Za treću titulu prvaka Evrope u klupskoj istoriji, a prvoj od 1965, zaslužna je bila nova porcija magije Žozea Murinja čija je ekipa još jednom demonstrirala kako se fudbalskom jednostavnošću stiže do cilja.

To ovoga puta ne bi bilo moguće bez bravura argentinskog napadača, a pehar namenjen osvajaču elitnog nadmetanja podigao je i kapiten reprezentacije Srbije Dejan Stanković koji je zaigrao u poslednjih dvadesetak minuta velikog finala.

Trener osvajača "duple krune" u Italiji Žoze Murinjo odlučio je da  Stanković finale počne na klupi za rezerve a Inter se Bajernovom sistemu 4-4-2 sa Milerom i Olićem u špicu suprotstavio u formaciji 4-3-3, u kojoj su u napadu Pandev, Eto i Milito. No, ta strategija nije bila važna samo po tome gde ko stoji na igralištu, već kako se obavljaju zadaci. I ovoga puta Murinjovi igrači svoje zadatke su obavili besprijekorno, odlučivši se da prepuste inicijativu Bavarcima koji i pored velikog posjeda lopte često nisu znali kuda će sa njom jer prolaza nije bilo.

Nakon uvodnih minuta borbe na stadionu Santjago Bernabeu postalo je jasno da će tri Interova napadača isprva imati veoma malo posla jer je Bajern bio taj koji je i kontrolisao igru, a i prvi stvorio šansu. Očekivano, Arjen Roben je iskoristio svoju brzinu i igru "jedan na jedan" da prođe pored svog Kivua po desnom krilu, a taj beg je završio je proigravanjem Milera koji je loptu sa ivice peterca poslao isto toliko metara pored željenog mesta.

Kako je vrijeme odmicalo, tako su i izabranici Žozea Murinja sve češće počeli da borave na protivničkoj polovini, a u 19. minutu imali su sjajnu priliku da povedu kada je sa više od 30 metara Snajder izveo slobodan udarac, a But uspeo da odbije loptu koja je na svom putu zakačila živi zid i neznatno promenila smijer. Probao je u nastavku te akcije i Kambijaso da matira protivničkog čuvara mreže, ali volej nije zadao Butu probleme kao u finalu 2002. kada ga je Zidan u dresu Reala savladao na veoma sličan način za konačnih 2:1.

Iako su Bavarci imali daleko veći posjed lopte, ekipa trenera Luja van Gala matirana je u svega četiri poteza u kobnom 35. minutu. Ispucavanje lopte od strane golmana Cezara Milito je iskoristio da je glavom spusti do Snajdera, a mozak ekipe nero-azura odmah mu je vratio, što je Argentincu bilo dovoljno da, primivši je između dvojice čuvara - varkom u trku zbuni Buta a onda iznad njegove glave lukavo pošalje "bubamaru" u mrežu Bajerna za vođstvo od 1:0.

Mogli su Murinjovi izabranici potpuno da nokautiraju rivala već u sljedećem ozbiljnijem napadu, kada su se u glavnim ulogama našli ponovo holandski i argentinski reprezentativac, no lucidno proigravanje strijelca jedinog gola Snajderu nije bilo dovoljno da nadmudri čuvara mreže Bajerna koji je do kraja poluvremena stvorio samo jednu polu-priliku, u kojoj je Olić traljavo šutirao.

Dvije sjajne šanse obilježile su početak drugog dijela meča, najprije Bajern preko Milera koji je šutirao pravo u Cezara nakon što ga je proigrao Olić, a onda je za igru izuzetno raspoložen Milito uposlio Pandeva čiji je šut But prelijepom paradom uspio da ukroti.

Bila je to više nego dobra najava uzbuđenja koja su uslijedila, a dva su priredili u nastavku znatno živahniji Bavarci - najprije je Kambijaso morao da spašava gol Intera poslije šuta Lama, a onda je sjajan udarac Robena naišao na još bolju intervenciju Žulija Cezara za jednu od najlepših odbrana, a svakako najbitniju u dosadašnjem dijelu karijere.

Kako su redovi nero-azura počeli da se povijaju pred naletima rivala po krilu, Murinjo je u 68. minutu odlučio da kapitena Zanetija povuče na mjesto lijevog beka, a dotadašnji starter Kivu svoje mjesto u postavi ustupio je Dejanu Stankoviću koji je zaigrao kao zadnji vezni i tako zabilježio jubilarni 75. nastup u Ligi šampiona.

Nije prošlo ni puna dva minuta, a potez portugalskog stratega se isplatio: pokušaj Robena sa lijevog krila nije urodio plodom jer je njegov centaršut bio neprecizan, a nakon što Samjuel požrtvovano uletio u šut Olića počela je kontra Intera u kojoj je Eto uočio da je Milito sam u duelu sa Van Bujtenom. Uslijedila je majstorska egzekucija u kojoj je kapiten Bajerna ostao ukopan na način na koji to nije dostojno igrača koji nosi traku oko ruke u finalu Lige šampiona, a Milito je novim pogotkom poveo Inter ka slavlju.

Uzaludni su bili pokušaji Bavaraca da postignu gol, uzaludni - jer je mašinerija pod komandom Murinja ostala dosljedna besprijekornom obavljanju posla. "Posebni" je, kao što je to prethodno uradio sa Portom, ponovo odveo ekipu do evropskog trona, a mogući kraj karijere na klupi Intera začinio je izvođenjem Milita iz igre u 90. minutu, kako bi sjajni Argentinac dobio zaslužene ovacije sa tribina stadiona Santjago Bernabeu.

Finale Lige šampiona

Bajern Minhen - Inter 0:2
(Milito 35, 70)
Madrid - Stadion: Santjago Bernabeu; Gledalaca: 80,354; Sudija: Hauard Veb (Engleska)
Bajern: But, Van Bujten, Demikelis, Badštuber, Lam, Altintop (od 63. Klose), Van Bomel, Švajnštajger, Roben, Olić (od 74. Gomez), Miler
Inter: Cezar – Kivu (od 68. Stanković), Samjuel, Lusio, Maikon - Kambijaso, Zaneti, Snajder – Pandev (od 79. Muntari), Milito (od 90. Materaci), Eto

(Blic.rs, DEPO/BLIN/sv)