularnog i klerikalnog društva.

A zašto, kada govorite o alkoholu, polazite od toga da ljudi nemaju mjeru? Naravno, ima ovisnika o alkoholu, ali zbog čega su oni mjera stvari, a ne svi oni ljudi koji se znaju kontrolirati? Čemu stroge, restriktivne mjere da bi se manji broj ljudi „doveo u red“?

Da. Islamski princip je ukloniti zlo u samom njegovom početku. To što trenutačno neko ima mjeru ili misli da ima mjeru, ne znači da jedan momenat neće biti koban da izgubi život ili ubije drugoga, recimo u saobraćaju. Ali, sad nebitno. Mi bismo mogli ući u analizu i vidjeli kako sve društvo trpi i gubi zbog konzumiranja alkohola. O čemu se ovdje radi? Što bi se reklo – sad je gotovo. Kad je Bog propisao zabranu, e sad je kasno nama diskutovati da li je trebao ili nije. Možda da smo u umjerenoj mjeri konzumirali, možda to i ne bi bilo strašno, ali kad je pala naredba – možda bih se ja dijelom s tobom i složio, kad bih bio slobodan i počeo raspravljati treba li ili ne treba - ali kad je naredba pala, kad je ajet objavljen, svaka demokratska rasprava je tu izlišna. Tako je, kako je.

U političkoj platformi PPP-a stoji da ne biste imali ništa protiv izbacivanja likovne kulture, muzičkog  i seksualnog vaspitanja iz nastavnih planova i programa. U BiH, koliko znam, u školama ne postoji seksualno vaspitanje, ali kako mislite obrazovati mlade ljude u 21. stoljeću bez izučavanja likovnog i muzičkog u školama?

Prije svega, PPP smatra da je osnovno obrazovanje zaista preopterećeno. Ja to znam jer imam dvojicu osnovaca u kući. Kad su u pitanju likovno i muzičko, opet se oslanjamo na aspekt vjere. Bog zabranjuje ljudima da se crtaju likovi životinja i ljudi. Imajući u vidu taj islamski postulat, mi smatramo da svi oni, pa i ona djeca koja crtaju, čine svojevrstan grijeh, s tim što djeca nisu ni odgovorna, ni grešna, ako im je to predviđeno NPP-om. Onda je odgovorna i grešna država, odnosno ministarstvo koje je propisalo te nastavne planove i programe. Kada me pitate o likovnom, mi nemamo ništa protiv totalnog izbacivanja likovne kulture, osim ako je u pitanju crtanje mrtve prirode, kaligrafija...  A kad je riječ o muzičkom vaspitanju, i tu se radi o islamskom postulatu koji zabranjuje muziciranje i služanje muzike. Dakle, to je vjerski princip, i bez obzira šta se meni sviđalo ili ne sviđalo, i što zaista cijenim ljude koji znaju fino svirati – moram reći da oni rade nešto što je islamom zabranjeno i iz tih razloga se želimo pokoriti Božijem naređenju. Što se tiče seksualnog vaspitanja, istina je da ga nema u našim NPP-ima, ali ima negdje na zapadu. A sve što je na zapadu, doći će jednog dana i ovdje, tako da unaprijed želimo reći da smo protiv toga, iz razloga koje ne bih htio sad ovdje elaborirati. Neka seks ostane intima. Neću reći tabu tema, ali neka ostane u intimnom zapećku, a ne da se o njemu razglaba pred malom djecom. Jer samim tim, ako se uvede taj predmet, doći će do određenog razvoja seksualnih sloboda kod omladine, a to već nije dobro.

Ne bojite li se da je pogubnije ne govoriti djeci i mladima o seksu?

Znaju mladi... Mi stari nismo imali nikakvo obrazovanje, pa smo znali sve. Saznaje se o tome s koljena na koljeno, iz priča. Sazna se to, ne sekiraj se ti.

A kako mislite da Bosanci i Hercegovci konkuriraju ljudima iz okruženja i ostatka Evrope, pa i svijeta, a da ne znaju ništa o Beethovenu, Chopinu, Leonardu, Picassu... Nije li to stvar opće kulture?

U prethodnom vašem pitanju sam odgovorio na to. Nije uopšte sporno proučavanje likovne ili muzičke istorije, s tim da se opet da raspravljati o tome koliko je taj dio naobrazbe bitan za ravnopravnost naših ljudi i onih iz ostatka Evrope.

Ne mislite da je bitan?

Pa, zavisi za šta, za koje stvari, gdje želite konkurisati, gdje želite raditi. Masa te radne snage, njih 80 posto, ako pogledate i naše i evropsko društvo, radi ili u informatici ili u metalurgiji ili u rudarstvu, građevini.

Još jedna zanimljivost je da PPP nije za ulazak BiH u Evropsku uniju. Zbog čega?

Upravo iz razloga što ulaskom u EU mi se moramo pokoriti evropskim vrijednostima i zakonima, što je opet suprotno islamskim vrijednostima.  Reći ću da su 99 posto evropskih vrijednosti i islamske vrijednosti.

Šta je onda nespojivo?

Nespojive su pretjerane ljudske slobode. Primjera radi, što se u Evropi masovno legaliziraju homoseksualni brakovi, a prije toga su se legalizirale javne kuće, pa se krenulo i sa uvajanjem djece od strane homoseksualaca, što je za nas neprihvatljivo i totalno neprirodno. Druga stvar, Evropa nikad neće zabraniti konzumaciju i prodaju alkohola, što je u suštoj suprotnosti sa islamskim vrijednostima. Da ne bismo dolazili u neke sukobe, iz tih razloga se ne zalažemo za ulazak u EU. Opet, kad je u pitanju NATO, ulazak u NATO se ne krši s islamskim postulatima. Država BiH bi ostvarila niz prednosti  ulaskom u NATO, prije svega uspostavila bi se stabilnost u regionu.

U slučaju da BiH ostane sama, izvan EU, mislite da može postići ekonomski napredak?

Imam trojak odgovor. Prvi argument je da SAD nisu članice EU, a jače su od EU.

Dobro, ali ne govorimo o državi koja je najmoćnija u svijetu i koja je hiljadama kilometara udaljena od Evrope. BiH je siromašna zemlja, država bez ikakvog utjecaja i nalazi se u „srcu Evrope“.

Ali nije uslov svih uslova ekonomskog razvoja biti članica EU. Imamo primjer Malezije, SAD i da ne nabrajam. Druga stvar, ako pogledate, očit je primjer Grčke – prezadužena zemlja pred kolapsom. Dakle, nije sreća biti u EU.

Ali Grčkoj ima, makar zasad, ko pomoći. Ko će pomoći BiH?

Dobro, polako. Dakle, biti u EU ne znači automatski biti bogat. Možete biti i prezaduženi, kao Grčka. To je prvi dio odgovora. Drugi dio odgovora je da neulaskom u EU mi ne zatvaramo sve kontakte sa susjednim država  i EU. Apsolutno je dozvoljena trgovina, protok ljudi, roba i kapitala, tehnologija.

Smatrate da će EU biti otvorena za naše robe i usluge, a naposljetku i radnu snagu?   

To je sad stvar međunarodne diplomatije. EU počiva, prije svega, na interesima. Tako da ako EU bude imala interesa, ona će sve dozvoliti. Ukoliko ne bude imala interesa, neće. Najočitiji primjer je BiH. EU nema neki značajniji interes za BiH i ona se nešto plaho i ne trudi da primi BiH u EU. Dakle, onoliko koliko smo mi bogati, tehnološki razvijeni i obrazovaniji, u tolikoj mjeri ćemo biti prihvatljivi bilo kojoj državi i asocijaciji.

Upravo je u tome stvar, što mi nismo ništa od toga što ste nabrojali.

Prije svega, odgovor leži u našem razvoju. Haj'mo se ekonomski, tehnološki, naučno i obrazovno razviti i onda će oni sami nas tražiti da uđemo u EU.

Dosad nam nije pošlo za rukom ni uz silne donacije i razne oblike međunarodne pomoći postići to o čemu govorite. Kako ćemo to onda sami uraditi?

Tako što ćemo imati novac, znanje i kvalitet.

A odakle nam novac?

Razvojem. Znate na čemu počiva ekonomski razvoj jedne zemlje – na prirodnim resursima i naučno-tehnološkim dostignućima.  Navešću vam primjer bliskoistočnih zemalja koje su bogate naftom i s druge strane imate Japan, koji nema značajnijih prirodnih resursa, ali ima razvijenu tehnologiju.

Mi imamo prirodnih resursa, ali ipak tu nije riječ o nafti...

Mi imamo svega toga pomalo, možda i iznad svjetskog prosjeka. Imamo i prirodnih resursa, a i naučno-tehnološkog razvoja i ljudi. Mi samo nemamo dobrog i kvalitetnog političkog rukovodstva da sve to pogura na neki način, da skine stege i stranačke i međunacionalne barijere s naših ljudi, ali ja duboko vjerujem da ćemo mi vrlo brzo dostići jedan evropski nivo.

Spomenuli ste istospolne brakove, a prije toga osudili crkvene napade na naučnike i njihova dostignuća. Svjetska zdravstvena organizacija skinula je homoseksualnost s popisa Međunarodne klasifikacije bolesti. Odbacujete li stav stručnjaka o homoseksualnosti?

Pa, vidi, bez obzira da li to bila bolest, nastranost ili potpuno normalna pojava, islamski princip je da je to zabranjeno. Prema tome, neka Svjetska zdravstvena organizacija kaže da su to potpuno normalni ljudi, da su normalniji od nas heteroseksualaca, ali ako je islam zabranio to, onda to ima da bude zabranjeno u društvu koje prakticira islamske vrijednosti. Da ne ulazimo sad u raspravu ko je u pravu, ko nije – neka svako misli da je u pravu i Bože moj. Eto, nek' nisu nastrani...

Jesu li žene dobrodošle u Partiju pravog puta?

Naravno. Obično je pogrešna predodžba o ulozi žene u islamu. Međutim, muškarci i žene sa stanovišta islama su potpuno ravopravni. Pazi sad ovo – potpuno ravnopravni. Sve ono što je meni dozvoljeno, dopušteno je i ženama, osim dvije stvari: žena ne može biti lider, dakle prvi čovjek države, niti na čelu vojske, kao ni predvoditi namaz. Dakle, žena ne može biti lider države, ali može biti ministar za neku oblast.

Kako onda kažete da su potpuno ravnopravni, kad je sam postulat da žena ne može biti na čelu države diskriminirajući?

Eh, pazite, razlika je reći jesu li one sposobne za to ili ne. I naravno, imate vi masu žena koje su sposobnije od muškaraca. To ja priznajem i otvoreno kažem. Međutim, opet kažem, islamski princip je takav, Bog zna zašto je to zabranio. Koliko je to diskriminirajuće sa stanovišta našeg, ljudskog poimanja svijeta - normalno i da će feministkinje i neka udruženja građana reći da je to diskriminirajuće. Haj'mo reći da jest: ako je Bog odredio neku hijerarhijsku ljestvicu i kazao da žena može biti sve osim toga, onda to treba poštovati. Osim što ne može biti lider države i vojske, može biti sve ostalo, tako da je žena potpuno ravnopravan član zajednice. Gdje dolazi do određenog stepenovanja? U porodičnim odnosima. Muškarac je za jedan stepen u prednosti nad ženom samo u bračnom odnosu suprug-supruga. Mi, nažalost, imamo izvrnute vrijednosti u današnjem vaktu. Mi imamo da su žene, odnosno supruge, iznad ljudi.

Mislite muškaraca?

Iznad svojih ljudi, dakle u porodici – žena iznad svog muškarca, a taj isti muškarac se nameće iznad svoje majke. To je potpuno suprotno islamskim vrijednostima. Majka je iznad muškarca kao svoga sina, a taj sin je iznad žene kao svoje supruge. To je blago stepenovanje unutar porodice, dok je u društvu žena potpuno ravnopravna, osim u izuzecima liderstva, ali to je samo jedna pozicija, predsjednika države. Bože moj, ne morate sve dobiti.