Piše: Goran BREKALO

Godina produkcije: 2009
Režija: Mladen Đorđević
Scenario: Mladen Đorđević
Glumci: Mihajlo Jovanovic, Ana Jovanović, Predrag Damjanović, Radivoj Knežević, Srđan Jovanović, Ivan Đorđević, Bojan Zogović, Nataša Miljus, Aleksandar Gligorić, Marijana Aranđelović, Srđan Miletić...

Marko je diplomirani beogradski režiser bez posla. Tražeći neuspješno producente za svoj film, upoznaje Canu, porno producenta preko kojeg ulazi u svijet  opskurnih 'filmova za odrasle'. Cane mu daje pare da napravi porno film, međutim Marko s tim parama snimi art horror o halucinogenoj biljci iznilkoj iz sperme. Bježeći pred bijesnim Canetom, osniva prvi putujući porno kabare u Srbiji, te putuje po srpskim selima sa svojom družinom. Međutim, sve na šta nailaze su nasilje, nerazumijevanje i ismijavanje. Spas dolazi u obliku misterioznog 'samaritanca', producenta snuff filmova koji im daje šokantnu ponudu...

Iako je prostor ex-Jugoslavije, zbog svoje istorije a bogme i okrutne sadašnjice, uvijek predstavljao plodno tlo za razvoj 'buntovnog', žanrovskog filma, ipak nikad nije došlo do nekog većeg razvoja takve vrste filmskog izražaja, tako da smo, čast izuzecima, bili osuđivani na plahe ratne i socijalne drame te većinom užasno dosadne wannabe komedije gdje, kao što Marko u filmu kaže 'je samo važno da neki  jako poznati glumac ponekad izgovori neku smješnu repliku'. Paradoksalno, u nekim mnogo razvijenijim zemljama, većeg životnog standarda i cvjetajuće kinemtografije, mnogi nezavisni autori žele da daleko od sigurnih utabanih staza komercijalnog filma, snime remek-djelo koje će osvajati festivale širom svijeta. Mladen Đorđević je 'domaći' predstavnik takvog mentaliteta, čovjek koji  je u filmofilmskim (a i šire) krugovima poznat po tvrdokornom, ali briljantnom dokumentarcu 'Made in Serbia', surovoj priči o malim i odbačenim ljudima koji, da bi nahranili svoje bližnje, spremni podnijeti sva poniženja porno industrije. 'Život i smrt porno bande' polazi od sličnog koncepta: to je priča o autsajderima, otpadnicima bez životne perspektive koji bijeg pronalaze u sexu, putovanju i autodestrukciji. Porno kabare čini zapravo sama margina ljudskog društva: propali režiser u bijegu od mafije, dva homoseksualca oboljela od Side, narkomanski par, transvestit koji je svoje prvo seksualno iskustvo doživio sa kozom... Kao što vidimo, režiser nam ovdje ne želi servirati priču kako je 'sve super, sve je za pet', on ne mazi svoje likove, ne nudi riješenje nego ih sve više gura u moralnu stranputicu iz koje nema povratka. On pri svemu tome, pokazuje srednji prst licemjernom, nasilnom i psihotičnom društvu koje je 'drugačije' ljude gurnulo u takav pakao. Čak i sam snuff film ovdje nije iskorišten kao ventil kroz kojeg bi režiser mogao da sprovede nezamislive količine nasilja u film, nego više kao metafora za voajersku svakodnevnicu prepunu show-a kao što su Big brother i Farma, svakodnevnicu bolesnog  uživanja u tuđoj nesreći i bolu (ko god smatra da ovo nije istina, neka se zapita zašto su vijesti iz crne hronike uvijek najčitanije ili najgledanije na vijestima). Zapravo, može se reći da je ovo metafora za ljudsko društvo uošte kao jedan veliki snuff teatar.

Film funkcioniše na više razina: kao road movie o bijegu od samog sebe i drustva, kao najbrutalniji horror u šokiranju, kao najcrnja drama o propadanju ljudskih zivota, kao surovi dokumentarac u svom svom realizmu, i, napokon, kao mali nezavisni film koji čini ogromne korake i koji otvoreno upire prstom (zna se kojim) u svo licemjerje i zlo društva. Naravno, osim dobre priče, film odlikuje i odlična režija, kamera (nestabilna kamera koja nam pruža osjećaj da gledamo dokumentarac), pretežno nepoznati glumci (što je dodatni plus, jer pojačava dojam da se radi o stvarnom dokumentiranom događaju) koji su ipak odradili svoj posao izvanredno, pogotovo uzimajući u obzir mnoge scene eksplicitnog nasilja i seksa u kojem su učestvovali. Soundtrack je savršen i znalački upotrebljen tačno gdje treba, a o make-upu i specijalnim efektima bih se mogao čitav tekst napisati. Njih je naravno radio Miroslav Lakobrija, fx majstor koji postaje sve traženiji u svom poslu (pored Porno Bande, 'Sveti Georgije ubiva aždahu', 'Zona mrtvih' i 'Srpski film' su samo najrecentniji primjeri filmova na kojima je radio).

Mnogi su već  okarakterisali ovaj film kao najvažniji srpski posljeratni film poslije 'Lepa sela lepo gore' a neki su čak išli i toliko daleko da su rekli da je to najvažniji srpski film poslje 'Ko to tamo peva'. Ne treba ići tako  tako daleko, ali je 'Život i smrt porno bande' svakako jako važan film, film koji se povodeći jugoslovenskim crnim talasom, uspio pokazati na najizravniji način mane našeg društva, i udarajući direktno u lice poput vatrogasnog aparata u filmu 'Nepovratno' uspio stvoriti remek-djelo jakih emocija i još jačih dojmova, film poslje kojeg nećete izaći iz kina i u trenutku zaboraviti šta ste uopšte gledali, kao što je slučaj sa većinom filmova sa ovih prostora. Ovaj ćete film ćete sigurno pamtiti.